7000 ljudi dnevno vidi djela velikog nadrealista

ZAGREB - Kulturni centar Pompidou, najvažniji pariški izložbeni prostor, do 25. ožujka predstavlja veliku retrospektivnu izložbu jednog od najvećih svjetskih umjetnika i “oca nadrealizma” Salvadora Dalíja.

Njegova posljednja izložba u Parizu postavljena je još za njegova života, 1979. godine, također u Centru Pompidou, a tada ju je vidjelo gotovo milijun ljudi. Postav te izložbe nadgledao je osobno kontroverzni španjolski umjetnik. Dvadeset i četiri godine nakon Dalíjeve smrti recentna retrospektiva donosi njegov cjelokupan kreativni rad; dvjestotinjak radova, uključujući ne samo slavne slike, nego i skulpture, crteže, osobne zapise, filmove, instalacije…

Izložba je predstavljena u impresivnom ambijentu. Ulazi se kroz veliko jaje koji predstavlja Dalíjevo rođenje, nakon kojega je njegov umjetnički svijet podijeljen u nekoliko kronoloških i tematskih cjelina. - On je paradoksalna ličnost, živopisna i paranoična. Volio se hvatati u koštac s društvenim tabuima i neizrečenostima. U svojim djelima miješa znanstveno i obično, filozofsko i burleskno, stvarno i umjetno. Također, bio je antimoderan i zauzimao je političke stavove koji se ne mogu braniti, kao što je recimo potpora Francu - objasnio nam je glavni kustos izložbe Jean-Hubert Martin.

Mnogo osporavan

Među najvrednijim eksponatima pariške izložbe slika je “Postojanost pamćenja” (Mekani satovi), koju je Dalí dovršio 1931, a koja je posuđena iz njujorške MoMA-e. Tu su i ostala važna djela kao što su “Veliki masturbator”, “Telefon sa slušalicom od jastoga”, “Med je slađi od krvi”, “Autoportret s rafaelskim vratom” ...

Dalí je radio i s Alfredom Hitchcockom na filmu “Ozloglašena” za koji je napravio slavnu scenu sna, a surađivao je i na avangardnim filmovima Louisa Buńuela “Andaluzijski pas” i “Zlatno doba” te se na izložbi prikazuju i ti filmovi.

“Svakog jutra kad se probudim, najveću radost stvara mi spoznaja da sam - Salvador Dalí”, jedna je od njegovih slavnih izjava koje su, u vrijeme dok moderna umjetnost nije bila u tolikoj mjeri prihvaćena od kulturne javnosti, osporavane posebno među njegovim suvremenicima. Američki su ga intelektualci smatrali klaunom i hohštaplerom, a suvremenici često percipirali kao luđaka te ga osuđivali zbog njegove teatralnosti, naklonosti novcu i njegove potpore Hitleru i Francu.

Izbačen iz nadrealista

Obezvređujući druge, Dalí je isticao sebe kao jedinog nadrealista, a kada je zbog podrške Francu izbačen iz nadrealističke skupine, kratko je i bez susprezanja poručio “Ja sam nadrealizam!”.

Cijelog života vjerovao je u svoju posebnost koju je u pravom smislu uspjela razumjeti tek njegova supruga, Ruskinja Elena Ivanova Daikonova Gala. Shrvan nakon njezine smrti, Dalí je dva puta pokušao samoubojstvo. No, sudeći prema njegovoj biografiji, njihova veza nije bila seksualna jer je prema Dalíju “seksualni odnos rezerviran za bića niže rase koji se zadovoljavaju malim stvarima”. Njegov je otac Salvador bio javni bilježnik i ateist, a majka Ana Maria pobožna katolkinja koja je od raka dojke umrla u Dalíjevoj 16. godini, što je budućeg umjetnika strašno pogodilo. Studirao je umjetnost u Madridu, no zbog buntovnog je ponašanja i uvjerenosti da njegovi učitelji nemaju dovoljno stručnosti znanja, izbačen sa studija. U ranoj fazi bio je inspiriran apstraktnom umjetnošću sunarodnjaka Pabla Picassa i Joana Miróa, a eksperimentirao je i s raznim avangardnim stilovima, uključujući i kubizam. U Pariz seli 1929. godine i službeno postaje nadrealist. Prije Drugog svjetskog rata seli u Ameriku gdje se intenzivno družio i s Andyjem Warholom.

- Dalí je bio stariji i utjecao je na Warhola, no bio je otvoren za sve inovacije, čime je pokazao da zna reagirati na nova umjetnička kretanja - govori o Dalíjevoj suradnji s Warholom kustos Jean-Hubert Martin.

Iako pomalo zanemarivan nakon svoje smrti, Dalí se posljednjih godina vraća na scenu. - Zanemarivan je prije svega zbog svojih političkih stavova, ali i zbog svog antimodernizma s obzirom da je ostao vjeran prikazu koji se temelji na renesansnoj perspektivi - pojašnjava Martin te naglašava:

- Dalí ostaje paradoksalna, ali i najslavnija figura u povijesti moderne umjetnosti. Njegove slika, danas ikone, predstavljaju izniman doprinos društvu. No, tko je zapravo Salvador Dalí, čovjek koji se u javnosti gotovo uvijek pojavljivao noseći dugi plašt i štap, ističući u prvi plan svoje uvijene brkove koji su postali simbol njegove pojavnosti?. - Svi koji su pokušali pronaći njegovu “pravu” ličnost udarili su glavom o zid. Prava Dalíjeva ličnost je ona koju je stvorio. Nema druge! - poručuje glavni kustos.