GLOBUSOVA KAVKASKA ČAJANKA

VIDEO: 'STIŽE NAM TSUNAMI, A HRVATSKA JE NA MALOM LUFTIĆU' Pogledajte veliku raspravu ekonomskih stručnjaka o budućnosti hrvatskog gospodarstva

 
Kavkaska čajanka

Mjere opreza uvedene zbog koronavirusa odražavaju se i na gospodarstvo. Poslovanje mnogih tvrtki je ugroženo zbog smanjenja proizvodnje, oni zaposlenici koji su mogli prebaciti svoje poslovanje samo na računalo rade od kuće, ali mnogi su i dobili otkaz. Kako bi ublažila udare na gospodarstvo, Vlada je dosad uvela dva paketa mjera, od toga da je poslodavcima dala 3250 kuna po zaposleniku za ožujak pa taj iznos podigla na 4000 kuna i davanja za zaposlenike za travanj i svibanj, korigirala obavezu plaćanja raznih davanja tvrtki, a priprema se i treći paket mjera. O tome u virtualnoj Kavkaskoj čajanci razgovaraju Vedrana Pribičević, makroekonomistica sa Zagrebačke škole ekonomije i menadžmenta, Dražen Oreščanin, predsjednik Uprave tvrtke Poslovna inteligencija i izvršni direktor udruge Glas poduzetnika koja je okupila više od šest tisuća članova u samo desetak dana, i Igor Kordić, suvlasnik tvrtke Irundo koja se bavi kratkotrajnim iznajmljivanjem apartmana.

Vlašić: Vlada je već donijela dva paketa mjera, koliko oni koriste poduzetnicima?

Kordić: Prvi paket mjera pokazao je da nisu shvatili ozbiljnost situacije, kolike konzekvence mogu biti. Na pritisak udruge Glas poduzetnika te su se mjere prilagodile i zadovoljile potrebe stvarnog poduzetnika. Te mjere pomažu da premoste prvi gap na mjesec, dva, tri, kako su i tempirane. Ono što se očekuje, s naše strane, a kako vidim i u udruzi u koju sam se učlanio, Glas poduzetnika, jest da moramo razmišljati o sljedećem koraku, o trenutku kada ćemo se svi vraćati u normalu, kakvu-takvu, ali nekakvu poslovnu aktivnost. Na koji način ćemo mi nastaviti naše poslovanje usred svih ovih neprilika i hoćemo li mi uopće biti likvidni? Tu sada na scenu dolazi financijski sektor, poslovne banke. Država tu mora biti kao nekakva platforma na koju će se nasloniti poslovne banke, ali, isto tako, mora ih staviti u okvire i potaknuti da one zapravo razmišljaju o tome na koji način će sredstva doslovce injektirati u hrvatsku ekonomiju. Ovaj gap koji će se sada dogoditi neposlovanjem toliko je velik u malom, srednjem i mikropoduzetništvu da mi jednostavno nećemo moći nastaviti ni približno normalnom poslovanju. Ako se sada pak okrenemo sektoru u kojem se mi nalazimo, a to je turizam, i nekakvom tajmingu u kojem se sve dogodilo, a riječ je o kraju off sezone i na početku predsezone, onda tu dolazimo do još većeg udara na poslovanje, a pogotovo je turizam uvjetovan kretanjem ljudi. Ako se mjere budu popuštale postupno, pitanje je kolika će biti sezona, koliko će se noćenja moći prodati, po kojoj cijeni, hoće li sezone uopće biti. Uzmemo li sve to u matematičku kalkulaciju, shvatimo li da sezonalnost u Hrvatskoj i inače traje u najdužem obliku od svibnja do kraja listopada, a sve ostalo se smatra off sezonom, mi ulazimo u ciklus u kojem moramo hvatati sezonu 2021., koja također neće biti kao posljednja normalna sezona 2019. Tu je zato jako bitno da se bankarski sektor izjasni, a on to dosad nije učinio, kako će sudjelovati u spašavanju od kolapsa hrvatskog društva, Europske unije, čija smo mi članica, a čak i kako će to izgledati na svjetskom nivou. To će vjerojatno slijediti u narednim danima i tjednima.

Vlašić: Vedrana, do koje mjere vrijedi upumpavati novac u privredu? Profesor Josip Tica zagovara zaduživanje države na svjetskim tržištima jer će novac biti jako jeftin, čak s negativnim kamatama, a time bi se poticala potrošnja koja pokreće cijela gospodarstva, ako sam ga dobro shvatio u nedavnom njegovu istupu.

Pribičević: Ne slažem se s tim stavom jer nije to baš tako. Prije nekoliko dana pojavila se vijest da Italija nije uspjela prodati svoje obveznice, IMF-u se javilo ne znam koliko zemalja, tako da je vrlo iluzorno očekivati da će se Hrvatska uspjeti zadužiti toliko kolika će biti rupa u proračunu. Iluzorno je očekivati da će se to moći napraviti bez rezova. Treba naglasiti - iako je HNB počeo kupovati državne obveznice i što je Europska centralna banka stala iza HNB-a - da je naša situacija kao da dolazi cunami, a Hrvatska je na malom luftiću. Ono što je moguće napraviti jest, realno, toliko mala količina novca ako vam u proračunu nedostaje 75 milijardi. Meni to izgleda kao wishful thinking. Mislim da ljudi koji su u privatnom sektoru jako dobro shvaćaju da ako su vam prihodi na nuli, da će i biti nula, a to će kolega iz turističkog sektora puno bolje shvatiti i od ministra i bilo koga tko radi u javnom sektoru. Europska centralna banka će svakako pomoći zemljama eurozone. Hrvatska je propustila pod hitno ući u eurozonu, a da smo ušli, Hrvatska bi bila u sasvim drugom loncu. Tamo ima jako puno mehanizama koji su instalirani od prošle krize, a koji su namijenjeni eliminaciji sistemskog rizika, a to je upravo ono što mi sada imamo. Hrvatska, nažalost, s obzirom na to da nije u eurozoni, ne može računati na taj novac. We are on our own, kako se to kaže.

Vedrana Pribičević

Vlašić: Što biste vi napravili da imate pet minuta financijske vlasti?

Pribičević: Definitivno ne bih htjela biti negdje blizu Ministarstva financija, prvenstveno zato što, prema zadnjim informacijama koje sam dobila, punjenje proračuna se odvija na razini jedne trećine. To znači da dvije trećine fale. Ne znam što će se dogoditi nakon petog mjeseca, morat ćete ići u neke rezove, morat ćete pretumbati svaku kunu prije nego što je nekome isplatite. Bez obzira na ono što sindikati kažu, morat će se ići u smanjenje plaća u javnom sektoru. Ne zato što to treba napraviti, nego zato što neće biti novca u proračunu. To je non negotiable, o tome se ne pregovara. Nama problem dolazi. Što nakon ljeta, što kada se druge ekonomije počnu oporavljati, što na kraju godine? Hrvatska ekonomija se neće oporaviti lako, njena krivulja neće biti u obliku slova V, da će dosegnuti dno i imati nagli uspon!

Zagreb, 140420.
Prazan centar grada zbog pandemije koronavirusa.
Na fotografiji: Jurisiceva ulica.
Foto: Boris Kovacev / CROPIX
Boris Kovačev / CROPIX
Jurišićeva ulica

Vlašić: Udruga Glas poduzetnika tražila je da sva dodjela novca poduzetnicima, tvrtkama bude transparentna. Zašto je to važno? Istodobno, već su se pojavile glasine da postoje poslodavci koji zahtijevaju od radnika da im vrate taj novac “na crno”, u kešu.

Oreščanin: To su glasine. Pozvao bih svakoga tko ima informaciju ili dokaz da neki poslodavac to radi da to prijavi HZZ-u da se to sankcionira. Sve te priče su spinovi sindikata, prvenstveno sindikata državnih i javnih službi koji si na taj način osiguravaju neki prostor u medijima i daju sebi na važnosti. Morate biti svjesni da prosječan hrvatski poduzetnik im četiri zaposlenika, da su to najčešće članovi njegove obitelji i ako to radi jedan od stotinu ili tisuću njih, to treba prijaviti i sankcionirati. Povrh toga, ono što smo tražili od države, s udrugom Lipa pokrenuli smo peticiju - osim ovih stvari koje su vezane uz nadoknadu štete zbog blokade poslovanja ugroženim poduzećima i poduzetnicima kojima se omogućava da radnici ne završe na burzi, nego ostanu zaposleni i dobivaju minimalnu plaću - da jednako tako budu transparentni svi proračuni i troškovi svih jedinica javne uprave, svih jedinica lokalne uprave, svih komora i sindikata koji sada nisu transparentni koliko bi trebali biti. Uz ovo što je Vedrana rekla da će se morati raditi rezovi i u državi, a čuli smo puno puta kakvi su to poduzetnici koji nemaju rezervu s kojom bi mogli preživjeti šest mjeseci ili godinu dana, treba postaviti pitanje kakva je to država koja ne može preživjeti godinu dana. Država je kao veliki poduzetnik i sada je de facto u istom stanju kao i mali poduzetnici.

Dražen Oreščanin

Vlašić: Događa li se sada ono što je napisao profesor Ivo Bićanić, situacija u kojoj država održava prikrivenu nezaposlenost?

Pribičević: Apsolutno. Državi je puno jeftinije ostaviti te ljude na poslu i davati im četiri tisuće kuna nego da budu nezaposleni i tada im plaćati 70 posto plaće. Dobar dio ljudi ima plaću veću od 4 tisuće kuna i tih je 70 posto više od ovog iznosa. Naravno da to jest prikrivena nezaposlenost. Vidjeli smo, dok nisu donesene mjere, da je broj nezaposlenih rastao po stopi od tisuću ljudi na dan i ta stopa je rasla. Mi bismo, dakle, tom stopom i tom promjenom stope rasta vrlo brzo došli do 200 - 250 tisuća nezaposlenih samo tako, za manje od dva mjeseca. Državi je jeftinije ljude staviti na minimalac i da nastave raditi.

Oreščanin: Dodao bih nešto vrlo bitno, a to je da ako ljudi ostanu zaposleni, te tvrtke se neće gasiti i neće propadati. I u trenutku kada krene oporavak, kada se mjere ograničenja kretanja i distanciranja počnu smanjivati, što brže se počne gospodarstvo oporavljati, to će kumulativne štete biti manje. Zbog toga je dobro da su ljudi zaposleni i da nisu završili na HZZ-u.

Pribičević: Postoji neka fama da se poslodavci žele riješiti radnika. Kako bi se željeli riješiti radnika ako su uložili u njihovo obrazovanje, ulagali u njih? Zadnja stvar koju poslodavac želi jest riješiti se radnika ako je on dobar i ako je uložio u njegovo obrazovanje. To je, ustvari, trošak za tvrtku.

Oreščanin: To može biti stav nekog sindikalista koji sjedi u svom staklenom dvorcu i gleda na život kao da priča s nekom čeličanom u Chicagu 1930. godine.

Kordić: Ja ću se nadovezati svojim primjerom iz prakse; mi smo firma koja trenutno ima 13 zaposlenih, zimi smanjuje broj ljudi na minimum, a onda znatno povećava tijekom sezone. Mi nismo nikome dali otkaz niti namjeravamo i pokušat ćemo izdržati do samoga kraja. Radimo na tome da sve prilagodbe poslovanja usmjerimo u efikasnost kad se počne omogućavati kretanje ljudi uz smanjivanje ovih mjera. Naravno da želimo biti spremni za svaku priliku na ovom tržištu, a bit će ih. Dogodit će se tržišna utakmica i poslodavci zapravo gledaju na koji način izaći iz ovog lockdown sistema, kako bi bili što spremniji boriti se na tržištu. Ne smije se nitko zatvoriti jer to znači da smo sami potpisali kapitulaciju time što smo dali otkaze ljudima. Zato su te mjere koje su došle u drugom valu dobre, kupile su živote, ostavile su tvrtke i ljude u njima. Mi konstantno radimo na tome da smislimo neke prilagodbe poslovanja koje će rasteretiti fiksni trošak i svesti to u varijabilni dio.

Igor Kordić

Vlašić: Koliko se može manipulirati mjerama? Je li to uopće izvedivo?

Kordić: Teško. Ljudi su upoznati sa svim informacijama, ljudima treba isplatiti plaću, vrlo je lako provjeriti koja je tvrtka koristila te mjere i ljudi to lako mogu prijaviti HZZ-u.

Pribičević: Ne samo HZZ-u. Postoji i inspektorat rada. Anonimna prijava je 25 sekundi posla.

Oreščanin: Kod isplate svake plaće poslodavac mora ispuniti takozvani JPP obrazac, i tu se vidi je li netko dobio mjere, a nije isplatio plaću.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
25. studeni 2024 22:41