POTRAŽNJA ZA CRVENIM MESOM NA RAZVIJENIM TRŽIŠTIMA:Kina spašava mesnu industriju Zapada

Kad je Eric, laborant u srednjim dvadesetima, u četvrtak u jutro sjeo u bistro u londonskom Sohou i spremio se navaliti na doručak od prženih kobasica, slanine, jaja, krumpira i tosta, apetit mu je bio bitniji od bilo kakvih pomisli o posljedicama po zdravlje. Na pitanje o tome što misli o prošlotjednoj objavi Svjetske zdravstvene organizacije kako su slanina, kobasice i druge mesne prerađevine kancerogene, slegnuo je ramenima.

“Čini mi se da ovih dana sve uzrokuje rak pa ne mislim da je to razlog da prestanem jesti”, kaže.

“Često jedem meso, slaninu ne baš tako često. Jesti zdravije može se samo pokušati.”

I popularna je kultura na izvješće o raku reagirala odlučnim “ne dirajte mi slaninu”.

Voditelj televizijske emisije The Late Show, Stephen Colbert izjavio je kako samo miris pržene slanine može ujutro iz postelje izvabiti njegova dva tinejdžera. “Ne mislite valjda da će dojuriti niza stube namirišu li me kako perem kelj?”

No, ni takva naklonost nije utješila mesnu industriju koja je bijesno reagirala na spomenutu studiju Međunarodne agencije za istraživanje raka (IARC), čije je sjedište u Lyonu.

Sjevernoamerički institut za meso (NAMI) izvješće je nazvao “dramatičnim i paničarskim presezanjem”, nagovješćujući kako iza njega stoje njuejdžeri. “Kemikalija u joga-tajicama jedina je tvar koju IARC još nije proglasio uzročnikom raka”, izjavio je Barry Carpenter, predsjednik NAMI-ja.

U domovini parmske šunke trgovačko vijeće što predstavlja talijanske proizvođače pršuta, mortadele i bresaole strepi od “mogućeg ekonomskog udara koji bi mogao dovesti do gubitka radnih mjesta”. Ta je briga možda opravdana. Iako rizik od raka odavno povezuju s odviše konzumacije prerađenog i dimljenog mesa, sigurnost kojom je IARC mesne prerađevine smjestio u prvu skupinu karcinogena - zajedno s duhanom i azbestom - iznenađuje.

“To ne znači da su podjednako opasni”, poručuje izvješće, što se naizgled zagubilo.

"Mesne prerađevine uzrok su raka debelog crijeva”, ali rizik je “i dalje malen”.

Svjetsku mesoprerađivačku industriju takvo upozorenje podsjeća na golem pomak potrošačkog ukusa koji već mijenja oblik poslovanja. Potražnja za crvenim mesom na razvijenim tržištima kopni jer kupci traže nemrsne, zdravije komade i organskije namirnice.

Taj je trend ošinuo sve velike proizvođače hrane - što se najviše dalo primijetiti u industriji gaziranih pića, čija prodaja u SAD-u pada već desetljeće i odražava potrošački otpor prema šećeru i umjetnim sladilima.

Potrošnja crvenoga mesa u SAD-u i Velikoj Britaniji već godinama stagnira ili pada, dok prodaja bijeloga mesa - naročito piletine - raste, što je posljedica upozorenja koja se srčana oboljenja pripisuju hrani s velikim udjelom masnoća. Iako je potrošnja crvenoga mesa po glavi stanovnika u SAD-u manja nego ikad u zadnjih šest desetljeća, narasla je zbog popularnosti visokoproteinskih/niskougljikohidratnih dijeta poput Pračovjekove ili Paleo dijete. Usto, crveno meso nije ocrnjeno istim kancerogenim kistom kao mesne prerađevine - IARC kaže kako su dokazi da crveno meso uzrokuje rak “ograničeni” te da njegova prehrambena vrijednost znači kako ga ne valja isključiti iz obroka.

Ali takvih utješnih poruka nema za proizvođače hrenovki, šunke, usoljene ili sušene govedine - mesa koje je preobličeno procesima kao što su soljenje, obrada nitratima ili fermentacijom. Pitanje koje se sad postavlja mesoprerađivačkoj industriji jest kako reagirati na rečena upozorenja.

John Britton, profesor epidemiologije i ravnatelj britanskoga Centra za kontrolno proučavanje duhana pri Nottingham Universityju, kaže kako bi mesna industrija trebala učiti na pogreškama duhanske industrije. “Odgovorno bi bilo pogledati kako vaš proizvod šteti ljudima i to promijeniti.

Neodgovorno bi bilo, kako je to učinila duhanska industrija, suprotstaviti se dokazima, prozvati ih nepouzdanima i u pitanje dovoditi stručnost uključenih znanstvenika”, izjavio je.

No, Marion Nestle, profesorica prehrambenog studija pri New York Universityju, kaže kako je mesna industrija “još uvijek u fazi poricanja”.

“Oni to vide kao traljavu znanost”, kaže.

“Počeli su napadom na znanost - baš kako je to izvela i duhanska industrija".

Analitičari tvrde kako pritisak na mesne prerađevine - i prehrambeno-prerađivačku industriju općenito - neće prestati jer je pomak ka zdravijoj prehrani još na svome početku. Mnoge nove tvrtke su na tome omastile brke, nudeći organske ili nemasne proizvode te prisvajajući udio tržišta od postojećih koncerna.

“Ukus potrošača se mijenja, ali ne tako brzo da tvrtke na njemu ne bi mogle zaraditi”, izjavio je Nicholas Fereday, viši analitičar pri Rabobank Internationalu. “Pametne tvrtke su se dale na posao.”

Fereday primjećuje kako je Hormel, koji već 124 godine proizvodi narezak Spam, priznao takve trendove kad je ove godine kupio Applegate Farms, prirodnu i organsku proizvodnju mesa. “Jasno nam je da sve više i više današnjih kupaca traži hranu koja je što manje obrađivana i koja nema aditiva”, ovoga su tjedna izjavili u Hormelu. U svojoj Jennie-O Turkey trgovini i u Applegateu ta je tvrtka predstavila nove proizvode, bez aditiva ili nitrata.

Trend zdrave hrane također predstavlja nove poslovne mogućnosti, kaže Alexia Howard, analitičarka pri Bernsteinu. Primjećuje kako su supermarketi uveli kvalitetnije prerađene obroke, kao što su Tescove mini-fritate od lososa u bernskome umaku od kopra.

“Pogledajte Ujedinjeno Kraljevstvo i vidjet ćete velik skok u pripremi zakuski kod M&S-a, Tesca, Finesta itd. Potrošači u SAD-u žagore za tako svježom i autentičnom ponudom. Costco je krenuo u tom smjeru, Whole Foods također, ali cjelovite ponude još nema”, rekla je opisujući trgovine u SAD-u.

No, zasad je na promjenu apetita industrija uglavnom odgovarala rezanjem troškova kako bi zadržala marginu profita.

Nakon desetljeća rasta, tvrtke koje proizvode gotovu hranu postale su neefikasne i spokojne, kažu analitičari, što ih čini privlačnim metama stranih ulagača - kao što je slučaj s tvrtkama Kraft i Heinz koje je obje kupio 3G Capital, skupina u privatnom vlasništvu koju su osnovali brazilski pivski milijarder Jorge Paulo Lemann i konglomerat Berkshire Hathaway Warrena Buffetta. Lani je mesoprerađivač Tyson Foods kupio konkurentski Hillshire za 8,6 milijardi dolara.

No, rezanjem troškova stiže se samo do pola puta. Fereday kaže kako tvrtke trebaju proizvode s manje aditiva i s više prirodnih sastojaka žele li držati korak sa zahtjevima potrošača.

“Nova formula će neizbježno rezultirati višom cijenom sastojaka. Tvrtke će na tom putu morati prihvatiti niže zarade kao cijenu povećanja prodaje”, izjavio je. “Proizvođači hrane moraju svladati tešku lekciju: posao koji zarađuje manje i dalje je bolji od posla kojeg nema.”

Ali, iako potražnja za crvenim i prerađenim mesom pada na razvijenim tržištima, ona raste na tržištima u razvoju.

Prošle je godine, u usporedbi sa 2013., izvoz britanske hrane u Kinu, koji uključuje svinjetinu, kao i mliječne prerađevine i losos, skočio za 12 posto, kako navodi Savez za hranu i piće Ujedinjenoga Kraljevstva. Nadaju se da će Kina odobriti uvoz svinjskih papaka – što bi, kažu u Savezu, “mogao biti golem” posao.

U Euromonitoru kažu kako očekuju da ove godine Kina pretekne SAD kao najveći svjetski uvoznik mesnih prerađevina. Ona je bila glavni uzrok tripostotnog rasta te industrije tijekom 2014. Kina se hitro prebacuje s prehrane temeljene na riži i povrću na mesnu prehranu. Zemlju muči kako vlastitim sredstvima prehraniti stanovništvo od 1,3 milijarde stanovnika, što je brojka koja će se još povećati najavljenim okončanjem politike jednog djeteta, kažu iz Euromonitora.

Kožu zapadnih proizvođača mogla bi spasiti Kina, ali zagovaratelji organskoga i prirodno uzgojenoga mesa tvrde da je spas u proizvodnji kvalitetnijih artikala.

“IARC-ova studija sve je meso strpala u isti koš - kao da je svaka govedina ista”, izjavio je Peter Melchett, direktor razvoja udruge Soil. “Ali svakome je jasno da angusi što su pasli na škotskim visoravnima nisu iste životinje kao zrnjem šopane pasmine koje većinu svoga života nisu njušku promolile iz staje.”

Klasični britanski doručak neće nestati, kaže. “No, ako ga ljudi budu jeli samo jednom tjedno, bit će to bolje i po njihovo zdravlje i po planet.”

Za Wendy, turisticu iz Singapura koja je u bistrou u Sohou naručila doručak Full Monty, to je prilika da kuša krvavicu - delikatesu od kuhane svinjske krvi obično pomiješanu s ječmenom kašom. “Čula sam za nju i želim je kušati; toga u mojoj zemlji nema”, izjavila je.

SADRŽAJ JE PREUZET IZ JEDNOG OD PROŠLIH BROJEVA GLOBUSA. DOLJE POGLEDAJTE NASLOVNICU NOVOG BROJA GLOBUSA, KOJEG NA SVIM KIOSCIMA MOŽETE KUPITI OD ČETVRTKA: