Katkad se čini da je hrvatski obrazovni sustav posvećen proizvodnji socijalnih slučajeva. U Hrvatskoj se u prošloj akademskoj godini na studij kazališne glume i lutkarstva upisalo 44 polaznika, na zagrebačkom, splitskom, riječkom i osječkom sveučilištu. To znači da planiramo proizvoditi oko 400 glumaca po desetljeću. U Hrvatskoj djeluje oko dvadeset teatara i godišnje iz njih u mirovinu odlazi desetak umjetnika. Dakle, tristo školovanih glumaca naš je programirani višak po desetljeću. U socijalističko doba, i još donedavno, gluma se u nas studirala jedino na zagrebačkoj Akademiji dramske umjetnosti. ADU je tradicionalno primala desetak polaznika. Dakle, u posljednjih je deset godina broj studenata učetverostručen. Istodobno, u Danskoj, gdje je isto ljudi i više novca, odlučili su se za moratorij. Glumačka akademija prima nove studente svake četiri godine! Je li, dakle, nešto trulo u državi Danskoj ili ipak u državi Hrvatskoj?
Svi drže seminare
Zagrebačka Akademija dramske umjetnosti ima trenutačno 12 studenata prve godine bolonjiziranog tečaja glume. Umjetnička akademija u Osijeku upisala ih je desetero, a Umjetnička akademija u Splitu osmero. Istodobno, poslijediplomski studij glume pokrenuo je lani u okviru Sveučilišta u Rijeci i Rade Šerbedžija. Na taj se studij upisalo 14 studenata. Zagrebačka Akademija dramske umjetnosti danas zapošljava više profesora nego što ima studenata. U Osijeku isto se profesori samo umnažaju sve više. Kadrovi se prikupljaju i u Splitu, a ni Šerbedžija ne može sve sam... Više i ne znam koga iz kazališnog svijeta a da ne drži nekakav seminar na nekakvoj akademiji... Zaključak je dosta jednostavan. Nisu te glumačke akademije tu zbog studenata nego zbog profesora. Gdje bi svi ti pravi i krivi profesori glume i ostalih zmešancija primali visoku plaću da nema tih akademija? Još se samo čeka da se koja otvori i negdje u prirodi, jedna posve alternativna...
Bijesne ‘Glumice’
O svemu tome u našoj javnosti nitko još nije zucnuo ni slovca. Kad je kazalište posrijedi, glavna je tema kako glumce izbaciti iz stalnog radnog odnosa. Sad se i Zakon o kazalištima mijenja isključivo u tom smjeru. Ansamble treba raspustiti i prepustiti ih tržištu, po uzoru valjda na Nijemce i Francuze. Kao da malena i tek tankom koricom kulture presvučena Hrvatska ima ikakvo kulturno tržište.
Hrvatska glumačka reprezentacija: Ovo je 20 glumaca i glumica koji se mogu mjeriti s Europom!
Nedavno sam pisao o predstavi “Glumice i to”, jedinoj reakciji tih mladih novih glumaca na nastalu situaciju. Posrijedi je autorski rad četiri tek diplomirane polaznice osječkog studija Glume i lutkarstva, Dunje Fajdić, Amande Prenkaj, Petre Kurtele i Ivane Horvat. Danas te mlade umjetnice rade povremeno, više kao prekarne radnice nego honorarne umjetnice. Osjećaju se prevarene, izlazi iz njihove predstave. I bijesne su. Rekao bih, one su izbile na takozvano tržište tek u prvom inflatornom valu. I nekako su se snašle. No, što s onima koji će na to takozvano tržište pristići za pet godina. Gdje će glumiti?
Inflacija glumaca posljedica je, nadalje, naglog razvoja komercijalnih televizija , pa i reakcije HTV-a na taj razvoj.
Prekarni rad
Ne bi se toliko mladih ljudi naivno zaplelo u jednu tešku profesiju da im se nije nudila perspektiva televizijske glume. Cijelo desetljeće opsjedaju nas sitcomi i sapunice. No, zapravo, tu nema mjesta za početnike, ili za većinu njih. Televizija će ih tek kušati i ispljunuti. Ima li nade u nezavisnim produkcijama i europskim fondovima? Ima, za već spomenuti prekarni rad.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....