GLOBUS: POŠAST SLAPP-TUŽBI

Protiv novinara i medija u Hrvatskoj se vodi više od 900 sudskih procesa s ukupnim odštetnim zahtjevom od 68 milijuna kuna

Izraz SLAPP je kratica od "Strategic Lawsuit Against Public Participation", što bi se moglo prevesti kao "strateška tužba protiv javnog djelovanja", odnosno vrlo jednostavno: tužba kojoj je cilj ušutkavanje novinara i aktivista

Ilustracija

 Jochen Tack/Alamy/Alamy/Profimedia

Sve vas bum tužil! – ova često rabljena izreka kojom se znala opisivati sklonost Zagoraca da sve svoje probleme rješavaju sudskim parnicama laički, zapravo, najbolje objašnjava pojam tzv. serijskih tužbi, prvenstveno protiv novinara i medija. Da ovo nije anegdotalan, nego sve više i opasan društveni, politički, ali i pravni fenomen, pokazuje da se tim problemom bavi i Europska komisija, koja nastoji naći način kako novinare i aktiviste zaštititi od serijskih sudskih progona.

Ali krenimo od definicije. Izraz SLAPP je skraćenica od "Strategic Lawsuit Against Public Participation", što bi se moglo prevesti kao "strateška tužba protiv javnog djelovanja", odnosno vrlo jednostavno: tužba kojoj je cilj ušutkavanje novinara i aktivista. Oni se uvlače u dugogodišnje sudske procese zbog kleveta i drugih tužbi koje su često neosnovane, ali mogu rezultirati visokim sudskim troškovima i novčanim kaznama koji mogu dovesti u pitanje njihovu egzistenciju. Osim što se novinari i aktivisti povlače po sudovima, za izdavače to znači i rezerviranje troškova, plaćanje odvjetnika, a za posljedicu može imati gušenje slobode medija i javne riječi, autocenzuru... Novinarsko udruženje CASE (Coalition Against SLAPPs in Europe) u najnovijem izvješću iz ožujka 2022. izvijestilo je da su u Hrvatskoj u razdoblju od 2010. do 2021. podnesene ukupno 33 SLAPP-tužbe, a prema tom istraživanju više SLAPP-tužbi nego u Hrvatskoj bilježi se u Malti (42), Sloveniji (41), Bosni i Hercegovini (40), te Poljskoj (119) i Francuskoj (50).

Protiv novinara i medija u Hrvatskoj se u ovom trenutku vodi više od 900 sudskih procesa s ukupnim odštetnim zahtjevom od približno 68 milijuna kuna. Strukovni apeli da se tim povodom nešto poduzme u svrhu bolje pravne zaštite slobodne medijske riječi, međutim, posljednjih su mjeseci znatno prigušeni.

Među tužiteljima su najčešće političari, privrednici, estradne osobe, jedinice lokalne samouprave, poduzeća – u pravilu "zbog povrede časti i ugleda". S druge strane, raspored tužbi po mediju, odnosno izdavačkoj kući, određen je ponajviše njegovom veličinom. Najveći broj parnica ima Hanza Media, a najviši prosječni odštetni zahtjev trpi Styria. Nadalje prednjače još portali Indeks i Telegram, kao i tjednici Nacional i Novosti, ali i samo Hrvatsko novinarsko društvo.

image

Jasna Vaniček-Fila

Ministarstvo kulture i medija osnovalo je 2021. godine Stručnu radnu skupinu radi oblikovanja politike suzbijanja SLAPP-tužbi, nakon što je Europska komisija usvojila Akcijski plan za europsku demokraciju, kojemu je jedan od primarnih ciljeva potpora samostalnim i neovisnim medijima, između ostalog, putem suzbijanja strateških tužbi usmjerenih protiv javne participacije – SLAPP-tužbi, koje su prepoznate kao problem u cijeloj Europskoj uniji. SLAPP-tužbe su neutemeljene tužbe pokrenute od moćnih pojedinaca usmjerene zastrašivanju i utišavanju kritičkih glasova u društvu o pitanjima od javnog interesa, koja su protivna interesima tužitelja. Ministarstvo kulture osnovalo je radnu skupinu i aktivno potiče edukaciju sudaca i novinara. O tome što može učiniti izvršna vlast kako bi zaštitila novinare i medije od SLAPP-tužbi, Jasna Vaniček-Fila, ravnateljica Uprave za medije i razvoj kulturnih i kreativnih industrija, kaže:

"Kao što znamo, problem SLAPP-tužbi postoji u cijeloj Europskoj uniji, pa tako i u Hrvatskoj. Ne čekajući preporuke i prijedlog Direktive Europske komisije, u Ministarstvu kulture i medija krenuli smo s aktivnostima za suzbijanje SLAPP-tužbi još prošle godine. U radnoj skupini stoga smo okupili sve ključne stručnjake – od novinara i nakladnika, predstavnika strukovnih udruga – HND-a i Sindikata novinara, do profesora pravnih fakulteta specijaliziranih za medijsku tematiku, Pravosudne akademije, Hrvatske odvjetničke komore, od ove godine i Ureda pučke pravobraniteljice te Ministarstva kulture i medija te Ministarstva pravosuđa i uprave. Zajednički je cilj zaštititi novinare od onih koji ih pokušavaju ušutkati. Mjere oko kojih smo se usuglasili važne su za cijelo društvo, jer nedostatak rasprave o pitanjima od javnog interesa ima i ozbiljan utjecaj na demokraciju. Idemo stoga u nekoliko smjerova – zajedničkim edukacijama sudaca i novinara, na kojima nas savjetuju i poučavaju pravni stručnjaci, a koje redovito donose i otvorenu raspravu u kojoj se adresiraju bitna pitanja i problemi, i koje su se dosad, prema ocjenama svim sudionika, pokazale vrlo korisnima. Isto tako prikupljamo podatke iz prakse i analiziramo postojeći pravni okvir koji daje određene mogućnosti u borbi protiv SLAPP-tužbi te ćemo ga nastojati nadograditi kako bismo sucima unaprijed dali alate da se takve tužbe mogu odbiti ili odbaciti. U sklopu rada na novom Zakonu o medijima promišljamo o implementaciji mehanizama upravo za rano prepoznavanje i odbacivanje takvih tužbi, a uz preporuke koje već provodimo svakako podržavamo i prijedlog Direktive Europske komisije za suzbijanje strateških tužbi protiv javnog sudjelovanja."

O tome je li u Hrvatskoj alarmantno stanje kad su posrijedi SLAPP-tužbe kaže:

"Trenutačno jedino službeno istraživanje o broju SLAPP-tužbi u Europskoj uniji provodi i objavljuje novinarsko udruženje – Coalition Against SLAPPs in Europe, koje je u najnovijem izvješću iz ožujka 2022. izvijestilo da su u Hrvatskoj u razdoblju od 2010. do 2022. podnesene ukupno 33 SLAPP-tužbe, a prema tom istraživanju više SLAPP-tužbi nego u Hrvatskoj bilježi se u Malti (42), Sloveniji (41), Bosni i Hercegovini (40) te Poljskoj (119) i Francuskoj (50), a prisutne su i u drugim zemljama. Dakle, problem postoji na razini cijele Europske unije, što smo konstatirali i na zajedničkom sastanku u Ministarstvu pravosuđa i uprave nedavno kada smo o toj temi razgovarali i s kolegom Matthewom Caruanom Galizijom iz Fondacije Daphne Caruana Galizia te predsjednicima HND-a i Sindikata novinara. Treba reći da je član naše radne skupine izv. prof. dr. sc. Hrvoje Lisičar ujedno i član Odbora stručnjaka za SLAPP Vijeća Europe, a naravno da smo prihvatili i suradnju u sljedećim edukacijama sa zakladom koju predstavlja Matthew Caruana Galizia. I ova međunarodna suradnja svakako je bitan korak dalje u zajedničkoj borbi protiv SLAPP-a."

O tome zašto je važna edukacija i sudaca i novinara koja se kontinuirano provodi na radionicama, na kojima sudjeluju pravnici, suci i novinari, a posljednja je održana u Osijeku 7. lipnja, kaže: "Podsjetit ću na riječi suca Vrhovnoga suda Željka Pajalića na radionici u Splitu, koji je, govoreći o važnosti edukacije sudaca o tim specifičnim tužbama koje pogađaju medije, istaknuo: 'Suci nisu svjesni ritma rada novinara, brzine potrebne reakcije. Ali isto tako, mi smo vrlo spor mehanizam po prirodi stvari, procesnim zakonima po kojima postupamo i koji zahtijevaju vrijeme. Novinari nisu spremni malo pričekati, i ako mi to međusobno osvijestimo, onda će to biti velika korist za obje profesije."

Naša sugovornica kaže kako uz suce Vrhovnoga suda, koji se uvijek odazovu našem pozivu za sudjelovanje na edukaciji, valja istaknuti da je profesionalan i otvoren sugovornik novinarima i urednicima, medijima bio na zagrebačkoj radionici sudac Županijskog suda u Zagrebu Krešimir Devčić, kao i predsjednik i suci Županijskog suda u Splitu. Svi oni složili su se da su im važne ovakve edukacije o tužbama koje se podnose protiv novinara i izdavača, a tijekom rasprava istaknuto je da je u oblikovanju politike suzbijanja SLAPP-a vrlo važno ujednačavanje sudske prakse i specijalizacija sudaca.

"No jedan od ciljeva okupljanja radne skupine radi suzbijanja SLAPP-tužbi jest otvaranje, osim stručnoga, i širokog društvenog dijaloga, jer ovo je problem koji se tiče svih nas, slobodni mediji su temelj svakog demokratskog društva. Uz razmjenu znanja, ali i iskustava, kao što smo zaključili tijekom javnih rasprava, upravo je iznimno važna ta dodatna, zajednička edukacija, sudaca, novinara, nakladnika te odvjetnika, s čim ćemo nastaviti i na radionicama i u drugim dijelovima Hrvatske. U radnoj skupini okupili smo predstavnike medija, novinarskih udruga, pravosuđa, akademske zajednice, Ureda pučke pravobraniteljice i dvaju resornih ministarstava, a na dosadašnjim radionicama doprinos javnom dijalogu dali su i brojni novinari i urednici te nakladnici, svakako treba istaknuti predstavnicu HND-a Suzanu Lepan Štefančić, ali i mnogi drugi, kao što je odvjetnica te članica stručne radne skupine za SLAPP-tužbe Europske komisije Vesna Alaburić ili predsjednik Hrvatske udruge za mirenje sudac Srđan Šimac te drugi. Dakle, okupljamo sve širi krug stručne javnosti i progovaramo o ovom problemu javno, i to je važno i korisno za cijelo društvo", ističe Jasna Vaniček-Fila. Kaže da je zajednički cilj artikuliranje i rješavanje problema SLAPP-postupaka te se stoga očekuje da će prijedlozi ove radne skupine pridonijeti usporavanju fenomena SLAPP-a, a bit će i doprinos izradi novog Zakona o medijima koji se planira u posljednjem kvartalu ove godine. Službeni podaci za 2021. godinu pokazuju blagi pad u broju pokrenutih postupaka. Što se tiče pokrenutih kaznenih postupaka, u 2021. godini bilo ih je ukupno na svim sudovima u RH zaprimljeno 34, najmanje u posljednjih šest godina. U pokrenutim kaznenim postupcima najveći je broj odbačaja privatnih tužbi, obustava postupka i oslobađajućih presuda u korist novinara, odnosno od ukupno 52 riješena kaznena predmeta u 2021. godini 27 sudskih postupaka je obustavljeno, odbačeno je 12 privatnih tužbi, šest je oslobađajućih, jedna odbijajuća, a donesene su samo tri osuđujuće presude s obrazloženjem. Strukovne novinarske udruge HND i SNH provode godišnje ankete o broju tužbi protiv novinara i medija te pratimo isto tako te anketne podatke, iako se sve redakcije ne javljaju na anketu i nisu svi slučajevi SLAPP-tužbe. Hrvatska radiotelevizija, koja je 2018. tužila vlastite novinare, tijekom 2021. s promjenom u vrhu te kuće povukla je sve SLAPP-tužbe.

"SLAPP-tužbe su osim pritiska na slobodu medija definitivno i sredstvo ekonomskog pritiska i na izdavače i novinare. Štoviše, to je jedan novi oblik 'ucjene' izdavača, novinara i medija. Ne samo manjih medija, kojima ponekad o ishodu tužbe ovisi opstanak, nego i većih medija, koji su nakon višegodišnjih povlačenja po sudovima i plaćanja sudskih troškova ili kazni potpuno financijski iscrpljeni. U teškoj financijskoj situaciji na medijskom tržištu, koje se nikad nije oporavilo još od one velike krize 2008., situacija u kojoj medijska kuća mora trošiti velike iznose na sudske troškove, odvjetnike i/ili kazne ozbiljan je pritisak i na najveće. Uz to kolege i kolegice koji su tuženi često dane provode na sudu umjesto da rade svoj posao, što se također loše odražava na funkcioniranje medija, pogotovo manjih, koji imaju mali broj zaposlenih. I tako nastaje taj zatvoreni krug koji rezultira ozbiljnim udarom na slobodu novinarstva, jer nakon tužbe koja tako utječe i na poslovanje medija novinar će dva puta razmisliti prije nego što nastavi pisati o nekom moćniku koji poseže za SLAPP-tužbama", smatra Maja Sever, novinarka HRT-a i predsjednica Sindikata novinara Hrvatske.

image

Maja Sever, novinarka HRT-a i predsjednica Sindikata novinara Hrvatske

Davor Pongračić/Cropix

Kao što i naglašava novinarsko udruženje CASE koje prati SLAPP-tužbe u zemljama EU, iako Hrvatska nije u vrhu po broju tih tužbi, u nas su specifičnost tužbe političara, javnih dužnosnika, sudaca i moćnih ljudi iz gospodarstva protiv medija. Primjerice, bivši gradonačelnik Petrinje Darinko Dumbović protiv autora ovog teksta, ali i protiv svih medija koji su to prenijeli, podnio je tužbu zbog teksta o prodaji odmarališta petrinjskog Dječjeg vrtića osobi koja je na tjeralici pravosuđa BiH zbog sudjelovanja u otmici djeteta. U tužbi navodi da je tekst senzacionalistički iako smo sve podatke crpili iz javno dostupnih izvora i iz zapisnika gradskih vlasti kojoj je bio na čelu.

Prof. dr. Hrvoje Lisičar sa zagrebačkog Pravnog fakulteta istaknuo je na okruglom stolu koji je održan prošle godine da SLAPP-tužbe ipak najviše pogađaju male medije i slobodne novinare te upozorio da podnositelji tih tužbi često zloupotrebljavaju pravo na pristup sudu, što nimalo ne pridonosi rješavanju problema. Prof. Lisičar o samoj definiciji SLAPP-tužbi te mogu li se sve tužbe protiv medija i novinara podvesti pod taj pojam kaže:

"Nedavni prijedlog Direktive Europske komisije usmjeren protiv strateških tužbi protiv javnog sudjelovanja definira zlonamjerne sudske postupke protiv javnog sudjelovanja koji su pokrenuti takvim tužbama, i to kao postupke koji su potpuno ili djelomično neosnovani i čija je glavna svrha spriječiti, ograničiti ili kazniti javno sudjelovanje. Pri tome se upućuje na bitne karakteristike takvih postupaka koji mogu ukazati da se radi upravo o zlonamjerno pokrenutom postupku, a to su nerazmjerna, prekomjerna ili nerazumna priroda tužbenog zahtjeva ili njegova dijela, postojanje više postupaka povezanih sa sličnim pitanjima koje je pokrenuo tužitelj ili povezani subjekti te zastrašivanje, uznemiravanje ili prijetnje tužitelja ili njegovih zastupnika prije ili u vrijeme pokretanja sudskog postupka. Budući da je u Hrvatskoj ovaj fenomen prepoznat tek prije nekoliko godina, ne postoje mehanizmi koji bi sustavno pratili broj takvih tužbi pa se sa sigurnošću i ne može tvrditi koliki je njihov broj. Postoje neke ankete i istraživanja koji ukazuju na povećanje broja takvih tužbi u posljednje vrijeme, ali dok se ne uspostave sustavni mehanizmi praćenja s jasnim kriterijima označavanja takvih tužbi, ne možemo govoriti o njihovu točnom broju. SLAPP-tužbe nisu samo tužbe protiv medija ili novinara iako su oni najčešća meta jer se upravo oni najviše bave temama od javnog interesa. Neki od poznatijih svjetskih primjera SLAPP-tužbi su tužbe koje su bile usmjerene protiv nevladinih organizacija koje su pokušavale progovoriti, primjerice, o negativnim utjecajima na okoliš i njegovoj zaštiti ili znanstvenika koji su ukazivali na protuzakonito ponašanje multinacionalnih kompanija. Osvještavanje javnosti o tom fenomenu je iznimno bitno, zato što je njihov cilj suzbijanje rasprave o temama od javnog interesa. Njihov glavni cilj nije uspjeh u pokrenutom sporu, nego zastrašivanje, financijsko iscrpljivanje i odvraćanje od rasprave o temama od javnog interesa. To svakako bitno utječe na bilo koji oblik novinarstva, bilo da se radi o pukom prenošenju vijesti ili o istraživačkom novinarstvu. Od pojave tog fenomena, posljednjih nekoliko desetljeća, SLAPP-tužbe su se u cijelom svijetu pokazale kao iznimno efikasno sredstvo moćnih pojedinaca i kompanija u suzbijanju javne rasprave o temama koje su u suprotnosti s njihovim interesima, na što ukazuje i povećani broj takvih tužbi svagdje u svijetu, pa tako i u Hrvatskoj te ostalim državama članicama Europske unije", kaže prof. Lisičar. O tome što EU može učiniti na suzbijanju SLAPP-tužbi, koliko se one mogu u Hrvatskoj suzbijati postojećim pravnim mehanizmima te kolika je u tome uloga sudaca koji se s visokim odštetnim zahtjevima pojavljuju u ulozi tužitelja kaže:

"Upravo iz prethodno spomenutog razloga, na temelju rasprave unutar skupine eksperata, Europska komisija je u travnju ove godine pokrenula zakonodavnu inicijativu te pripremila dva dokumenta u tu svrhu. Direktivu, kojom se želi suzbiti takve tužbe koje imaju prekogranični element, takozvani forum-shopping, pri čemu jedna od stranaka ili sud koji se odabire nemaju domicil u istoj državi. Drugi dokument, koji prati predloženu Direktivu, jesu Preporuke o zaštiti novinara i boraca za ljudska prava uključenih u javno sudjelovanje od očito neosnovanih ili zlonamjernih sudskih postupaka, a kojim se utvrđuju smjernice namijenjene državama članicama za poduzimanje djelotvornih, primjerenih i proporcionalnih mjera u svrhu suzbijanja tog fenomena na nacionalnoj razini. Tu su uključene preporuke u vezi s osposobljavanjem sudskog i pravosudnog osoblja na svim razinama sudstva, odvjetnika, ali i osoba koje su potencijalne mete takvih sudskih postupaka. Nadalje, uključene su i preporuke koje se odnose na obvezu informiranja, uspostavljanje mehanizama potpore te prikupljanje podataka, izvješćivanje i praćenje takvih sudskih postupaka. Iako mi u Hrvatskoj, unutar našeg postojećeg zakonodavnog okvira, imamo neke odredbe koje se mogu koristiti u svrhu sprečavanja zloporabe prava na pristup sudu, kao naprimjer u slučaju obijesnog parničenja, kod kojega tužiteljev primarni cilj nije uspjeti u sporu, nego, primjerice, nanijeti štetu tuženiku, prisiliti tuženika na određene ustupke ili, jednostavno, odugovlačiti parnični postupak, do sada se naši sudovi na njih nisu često pozivali. Zato implementaciji spomenutih Preporuka Komisije, posebice u dijelu koji se odnosi na osposobljavanje, treba pristupiti što prije, a u svrhu poboljšanja stručnih znanja svih dionika, kako bi se takvi postupci na vrijeme otkrili te kako bi se reagiralo na odgovarajući način."

image

Radovan Dobronić

Damjan Tadić/Cropix

O problemu sudaca koji se pojavljuju u ulozi tužitelja protiv medija govorio je i Radovan Dobronić, predsjednik Vrhovnog suda, u intervjuu za Nacional u veljači ove godine. Povod je bila anketa koja je izazvala brojne reakcije među sucima, a Dobronić je otkrio da je jedno od pitanja predsjednicima hrvatskih županijskih sudova bilo i jesu li u proteklih pet godina podnosili tužbe protiv novinara i nakladnika te jesu li za to tražili suglasnost predsjednika suda i kolika je bila visina njihovih odštetnih zahtjeva. Na pitanje jesu li suci pretjerivali s tužbama protiv novinara Dobronić je za Nacional rekao:

"Sudac ima pravo tužiti novinara ako smatra da ga je oklevetao, ali do mene su stigle informacije da se u tim tužbama traže vrlo visoki iznosi. Drugo, ne idu na Sud časti Hrvatskog novinarskog društva, a to bi bio prirodan put ako je članak koji smatraju spornim bio neprofesionalan. Treće, ako neki sudac podnese više od 20 tužbi protiv medija, onda to znači da suci ne mogu suspregnuti možda i neku svoju opravdanu ljutnju. Suci i pravnici moraju biti racionalni i suzdržani. Ne mogu se te tužbe novinara slati iz rafalne puške", poručio je Dobronić.

Posljednji je primjer nepravomoćna presuda Općinskog suda u Zagrebu protiv Hanza Medije po kojoj ta medijska kuća mora platiti 250 tisuća kuna za duševne boli sucu Županijskog suda u Zadru Ivanu Markoviću. On je, podsjećaju iz HND-a, u jesen 2019. odlučivao o pritvoru petorici mladića osumnjičenih za silovanje, seksualno zlostavljanje i snimanje petnaestogodišnje djevojčice iz okolice Zadra. "Sudac je petoricu osumnjičenih pustio na slobodu odmah nakon ispitivanja, a izvanraspravno vijeće je naknadno promijenilo njegovu odluku i odredilo im pritvor. Takva je Markovićeva sudska odluka naišla na preispitivanje u medijima, zbog čega je sudac potom te medije tužio", podsjetilo je Hrvatsko novinarsko društvo i dodalo da je Marković, "serijski tužitelj", tužio sve medije koji su kritički izvještavali o slučaju. Prema podacima HND-a, sam Marković je podnio 26 tužbi na Općinskom sudu u Zagrebu protiv medija, od čega je polovica protiv izdanja Hanza Medije. On je od početnog potraživanja od 825.000 kuna za duševne boli od Hanza Medije na kraju dobio 250.000. U tužbama je, kako su naveli, Marković tvrdio da su mu mediji nanijeli nepopravljivu štetu ugledu i časti te potaknuli javnu hajku i linč na njega, a sud je njegove argumente prihvatio istodobno odbacivši dokaze što su ih iznijeli novinari koji su bili pozvani kao svjedoci. Ovo je samo jedan od primjera, doduše iznimaka, među sucima koji misle da božica pravde služi njima, a ne oni njoj. Stoga nije opravdan strah novinara i medija da ovakvi primjeri mogu pustiti "pse s lanca" na slobodu tiska i medija kao čuvare demokracije.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
23. studeni 2024 09:56