U ovo doba godine u špici turističke sezone kamioni iz cijele Splitsko-dalmatinske županije svakog dana na Karepovcu iskrcaju oko 500 tona smeća. Odmah za njima dolaze bageri koji ga zatrpavaju zemljom što je najbolja zaštita od smrada, ali i od požara.
“Stanje se normaliziralo”, tvrdi Miroslav Delić, direktor splitske Čistoće, gradske tvrtke koja upravlja tim najvećim dalmatinskim odlagalištem otpada i kao dokaz pokazuje na nepregledno jato galebova koji su zabijelili vrh brda u čijoj su utrobi tisuće tona smeća koje se tu gomila već pune 53 godine.
“Dok je Karepovac gorio, nije bilo niti jednog jedinog galeba. Tko zna gdje su se sakrili”, govori Delić dodajući kako se tisuće ovih ptica s najljepših razglednica redovito hrani na smetištu pa im zasigurno neće biti drago kada ga jednog dana tu više ne bude. Do tog dana, nadaju se i u Čistoći kao i u naseljima uz same rubove Karepovca, valjda neće proteći još mnogo godina jer je smetište gotovo popunilo sve svoje kapacitete i dalje se ne može širiti, a nedavni katastrofalni požar podsjetio je Splićane da u gradu imaju ekološku bombu. Koja je doslovce mogla eksplodirati da je vatra zahvatila tzv. plinske bunare, mjesta kroz koja iz dubine zemlje na površinu izlazi metan nastao od smeća.
Širenje požara
Vatra se, tvrde stanovnici naselja Dračevac, koje se proteže uz samo smetište, nošena burom silovitom brzinom širila iz pravca Mravinaca, odnosno s brda u zaleđu grada prema kućama koje su ljudi uspjeli nekako spasiti. Uz hektare crne spaljene zemlje, podsjetnik na nedavni požar je i jedan automobil koji vlasnik nije uspio na vrijeme preparkirati, odnosno ušao je u auto koji je već zahvatila vatra pa je, shvativši da mu nema spasa, brzo izašao iz njega spašavajući živu glavu.
Požar je zahvatio i dijelove smetišta, a direktor stanje koje je na Karepovcu zavladalo te večeri opisuje jednom riječju – apokalipsa. A baš tog dana, 17. srpnja, samo nekoliko sati prije nego što su se na Karepovcu i u okolnim naseljima – Dračevac, Kila i Kamen – ljudi počeli boriti s vatrenom stihijom, a nad cijelim se Splitom nadvio gusti oblak doma, u splitsku je gradsku upravu iz Državne komisije za kontrolu postupka javne nabave stiglo rješenje o poništenju natječaja za sanaciju smetišta.
Dva dana kasnije splitskom je gradonačelniku Andri Krstuloviću Opari ministar zaštite okoliša i energetike Tomislav Ćorić službeno potvrdio da je državi prioritet što prije sanirati Karepovac i otvoriti županijski Regionalni centar za gospodarenje otpadom u Lećevici. Već prošli četvrtak 27. srpnja je objavljen novi natječaj za izbor izvođača radova na sanaciji, a javno otvaranje ponuda zakazano je 4. kolovoza. Radovi na prvoj fazi sanacije bi, tvrde u Gradu, trebali započeti u studenome i trebali bi trajati dvije i pol godine, za što su zajedno s Fondom za zaštitu okoliša osigurali 88 milijuna kuna.
Do Karepovca vodi uska cesta uz koju su na zadnjem dijelu pretežno polja i maslinici koje je poharala vatra. Vjetar raznosi pepeo i širi mirise zgarišta.
Legalizacija
“Borimo se za zdravlje. Sve više djece ima problema s disanjem i alergijama. Desetljećima smo taoci Karepovca. Ugrožavaju nas smrad, štakori, komarci, plastične vrećice koje lete zrakom... A tko zna gdje otječu procjedne vode. Prava je sreća što se nije zapalio metan jer bismo svi odletjeli u zrak. Zato smo i mi iz naselja gasili rubove smetišta da ga ne zahvati požar, no vatra je stigla iz suprotnoga smjera”, govori elektrotehničar Tihomir Barić, predsjednik građanske inicijative “Karepovac - drugo lice grada” koja se zadnje tri godine bori za prava građana starog naselja Kamen te Kile i Dračevca koja su na divlje počeli nicati 70-ih godina prošloga stoljeća, a danas broje oko 5000 stanovnika. Njegova obiteljska kuća na Kili udaljena je samo 250 metara od smetišta, a sagradio ju je 80-ih godina njegov pokojni otac Ivan koji se u Split doselio iz imotskoga kraja. Bez ikakvih dozvola. Kao i svi njegovi susjedi u to vrijeme.
Većina tih kuća je danas u procesu legalizacije, a gradi se i kanalizacija zbog čega su uske, vijugave i brdovite ulice već gotovo godinu dana raskopane jer, tvrde stanari, radovi jako sporo napreduju. Automobili podižu oblake prašine, a i da ima asfalta, ulice su preuske da se dva vozila mogu mimoići. Pločnici ne postoje, a gotovo da nema ni javne rasvjete. Neke kuće imaju i tri kata i novouređene fasade žarkih boja, no brojnije su one poludovršene, iz čijih krovova vire šipke za kat koji tek treba dograditi. A na nekoliko parcela samo su iskopane rupe za temelje. U nekim kućama su sobe i apartmani za iznajmljivanje. Mladi njemački turist nam kaže da je prvi put u Splitu i da mu je jako lijepo. Ni malo mu ne smeta što je unajmio sobu blizu smetišta u ulici bez asfalta. Važno mu je, zaključuje, da je cijena povoljna.
I Barić ističe kako naselje nema gotovo nikakvih sadržaja. Nedostaju, kaže, škola i dječji vrtić, ali i obično igralište ili park, odnosno bilo kakva uređena zelena površina. I drugi stanovnici Kile pričaju kako do njih ne može doći ni hitna pomoć, a kamoli vatrogasno vozilo. O hidrantskoj mreži mogu samo maštati. Mogli su samo bespomoćno gledati kako gori Karepovac jer te večeri nisu imali ni struje ni vode.
Udruga građana, dodaje Barić, konstantno traži sanaciju smetišta, a sve to ide jako sporo. Očekuju da u taj proces bude uključen i predstavnik udruge koji će pratiti poštuju li se ekološki standardi propisani projektom. Tek zadnjih 10 godina, upozorava Barić, postoji evidencija o vrstama otpada koji se odlaže, a zna se da su prije na Karepovcu završavali i medicinski otpad i azbest, pa čak i radioaktivni otpad iz tvornice ferolegura u Dugom Ratu.
Sportski centar
Uza sam ulaz na odlagalište je sportski centar Turnovac s nogometnim igralištem i ugostiteljskim objektom. Vlasnik Frane Bućan uspio ga je spasiti od vatre. Podigao ga je, otkriva, prije 15-ak godina na zemljištu naslijeđenom od oca koji je u obližnjim Mravincima bespravno sagradio kuću, što je prije tri godine legalizirana.
“Sve što imam udaljeno je najviše kilometar od smetišta. Iako je smeće znalo smrdjeti, i odrasli i djeca su ovamo dolazili igrati nogomet. Već dva puta mi je gorio voćnjak, ali nikada još nije bilo strašno kao sada. Sin mi je kolabirao od preživljenih šokova. Od velikog požara pa sve do danas na Karepovcu i dalje gori smeće. Svake večeri se osjeti dim i smrad izgorjele plastike. Zato nitko više k meni ne dolazi. Ako se tako nastavi, morat ću uskoro otpustiti konobaricu i čistačicu, a na jesen vjerojatno i staviti ključ u bravu. Ne znam od čega ću živjeti”, očajan je Bućan koji više ne vjeruje u obećanja da će smetište u skorije vrijeme biti sanirano jer to “licemjeri na vlasti”, dodaje, govore već godinama, a ništa se ne poduzima.
Direktor Čistoće Miroslav Delić odbacuje tvrdnje da smetište i dalje tinja i dimi se. Kaže kako je Karepovac jedno od najbolje održavanih smetišta u Hrvatskoj. Prije nekoliko godina je ograđeno, čime je onemogućen pristup ljudima i životinjama. Ne tako davno su, pričaju stanovnici Dračevca, na smetištu pasle koze i ovce.
“Karepovac je strateški projekt za Split. Svaki požar na smetištu može dovesti do ekološke katastrofe. Ovaj je bio najveći otkako postoji odlagalište. Tisućama kubika zemlje smo te noći nasipavali mjesta na kojima je smeće počelo gorjeti, a polijevali smo ga i vodom da snizimo temperaturu i spriječimo širenje vatre. Već pred jutro više nije bilo plamena”, govori Delić i dodaje kako su u dogovoru sa stanarima okolnih naselja na Karepovcu postavljene dvije mjerne postaje za mjerenje plinova i lebdećih čestica u zraku, o čemu se brine splitski Nastavni zavod za javno zdravstvo. Za vrijeme požara je koncentracija štetnih plinova bila povećana.
“Otpad se ne dovozi nakon 14 sati jer su se stanovnici žalili da im noću smrdi. Postavili smo zeleni zid uz stambene objekte na predjelu Kile. Prve kuće su na 20 metara od odlagališta. U stambenim četvrtima organiziramo deratizaciju jer ljudi kažu da ima štakora. Time im pokušavamo olakšati život uz odlagalište. No jedino pravo rješenje je njegova sanacija – koja uključuje otplinjavanje i zbrinjavanje procjednih voda - i zatvaranje, odnosno pretvaranje tog prostora u zelenu površinu”, govori Delić dodajući kako na Karepovac stiže i smeće iz još 17 gradova i općina odnosno oko dvije trećine svega smeća iz Splitsko-dalmatinske županije.
Odlaganje je započelo u 30 metara duboku prirodnu depresiju, a nastavilo se u visinu pa je izraslo brdo od oko 20 metara. Smetište se prostire na 200 tisuća kvadrata i na njemu je do sada odloženo oko 6 milijuna kubika otpada. Godišnje se doveze oko 110 tisuća tona, a kako se zadnjih godina dovozi i smeće iz drugih gradova, količine se stalno povećavaju. Sanacija će, objašnjava, započeti na dijelu smetišta koje se više ne koristi, a ključno je da, u trenu kada ona završi, profunkcionira novi centar u Lećevici.
Odvajanje otpada
Tomislav Šuta, koji je zadnje tri godine na čelu Centra za gospodarenje otpadom što bi za koju godinu trebao proraditi u Lećevici, ističe kako bi Ministarstvo graditeljstva na temelju rješenje Ministarstva zaštite okoliša trebalo u rujnu izdati lokacijsku dozvolu za izgradnju centra, nakon čega slijedi natječaj za izbor izvođača, a sve se može sagraditi u godinu dana. Naglašava kako je ulaskom u Europsku uniju Hrvatska potpisala dokument da do kraja 2018. više ne smije odlagati neobrađeni otpad. Smeće bi umjesto na odlagališta trebalo ići u regionalne centre gdje bi se izdvajali materijali pogodni za reciklažu, biološki otpad bi se kompostirao, a od ostatka bi se proizvodilo gorivo za cementare, odnosno na kraju se ništa ne bi odlagalo. U cijeloj Splitsko-dalmatinskoj županiji danas se godišnje proizvede više od 220 tisuća tona smeća, a kapacitet novog centra će biti 109 tisuća tona, što znači da će gradovi i općine morati uvesti i sustav odvojenog prikupljanja otpada kako do 2020. polovica ukupnih količina ne bi uopće završavala u centru.
Novčane kazne
Ako se ne bude poštovalo potpisano, Hrvatskoj prijete novčane kazne, no njih EU, kaže Šuta, neće početi naplaćivati odmah s prvim danom 2019., nego će prvo slati upozorenja, a mogle bi uslijediti tužbe. Tek bi na temelju sudskih presuda država plaćala zbog nepoduzimanja preuzetih obveza. Šuta naglašava da je Splitsko-dalmatinska županija, uz još samo njih nekoliko u Hrvatskoj, otišla najdalje u uspostavi novog sustava gospodarenja otpadom. Recimo, u Zagrebu se nije poduzelo gotovo ništa, odnosno ne postoji ni prostornoplanska dokumentacija, a ništa bolje nije ni u slavonskim županijama. Ako ne bude novih administrativnih zapreka, Šuta vjeruje da bi do 2020. novi sustav trebao profunkcionirati, što bi značilo i zatvaranje Karepovca kao i preostalih 14 odlagališta na području županije, od kojih neka izravno onečišćuju izvorišta pitka vode.
Ravnateljica županijskog Nastavnog zavoda za javno zdravstvo Jasna Ninčević kaže kako se konstantno mjeri razina sumporovodika koji nije otrovan, ali smrdi te je njegova povećana koncentracija indikator onečišćenja zraka odnosno prisutnosti i drugih plinova koji mogu biti opasni za ljudsko zdravlje, pogotovo kad izbije požar. Prošle godine su, otkriva, zabilježena 33 prekoračenja dozvoljenih vrijednosti sumporovodika. Čim je vidjela da Karepovac gori, Jasna Ninčević je, kaže, poručila Splićanima da zbog povećane količine lebdećih čestica u zraku zatvore prozore i klimatiziraju prostore i da iz njih po mogućnosti ne izlaze posebno ugrožene skupine poput male djece i ljudi s dišnim problemima. Puno veći problem od Karepovca su, po njezinu mišljenju, divlja odlagališta na splitskom području gdje ljudi bez ikakva nadzora iskrcavaju razne vrste otpada.
Urbanist Gojko Berlengi, koji je sudjelovao u izradi splitskog GUP-a, ističe kako prije 40 godina kuće nisu bile tako blizu odlagališta smeća, no proteklih nekoliko desetljeća Karepovac se širio prema naseljima, a istodobno je bujala i divlja gradnja. Upozorava kako se o tom dvosmjernom procesu trebalo davno razmišljati, no o problemu se progovori tek u ekstremnim situacijama kao što je bio nedavni požar.
Odgovornost vlasti
Za bespravnu gradnju su, smatra, odgovorne vlasti, i to one na nacionalnoj razini pod koje spada građevinska inspekcija. Benevolentan stav prema divljoj gradnji seže, podsjeća on, još iz socijalističkih vremena kada je politika poticala preseljenje ljudi u gradove u kojima pak nisu svi mogli dobiti stanove, a morali su se nekako skućiti. A i početna faza kapitalizma je ostavila svoje loše tragove na urbanizmu Splita koji se u tome, dodaje, ne razlikuje mnogo od većine drugih gradova u Hrvatskoj u kojima je većina bespravnih objekata u zadnjih nekoliko godina ušla u postupak legalizacije.
Legalizacijom divlja gradnja formalno prestaje biti divlja, ali ostaje trajno vidljiva kao disfunkcionalna naselja odnosno predgrađa u kojima uvjeti života nisu na primjerenoj razini. Međutim, problem je, naglašava Berlengi, što se i dalje bespravno gradi i, u konačnici, bespravni graditelji financijski prođu bolje od onih koji legalno grade, čime se šalje pogrešna poruka.
“Vidimo primjere na Žnjanu i u drugim dijelovima Splita. Tolerancija bezakonja u prostoru se nastavlja. Neadekvatna je prometna infrastruktura i pristup kućama kada ih, između ostaloga, treba braniti od požara kao i hidrantska mreža. S obzirom na nepostojanje zakonskih i drugih instrumenata takva divlje izgrađena naselja nije ni moguće dovesti u stanje kakvo bi bilo da se gradilo planski”, govori Berlengi. Kao dodatni problem navodi činjenicu da sve gradske vlasti u Splitu umjesto sanacije smetišta, što spada u izgradnju temeljne infrastrukture, radije troše novac na gradnju spomenika svojim mandatima poput Zapadne obale.
Nova Kila
Na izgorjele padine Mosora, brdo smeća na Karepovcu i bespravno izgrađena splitska naselja pogled se pruža s krova jedne od modernih POS-ovih stambenih zgrada u naselju Nova Kila u kojem je izgrađeno oko 700 stanova. Iako se vatra približila zgradama, stanari su ih spasili zalijevajući ih vodom iz hidranata. Jedan od osnivača udruge stanara Nova Kila Zoran Ergović, po zanimanju ronilac, kaže da je to jedino planski izgrađeno splitsko naselje u proteklih 20-ak godina. Zadnji stanari uselili su se prije samo nekoliko mjeseci. Kvadrat su platili oko tisuću eura, što je dvostruko manje od tržišnih cijena u Splitu, u kojem zadnjih godina kronično nedostaje stanova ponajviše zbog turističkog procvata.
“Kako smo okruženi divlje sagrađenim naseljima, gorući problemi su nam loše pristupne ceste i blizina smetišta koje je od nas udaljeno samo 800 metara. Kada smo se 2013. prijavili na POS-ov natječaj, rečeno nam je da će do useljenja 2016. ili 2017. Karepovac biti saniran”, kaže Ergović i dodaje kako mnogi Splićani ne shvaćaju da je Karepovac problem cijeloga grada, a ne samo onih koji žive u neposrednoj blizini. Stoga se na prosvjedima koji se povremeno održavaju jedva okupi stotinjak ljudi. A prosvjedovat će, tvrdi Ergović, dok god smetište ne bude zatvoreno.
“Kad na mjestu smetišta bude zelenilo, ova sada prazna prostranstva će postati atraktivna zemljišta za gradnju stambenih zgrada kojih Splitu nedostaje jer se nema kuda širiti”, zaključuje Ergović. Otkriva i kako će se na inicijativu udruge stanara u naselju uskoro početi odvojeno sakupljati otpad te će biti postavljeni posebni kontejneri za papir, staklo, plastiku i metal. Stanovnici novog naselja žele biti primjer ostalima jer je, tvrdi Ergović, preventivna svijest na niskim granama i problemi se počnu rješavati tek nakon što se dogodi neka tragedija.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....