ŠEST GODINA DIGITALNE VALUTE Kako joj se vrijednost povećala milijun puta

Pomalo je smiješno, kaže mi Vedran Kajić dok sjedimo na terasi jednog zagrebačkog kafića, da ljudi bitcoin nazivaju prvom svjetskom digitalnom valutom.

“Sve valute su digitalne, pa tako i kuna, jer ono što je od kuna izdano u gotovini, u biti je samo manji dio cijele valute. Ostalo je ionako pohranjeno u kompjuterima”, objašnjava.

Dobro, što je onda bitcoin?

Preciznija je definicija da je to prva decentralizirana digitalna valuta ili način plaćanja koji je prije šest godina kao open source softvare u optjecaj na internetu pustio stanoviti Satoshi Nakamoto.

Funkcionira kao peer-to-peer sustav kroz koji korisnici transakcije provode direktno, bez treće strane, odnosno posrednika. S obzirom na to da je bitcoin zamišljen kao virtualno zlato, može ga se “iskopavati” po internetu.

Aha.

Ovo će biti jako dug dan, pomislim odmah na početku.

S Kajićem razgovaram u Historyju u Tkalčićevoj ulici, a mjesto nismo odabrali slučajno.

Upravo ovdje, odmah pored ulaza na zapadnu terasu, uz stepenice koje vode do toaleta, prvi je i jedini bitcoin bankomat u Hrvatskoj.

Vedran Kajić suosnivač je web-servisa Bspend, pojednostavljeno, e-baya za bitcoine, koji s brojnih drugih stranica na planeti grupira proizvode koje korisnici mogu plaćati tom digitalnom valutom. Na Bspendu može se birati između deset milijuna artikala i usluga.

Svaki razgovor o bitcoinu, a posebno ovaj, s ljudima koji ga “uvode” u Hrvatsku, pun je izraza poput “block chain”, “mining”, “criptocurreny”, “verifikacija transakcija”, “ledger”, i sličnih tehničkih termina od kojih se prosječnom korisniku interneta vrti u glavi.

Međutim, shvaćam to ubrzo i sam, priča o bitcoinu ustvari je izuzetno uzbudljiva, logična i naposljetku jednostavna. Pa čak i ako ne razumijete do kraja baš sve tehničke detalje.

Kajić i ekipa, osim ovdje u Historyju, imaju još dva bankomata. Jedan je u Grčkoj, a drugi na Tajlandu. Planiraju još jedan postaviti u Vijetmanu (u Sajgonu), a onda na red možda dođe i Split.

U svijetu trenutačno ima oko 400 bitcoin bankomata, ali ovaj u Zagrebu je dvosmjeran i to ga čini posebnim. Naime, ovdje korisnici mogu kupovati ali i prodavati bicoine.

Koristi ga nekoliko ljudi na dan, trenutačno više kupuju nego prodaju bicoine, i uglavnom je riječ o Hrvatima. U rijetkim slučajevima naiđe i koji strani turist.

Kako stvar funkcionira?

Korisnik na svom osobnom računalu ili putem aplikacije na pametnom telefonu otvori digitalni novčanik (bitcoin wallet) koji je ništa drugo nego pretinac u kojem čuvate svoje virtualne novčiće.

U bankomat u Tkalčićevoj ubace se kune, kupe se bitcoini i pohranjuju u digitalni novčanik. Ili se prodaju, pa bankomat izbaci njihovu protuvrijednost u kunama.

U trenutku pisanja ovog teksta jedan bitcoin stajao je oko 228 dolara ili 1527 kuna. Tečaj svagdje u svijetu neznatno fluktuira, i određuju ga najveće svjetske mjenjačnice, a bankomat u Tkalčićevoj veže se uz tečaj BitStampa, slovenske online mjenjačnice.

Bitcoin (BTC ili XBT) jedinica je koja se dijeli na milibitcoin (mBTC iliti tisućiti dio jednog novčića), zatim na microbitcoin (uBTC ili milijunti dio) te na satoshi (stomilijunti i ujedno najmanji dio bitcoina)

Procjene su da se u Hrvatskoj bitcoinima služi između 500 i 1000 građana, ali posjeduje ih možda i veći broj. U svijetu je otvoreno oko milijun digitalnih novčanika, a procjenjuje se da je globalnih korisnika blizu dva milijuna.

Do danas je, dakle u samo šest godina postojanja, izdano oko 15 milijuna Bitcoina.

Za njih se može kupiti sve.

Od igle pa ne do lokomotive, nego cijelog otoka ili rudnika zlata.

Kad su se bitcoini pojavili, jedan je vrijedio samo 0,002 centa, a tijekom booma 2013. godine narastao je na 1100 dolara. Sada se ustalio na nešto iznad 220 dolara. I prilično je stabilan.

“Banke su neučinkovite institucije koje naplaćuju velike naknade za slabu uslugu. Povrh toga imaju razne limite i pravila, mogu ukidati i gasiti račune svojih klijenata kad to požele, pa čak i greškom. S velikom moći dolazi i velika zloupotreba. Upravo stoga je bitcoin tehnički genijalan i inovativan koncept s jakom aktivističkom porukom. On iz transakcije izbacuje centralnu instituciju, dakle banku”, govori mi Kajić, a njegov prijatelj Vedran Ilić-Dreven, sofveraš iz tvrtke Ericsson, pojašnjava kako stvar u praksi izgleda.

Odmah ga molim da objašnjenje bude što jednostavnije moguće.

Smije se.

“Svatko može koristiti bitcoine, a da pritom nije kompjuterski genijalac. Ljudi koje ova tematika zanima sve o tome mogu pronaći na brojnim web stranicama posvećenim kriptovalutama, i putem brojnih foruma razmjenjivati informacije i stavove s drugim korisnicima. Međutim, za početak je dovoljno znati da je riječ o virtualnoj valuti kojom osoba A putem interneta plati nešto osobi B, a da u tome ne sudjeluje centralna institucija, recimo banka”, kaže Ilić-Dreven.

Tu stvari postaju nešto kompliciranije.

Naime sustav funkiconira na bazi P2P-a (“peer-to-peer”), dakle međusobno povezanih kompjutera, kao npr. torrenti putem kojih se ilegalno skidaju filmovi s weba. Da se transakcija doista dogodila i da nije riječ o prijevari, ne potvrđuje banka, nego drugi korisnici. Zato nema naplaćivanja naknada, odnosno one su doista zanemarive.

Dakle, ako Vedran bitcoinima plati noćenje u nekom hotelu, to će potvrditi svi ostali umreženi korisnici.

I tu dolazimo do tzv. block chaina, koji je ništa drugo nego golemi popis svih transakcija ikad provedenih s pomoću bitcoina, digitalnih “novčića”.

“Dakle, kad ja platim neku uslugu bitcoinom, ostali korisnici koji imaju softver za ovjeravanje te transakcije zabilježe je i ovjere. Što više puta je ta transakcija ovjerena, ona postaje sigurnija i nemoguće ju je hakirati ili dvaput platiti istim novcem dvije različite stvari. Korisnici zapravo ovjeravaju block chain i time obavljaju posao banke”, govore mi dva Vedrana.

Ok, idemo dalje.

Korisnici koji transakcije ovjeravaju zovu se rudari (od engleskog miners). S obzirom na to da za tu operaciju moraju imati uključen kompjuter i biti online (dakle troše svoje resurse i vrijeme), kao nagradu dobivaju nove bitcoine.

“Korisnik zapravo ništa ne radi, samo mora upaliti softver. Taj softver osluškuje mrežu i prati transakcije koje se događaju jer sve one se objave u block chainu i šire se mrežom i stalno ih ovjerava sve više i više ljudi. Što više rudara, to je mreža jača i nema te vlade u svijetu koja je danas može srušiti. Barem se nadamo”, objašnjavaju.

Otud izraz mining ili rudarenje bitcoina.

“Ljudi vole zarađivati novac, pa mining shvaćaju kao proizvodnju bitcoina. Nitko tu ništa ne kopa. Glavna uloga rudara je da potvrđuju tuđe transakcije i time zamjenjuju banke. Zato ne postoji centralna institucija koja nešto može ograničavati u prometu bitcoina, određivati limite ili blokirati neke ljude ili zemlje. To je snaga aktivizma. Kad su velike kartične korporacije blokirale Wikileaks kako bi im zaustavile dotok donacija, ljudi su im donirali u bitcoinima i tako im pomagali”, kaže Kajić.

Ta sloboda najvažnija je ideja tvorca bitcoina Satoshija Nakamota.

Prvo što o njemu morate znati jest da – ne postoji.

Riječ je o pseudonimu iza kojeg se krije stvarna osoba ili grupa ljudi. On, ona ili oni bitcoin sustav plaćanja osmislili su 2008. godine.

Softver se prvo zvao Bitcoin-Qt, a kasnije je preimenovan u Bitcoin Core. Stručni rad (na devet stranica) o njemu objavljen je prvo na mailing listi stranice metzdowd.com i u detalje je opisivao ideju o slobodnoj digitalnoj valuti.

Početkom iduće godine izdan je i sam sofver i prvi apoeni valute.

To su oni vrijedni samo 0,002 centa.

Danas se vjeruje kako ljudi iza Nakamota posjeduju oko milijun bitcoina u brojnim digitalnim novčanicima čija je vrijednost oko 250 milijuna dolara.

Ispočetka je sam Nakamoto tvrdio da je 37-godišnji muškarac iz Japana, ali ljudi koji su s njim surađivali (uvijek putem maila, nikad uživo) tvrde kako je orginalni kod predobro napisan da bi bio djelo samo jedne osobe.

Ganjali su ga novinari New Yorkera, Vicea, Newsweeka i brojni drugi, a vjerojatno i obavještajne službe, ali do danas se ne zna tko su stvarni tvorci valute bitcoin.

Po New Yorkeru to su ili finski ekonomski sociolog dr. Vili Lehdonvirta ili irski student kriptografije Michael Clear.

Ted Nelson, američki filozof i pionir informatike (između ostalog tvorac kovanice hypertext) izjavio je kako je uvjeren da je Nakamoto ustvari japanski matematičar Shinichi Mochizuki.

Međutim svi ti ljudi kasnije bi to odlučno poricali.

Newsweek je išao tako daleko da je čak otkrio stanovitog Doriana Nakamota, fizičara iz Kalifornije koji je radio za vojne korporacije i velike financijske institucije, a kojem je u rodnom listu stajalo ime Satoshi.

Novinarka Leah McGrath Goodman razgovarala je s njim i prenijela njegovu izjavu (koju su kao svjedoci potvrdila dva policajca koja su bila prisutna razgovoru). Opisala ga je kao izuzetno inteligentnog, loše raspoloženog čovjeka opsjednutog privatnošću koji slaže modele vlakića.

“Više nisam uključen u taj projekt i o tome ne želim pričati. To je sad u rukama drugih ljudi i oni to vode. Ja s tim više nemam veze”, rekao joj je Dorian Nakamoto, u ožujku prošle godine, nakon čega su novinari danima kampirali pred njegovom kućom i ganjali ga automobilima.

Međutim Nakamoto je kasnije rekao kako je krivo shvatio pitanje novinarke i mislio da ga pita za njegov rad u vojnoj industriji koji je povjerljiv.

“Nikad nisam čuo za bitcoin”, istaknuo je. Nakon toga je prvi put u pet godina na P2P računu bitcoin Foundationa osvanula jedna jedina poruka.

“Ja nisam Dorian Nakamoto”, stajalo je u njoj.

Momci iz Bspenda pojašnjavaju mi kako je tvorac bitcoina, ma tko on bio, valutu zamislio kao digitalno zlato koje će ljudi moći koristiti anonimno.

Time usput otkrivaju i princip rudarenja.

“Baš kao i zlata u stvarnom svijetu, i bitcoina je prije virtualno bilo posvuda. Bilo je lako do njega doći, i bio je jeftin. Međutim kao i svih ruda tako i bitcoina ima samo do određene mjere. Taj maksimalni iznos je 21 milijun bitcoina. I oni bi se mogli izrudariti u sljedećih deset godina”, kaže Vedran Ilić Dreven.

Zato je prije bilo lako i jeftino rudariti.

Danas je to znatno teže i skuplje.

U History u tom trenutku stiže Hari, koji je jedan od najaktivnijih hrvatskih rudara bitcoina. Tim se poslom u zemlji bavi najviše 20 ljudi, kaže mi.

Za digitalnu valutu doznao je odmah na njenom početku, uspio razmjenom i kupnjom kupiti veliku količinu dok su vrijedili samo jedan cent i kasnije je to dobro unovčio.

“U godinu dana vrijednost im je porasla više od deset puta. Bavio sam se dionicama i dugo sam u svijetu financija i shvatio sam da to moram odmah unovčiti. I doista sam dobro zaradio, ali danas to smatram svojom najvećom pogreškom”, kaže mi.

Naime, on je svoje bitcoine prodao kad su vrijedili 12-15 puta više nego kad ih je kupio.

Ali otkad ih je prodao, pa do danas, vrijednost im je porasla čak milijun puta!

“To se nije dogodilo niti s jednom dionicom ili valutom u povijesti. I nitko nije mogao očekivati da će se to dogoditi. Ali dogodilo se”, kaže.

Rudarenje, čime se on bavi, skup je sport. Naime, iako se rudariti može i putem osobnog računala (skine se softver, upali, poveže na internet, et voila), to se ne isplati.

Naime, kako je velik broj bitcoina već iskopan, do novih se dolazi teško, a troškovi interneta i električne energije veći su od dobitka u bitcoinima.

No, Hari je i tome doskočio.

On bitcoine rudari s posebnim hardverom dizajniranim samo za mining. Jedan stroj nije dovoljno isplativ pa ih je kupio nekoliko.

Dio električne energije crpi iz solarnih izvora.

“Računica je jednostavna: kad uračunaš cijenu električne energije, i skuplju dnevnu i jeftiniju noćnu tarifu, ispada da te to košta oko 84 lipe po kilovatsatu. Strojevi moraju raditi 24 sata dnevno i imati stalnu internet vezu što također košta. Moraš imati hladnu, dobro prozračenu sobu jer se strojevi griju, a njihovi čipovi ne smiju se izlagati vlazi. Prostorija mora biti dobro izolirana jer ventilatori koji hlade hardver proizvode buku od 50 do 60 decibela. Ja kad sve zbrojim završavam u plusu, ali samo zato što sam puno uložio i ne očekujem povrat u dva ili tri mjeseca. Bitcoin rudarenje trka je na duge staze. Moraš imati vjere i strpljenja za to”, govori Hari.

Bitcoin nije jedina digitalna valuta, gotovo svakodnevno netko izmisli neku novu, ali uz njega postoji još 30 ili 40 prihvaćenijih. Međutim, niti jedna se ne može mjeriti s utjecajem i snagom bitcoina.

“Mnogi na kriptovalutama žele zaraditi. Uzmu izvorni kod bitcoina, malo ga izmijene pa se tvorci nadaju da će se na valutu uhvatiti veliki broj ljudi, a oni dignuti veliku lovu. Ali bitcoin je nedodirljiv. Koja mu je budućnost? Nitko ne zna. Ali to je definitivno valuta koja će obilježiti budućnost”, kaže Kajić. Moji sugovornici uvjeravaju me kako je bitcoin već sad dovoljno raširen da bude siguran i stabilan način plaćanja roba i usluga. “Microsoft prihvaća bitcoine za kupnju xbox igara, a 13 tisuća proizvođača 3D printera, dakle svi na svijetu, upravo su prihvatili bitcoin kao valutu kojom se mogu kupovati njihovi proizvodi. Svi ozbiljni igrači koji se bave IT tehnologijama prihvaćaju ga, dobar primjer je Virgin Galactic koji njime omogućava plaćanje puta u svemir”, kaže Hari.

No, što se u Hrvatskoj može kupiti bitcoinima? “Možeš platiti apartmane na nekoliko lokacija na Jadranu. Ja sam to htio učiniti ovog ljeta ali svi su bili bukirani unaprijed i nije bilo mjesta. Vlasnici apartmana su jako entuzijastični oko toga. Putem web stranice videonadzor.eu mogu se kupovati nadzorne kamere. Postoji hrvatska charter tvrtka koja omogućuje unajmljivanje jahti bitcoinom”, govori Vedran Kajić.

Riječ je o tvrtki iz Rijeke Yacht Base koja prima bitcoine za svoje jahte, motorne čamce i katamarane.

“Sviđa nam se koncept decentralizirane valute jer je laka i brza za upotrebu, a klijenti ne moraju danima čekati za potvrdu transakcije od banke”, rekli su iz tvrtke za bitcion news portal newsbtc (portali posvećeni ovoj kriptovaluti postoje i u Hrvatskoj, dobar primjer je crobitcoin.com, a bitcoin hrvatska kao grupa postoji i na Facebooku).

Čak 90 posto klijenata Yacht basea uslugu plaća putem kartica, za što im kartične kuće uzimaju između tri i pet posto nakande, pa im je najam broda utoliko jeftiniji.

Sugovornike pitam znaju li kakav je službeni status bitcoina u Hrvatskoj.

Iz Hrvatske narodne banke lani su na službeni upit odgovorili da se bitcoin zasad ne definira kao novac ili financijska imovina. Dakle, nema službeni status valute, ali je potvrđeno da nije ilegalan – kaže Vedran Ilić-Dreven. “Odgovorili su kako će se pratiti europska legislativa prema bitcoinu i onda ćemo se i mi u Hrvatskoj prilagođavati kao i ostatak EU. Prije koji mjesec Porezna uprava donijela je mišljenje, dakle ne naredbu, nego preporuku, da se na bitcoin transakcije zasad ne mora plaćati PDV.”

Ono što je sigurno da svi u Hrvatskoj koji uvode ovu metodu plaćanja, ili to tek planiraju, za plaćanje bitcoinima uvijek nude neki popust, od pet do 15 posto.

I to je dobar znak.

Kajić kaže kako su za bankomat u Historyju platili iznos od 12 tisuća dolara. Stoga Bspend uzima sitnu proviziju na transakcije na njemu, a nešto uzima i proizvođač, kanadska tvrtka BitAccess za održavanje softvera u njemu. Bankomate već sad proizvodi deset kompanija.

“Ovo je lijep početak, od nastanka valute prošlo je tek šest godina. Zasad smo, posebno u Hrvatskoj, malena zajednica prijatelja i poznanika. Ali rastemo. Jednom ćete hodati ulicom i sresti neznanca, pa ga pitati ima li digitalni novčanik za bitcoine, i on će reći: Da, naravno! U tom trenutku dogodit će se eksplozija i bitcoini će postati nešto veliko što danas još ne možemo razumjeti”, završava Vedran.

SADRŽAJ JE PREUZET IZ JEDNOG OD PROŠLIH BROJEVA GLOBUSA. DOLJE POGLEDAJTE NASLOVNICU NOVOG BROJA GLOBUSA, KOJEG NA SVIM KIOSCIMA MOŽETE KUPITI OD ČETVRTKA: