TEROR U SUSJEDSTVU: Pakleni zov ISIL-a u Bosni

Dvadesetu obljetnicu kraja rata i potpisivanja mirovnog Daytonskog sporazuma Bosna i Hercegovina je dočekala žalosno, sahranjujući Armina Salkića iz Viteza i Nedeljka Radića iz Nevesinja, profesionalne vojnike i pripadnike Oružanih snaga BiH. Njih je u srijedu 18. studenoga u Rajlovcu pored Sarajeva ubio Enes Omeragić (34), da bi nekoliko sati kasnije izvršio samoubojstvo kad je policija opkolila obiteljsku kuću u kojoj je živio s ocem. Samo nekoliko dana poslije, u noći između 23. i 24. listopada, bačena je bomba na zgradu policije u Zavidovićima.

To su samo neki u nizu izoliranih terorističkih napada u BiH od kraja rata, počevši od autobombe pred policijskom stanicom u zapadnom Mostaru 1997. koju su postavili strani mudžahedini, preko nikad rasvijetljenih bombaških napada na policajce i hrvatske povratnike oko Travnika te autobombe pred policijskom stanicom u Bugojnu koja je 2010. ubila jednog policajca a teško ranila njegovu kolegicu. Za to je na 35 godina zatvora ovog ljeta pravomoćno osuđen Haris Čaušević, Naser Palislamović oslobođen je optužbe dok je trećeoptuženi Adnan Haračić priznao sudjelovanje u terorističkom napadu i svjedočio protiv Čauševića, nagodivši se s tužiteljstvom za 14 godina zatvora.

Ubojstvo dvojice vojnika posebno je dramatično odjeknulo jer se dogodilo samo nekoliko dana nakon napada u Parizu u petak 13. rujna, koji je odnio 130 žrtava. Napad u Parizu i napad u Rajlovcu pored Sarajeva nemaju puno sličnosti: u prvom slučaju imamo dobro organiziranu i opremljenu skupinu ljudi s kriminalnim dosjeom, u drugom labilnog pojedinca za kojeg se teško moglo pretpostaviti da bi mogao učiniti tako nešto. Nakon napada ponovno su sve oči uprte u selefije, sljedbenike radikalne verzije islama, kakvih u BiH ima nekoliko tisuća. “Nepravedno je sve ih optuživati, jer većina ih je miroljubiva, nenasilna”, objašnjava za Globus sarajevski stručnjak za terorizam Vlado Azinović.

Osim toga, napadač nije istaknuti ni dugogodišnji član te zajednice. Kao i u slučaju Nerdina Ibrića, koji je u travnju ove godine ubio policajca prilikom napada na policijsku stanicu u Zvorniku, napadač iz Rajlovca Enes Omeragić tek se rubno očešao o radikalne skupine. Obojica su napad počinili friško radikalizirani, nekoliko mjeseci nakon što su stupili u kontakt s vehabijsko-selefijskim skupinama.

Oni koji su policiji a nekad i javnosti poznati kao radikali nikad nisu napadači, ističe Azinović. Omeragić, kao i Ibrić prije njega, solo je igrač: da je postojala neka organizacija iza napada u Rajlovcu ili onoga u Zvorniku, policija bi je već otkrila. U BiH štošta ne funkcionira, no policijsko-sigurnosnim snagama nitko ne odriče profesionalnost, posebno u ovakvim slučajevima gdje dobivaju i znatnu pomoć zapadnih saveznika.

Terorizam je našao plodno tlo i u europskim zemljama koje nemaju ratnu prošlost ni tako tešku ekonomsku situaciju. U podijeljenoj i ratom traumatiziranoj Bosni i Hercegovini ideologija ISIL-a je nešto poput detonatora, koji se lako nalijepi na frustrirajuću, besperspektivnu svakidašnjicu.

Daytonska podjela zemlje na dva entiteta i tri naroda onemogućava zacjeljivanje ratnih rana. One se neprestano održavaju živim i jednako bolnim, što u kombinaciji s iznimno velikom nezaposlenošću čini eksplozivnu smjesu.

Pričom o bošnjačkom terorizmu rado manipulira Milorad Dodik i mediji pod njegovom kontrolom: kad je nekome Sarajevo isto kao Teheran, ne treba mu puno da čitav narod označi kao teroriste. “Bošnjaci su frustrirani, jer im se od 11. rujna na neizravan način pripisuje dio odgovornosti za ono s čime ne mogu imati nikakve veze”, upozorava Vlado Azinović. S jedne strane Dodik negira genocid u Srebrenici i poziva na referendum i odcjepljenje srpskog entiteta, a s druge strane njeguje se mentalitet žrtve, koja je uvijek u pravu. Pa se onda dogodi da za vrijeme minute šutnje žrtvama u Parizu navijači BiH zvižde i skandiraju “Palestina, Palestina”, kako se to dogodilo prije nekoliko dana u Dublinu na nogometnoj utakmici reprezentacija BiH i Irske.

Govor mržnje, s podrškom teroristima u Parizu, preplavio je portale i forume u BiH, kao i nakon napada na Charlie Hebdo. “Tražimo od medija u BiH da u ovakvim slučajevima ne objavljuju informacije koje nisu provjerene, i da onemoguće govor mržnje i relativiziranje terorizma u internetskim komentarima. Ako to nisu u stanju, neka onemoguće komentiranje ispod takvih tekstova”, kaže za Globus Suzana Mijatović, novinarka Slobodne Bosne i članica žalbene komisije Vijeća za medije u BiH. Slobodna Bosna i Dnevni avaz već su zabranili komentare pod takvim tekstovima, kaže ona.

Mada skoro oko svega posvađane, političke elite nisu zloupotrijebile ubojstvo vojnika u Rajlovcu. “Umjesto međusobnih optužbi, izjave su više išle prema stvaranju neke sinergije, nego poticanju međusobnih obračuna. Kao da su prvi put shvatili da su svi ugroženi”, komentira za Globus Tanja Topić, politička analitičarka iz Banje Luke.

Kao i u slučaju prethodnog napada na policajce u Zvorniku, dužnosnici Republike Srpske, kao i svi političari u BiH, shvatili su da je stvar previše ozbiljna da bi se krvavi napad koristilo za međusobne obračune.

Ubojstvo dvojice vojnika u Rajlovcu osudili su svi. Možda najoštrije učinio je to poglavar Islamske zajednice u BiH Husein Kavazović na tjednoj molitvi u sarajevskoj Gazi, Husrev-begovoj džamiji, dva dana nakon napada. Nije prvi puta da je svijet, i muslimani u njemu, iskušan zloupotrebom naše časne vjere, rekao je reisu-l-ulema, pozivajući vjernike da dignu glas protiv zločina a vlasti da “silom zaustave sve one koji šire mržnju i prizivaju teror”. Ubijanje nedužnih ne može se ničim opravdati, zločinci ne predstavljaju ničiju vjeru, istaknuo je Kavazović, naglasivši da ne mogu niti “držati stranu ubojicama nevinih ljudi u Gazi i Siriji, koji to čine za račun svjetskih sila”.

Milorad Dodik u prvoj izjavi nije uspio ne optužiti političke suparnike druge nacionalnosti na zlodjelo propusta. Napad u Rajlovcu, rekao je, pokazuje da nisu ozbiljno shvaćena upozorenja obavještajne zajednice da u BiH postoje pojedinci, njih oko 3400, koji su spremni izvršiti individualne terorističke akte. ”Kada tome dodate činjenicu da se u BiH već vraćaju ratnici takozvane Islamske države iz Sirije, koji donose određenu nestabilnost, i da se ne primjenjuje zakon koji predviđa kazne za one koji odlaze na strana ratišta, onda je BiH sigurno jedan od urgentnih prostora izloženih terorizmu”, upozorio je.

Ali i Dodik svojim izjavama bitno diže temperaturu u BiH. Umjesto da mu uzvrate lopticu, iz Stranke demokratske akcije Bakira Izetbegovića pozvali su sve građane BiH na suradnju. “Terorizam je globalno zlo koje predstavlja direktnu prijetnju svjetskom miru i sigurnosti i kojem se moramo odlučno suprotstaviti zajedničkim naporima”, poručili su.

A najbolji način da se zaustave političke manipulacije, koje predstavljaju plodno tlo za potpirivanje inih ekstremizama, jest u brzoj i efikasnoj istrazi.

SADRŽAJ JE PREUZET IZ JEDNOG OD PROŠLIH BROJEVA GLOBUSA. DOLJE POGLEDAJTE NASLOVNICU NOVOG BROJA GLOBUSA, KOJEG NA SVIM KIOSCIMA MOŽETE KUPITI OD ČETVRTKA: