DUG PUT DO SPOMENIKA

‘Napokon je dogovoreno, bit će posvećen Holokaustu i žrtvama ustaškog režima‘

Spomenik nevinim ljudima trebao bi biti otkriven u srijedu na platou između zgrada Glavnog kolodvora i pošte u Branimirovoj

Spomenik Holokaustu

 Privatna Arhiva

U srijedu 27. travnja u 18 sati u Zagrebu, na platou između zgrada Glavnog kolodvora i pošte u Branimirovoj, trebao bi biti svečano otkriven spomenik nevinim ljudima koje je za vrijeme Drugog svjetskog rata vlakovima u logore poslao zločinački ustaški režim.

Umjetničko djelo koje potpisuju kipar Dalibor Stošić i arhitekt Krešimir Rogina na tome mjestu prekriveno platnom stoji mjesecima zato što se zagrebačke gradske vlasti, koje dižu spomenik, i udruge koje predstavljaju žrtve fašističkih zlotvora nisu mogle usuglasiti o njegovu imenu. Na kraju je dogovoreno, barem u trenutku nastajanja ovoga teksta, da spomenik bude posvećen žrtvama Holokausta i ustaškog režima. Naime, bivša gradska vlast na čelu s Milanom Bandićem inzistirala je na imenu Spomenik Holokaustu, što nije bilo po volji udrugama, u prvom redu Židovskoj općini Zagreb, ali ni Srpskom narodnom vijeću, koje su smatrale kako treba precizirati da je riječ o žrtvama ustaškog režima i NDH.

Zamjerke Židovske općine

Sad je, čini se, postignuto kompromisno rješenje, a svečanost otkrivanja održat će se nekoliko dana nakon komemoracije u Jasenovcu, gdje se svake godine 22. travnja odaje počast žrtvama tog logora smrti.

Ni ove godine jasenovačka komemoracija ne može proći bez političkih prepucavanja u čijoj je pozadini vječni sukob onih u Hrvatskoj koji u travnju obilježavaju pokušaj proboja logoraša iz Jasenovca 1945. godine desetak dana prije nego što je Jugoslavenska armija odande otjerala ustaše i oslobodila preživjele zatočenike te onih koji u istom proljetnom mjesecu slave osnivanje kvislinške NDH, a vjerojatno im nije mrsko ni nazdraviti u čast rođendana Adolfa Hitlera.

Tako je Savez antifašističkih boraca i antifašista (SABA) kao suorganizator komemoracije zajedničku kolonu u Jasenovcu premijeru Andreju Plenkoviću i ministru branitelja Tomi Medvedu uvjetovao jasnom osudom izjave Matka Raosa, koji je kao Medvedov izaslanik u Splitu u povodu obilježavanja 31. godišnjice osnivanja IX. bojne HOS-a ovih dana izjavio: "Morate znati, da nije bilo 10. travnja 1941., ne bi bilo ni današnje Hrvatske!"

SABA je oštro osudila Raosovu izjavu zaključivši da njezini predstavnici neće biti u istoj koloni s predstavnicima Vlade ako se Plenković ne ogradi od te izjave. Plenković je pak neki dan rekao kako je NDH bila fašistička te da je svako povezivanje današnje Hrvatske s NDH štetno i neprihvatljivo. U koloni s premijerom i ministrima, po svemu sudeći, neće biti ni predstavnici Židovske općine Zagreb.

Ona Vladi zamjera što se nije odlučila na izmjene Kaznenog zakona kojima bi se ustaški pozdrav "Za Dom spremni", kao i isticanje ustaških, nacionalsocijalističkih i četničkih simbola, kvalificiralo kao kazneno djelo s kaznom zatvora do tri godine. Predsjednik Židovske općine prof. dr. sc. Ognjen Kraus potvrdio je da će počast ubijenima u Jasenovcu odati četiri dana poslije, na Jom hašoa, dan sjećanja na šest milijuna Židova stradalih u Holokaustu, dodavši kako nije ni pozvan na komemoraciju u Jasenovcu.

Neukusno je raditi kompromise

U takvim se okolnostima u 2022. godini u Hrvatskoj otkriva spomenik onima koji su u nacističke logore iz Hrvatske odvedeni u razdoblju od 1941. do 1945. godine.

"Moj je prijedlog bio da se spomenik otkrije 20. travnja, na Hitlerov rođendan, kad već to nismo učinili 10. travnja", zaključuje ironično politički analitičar i filozof prof. dr. sc. Žarko Puhovski, koji smatra da je odavno bilo vrijeme da Zagreb dobije takav spomenik. Nova gradska administracija, dodaje, nije se u tom pitanju pokazala posebno efikasnom, dok je ona bivša, Bandićeva, htjela igrati na dvije strane.

"Od sadašnje gradske vlasti očekivao sam precizniji stav. Predlagao sam da se spomenik zove – Spomenik žrtvama ustaškog režima. U svim logorima u Njemačkoj i drugdje gdje su ti ljudi pobijeni postoje spomenici žrtvama, a ovdje treba naglasiti režim koji je te ljude odveo u smrt.

Holokaust je promašena formulacija za nešto što se na židovskom zove Šoa, pamćenje. Nije trebalo dodatno naglašavati Holokaust u Zagrebu, a ako već da, onda Šoa. No napravljen je kompromis. Smatram da je neukusno raditi kompromise sa spomenicima tolikom broju žrtava, no odluka o podizanju spomenika je političko pitanje, a u politici su kompromisi nužni. Neka se spomenik otvori, neka uspomena bude naznačena, nek ustaški režim bude naznačen... To je puno više nego što smo do sada imali", ističe Puhovski za Globus. Nije mu, dodaje, drago što dio spomeničkog kompleksa nije i stara lokomotiva, upravo ona koja se nalazi u neposrednoj blizini ispred Glavnog kolodvora za koju je, igrom slučaja, utvrđeno da je korištena u ustaškom logoru. Ona, kaže Puhovski, ondje stoji u spomen na stare željeznice, no bilo bi logično da se kontekstualizira s novim spomenikom koji je od nje udaljen 20-ak metara.

"Uvjeren sam da će Plenković doći na otkrivanje spomenika, bez obzira na poteškoće koje ima u svojoj stranci jer značajan dio njegova biračkog tijela nije sretan da se čačka po NDH. Imali smo u Splitu situaciju koja pokazuje da vladajuća stranka ima problema s uspomenom na NDH. A tu je i njegov odnos s Milanovićem. Pitanje je hoće li Milanović doći. Jedino što je Milanoviću ostalo od ljevice jest da i dalje inzistira na antifašističkoj tradiciji", komentira Puhovski, koji je protiv donošenja posebnog zakona o zabrani pozdrava "Za Dom spremni" toliko dugo dok je u Hrvatskoj službena valuta kuna, koja je najjača uspomena na NDH.

Osuda ustaških simbola

"Perverzno je da se nekoga zbog tog uzvika kažnjava u ustaškoj valuti. Sad ćemo se valjda riješiti kune pa će biti lakše, ali sam uvjeren da se zakonske promjene neće dogoditi. Mislim da Plenković ima pravo i da se osuda ustaškog pozdrava i simbola može svesti pod neke stavke sadašnjeg Kaznenog zakona. Bilo bi bolje da sudovi prihvate velike ovlasti koje imaju po zakonu, ali s obzorom na patrijarhalnu nastrojenost velikog dijela sutkinja i sudaca to nije lako očekivati. Imaju dovoljno zakonske podloge da kažnjavaju one koji koriste ustaške simbole i pozdrav", ističe Puhovski. Smatra da je ovaj novi spomenik sigurno dosad najjača simbolička gesta osude ustaškog režima jer to, tvrdi, nije bila država, nego režim, i to zločinački. Uvjeren je da će neko vrijeme spomenik čuvati policijske straže i ophodnje kako ga netko ne bi oštetio.

Povjesničar dr. sc. Hrvoje Klasić sa zagrebačkog Filozofskog fakulteta ističe da je Zagreb jedan od rijetkih gradova koji nema ni muzej Holokausta ni centralni spomenik posvećen žrtvama. Odavna je bilo vrijeme da dobije taj spomenik, i dobar je potez, smatra, što će se to uskoro dogoditi.

"Što se tiče naziva spomenika, kao povjesničar se nisam slagao da bude posvećen samo žrtvama Holokausta jer se Holokaust veže uz naciste, a time bi se u našim prilikama izbjegla naglasiti odgovornost Hrvata, ustaša, za Holokaust. Mislim da je povijesno točno naglasiti i žrtve Holokausta i ustaškog režima jer nisu svi Židovi stradali od ustaškog režima, nego su neki u vagonima prevezeni u njemačke nacističke logore, a neki u ustaške logore. Izostaviti ijedan od tih navoda bilo bi manjkavo. Sve ovo je, međutim, najmanje bitno jer, kada bi u društvu postojao konsenzus o onome što se događalo od 1941. do 1945., onda bismo taj spomenik imali odavno i ne bismo se zamarali sadržajem teksta na njemu.

Međutim, mi taj konsenzus nemamo 30 godina, i dalje nam se ulice zovu po istaknutim ustaškim političarima, vojnicima i intelektualcima, a neke naše javne osobe, naprimjer neki pjevači i političari, i dalje javno slave dan osnutka NDH. Imamo i udruženje koje je donedavno financirala Vlada, a koje je negiralo postojanje koncentracijskog logora u Jasenovcu i masovna smaknuća Židova koja su se tamo dogodila. Bio bih sretniji da naše društvo nema nikakvih nedoumica o tome što se događalo, pa i po cijenu da nemamo spomenika. Ili da okrenem pilu naopako: postojanje spomenika, bojim se, neće promijeniti loše stvari u društvu", govori Klasić i upozorava na činjenicu da Katolička crkva, kao važan faktor u hrvatskom društvu, ne izražava nedvosmislenu osudu NDH i ustaškog režima, nego pojedinci služe mise za Antu Pavelića, a ove će se godine svečanost iz Bleiburga prebaciti na mjesto koje se zove Svetište hrvatskih mučenika u Udbini.

Stati na kraj revizionizmu

"Ako su hrvatski mučenici čuvari u Jasenovcu i pripadnici Crne legije, jedan spomenik neće apsolutno ništa promijeniti. U hrvatskom kalendaru blagdana i spomendana nedjelja najbliža 15. svibnja obilježava se kao Dan sjećanja na žrtve za slobodu i neovisnost Hrvatske. Službena Hrvatska žrtve na Bleiburgu naziva žrtvama za slobodu i neovisnost hrvatske države. Najveći je krivac za to najveća i najjača politička stranka u Hrvatskoj i nekako sam se nadao da će njezino rukovodstvo na čelu s Andrejom Plenkovićem napokon i u potpunosti stati na kraj povijesnom revizionizmu kada je su u pitanju NDH i ustaštvo. To se nije dogodilo, a razlozi su za mene šokantni. Naime, ako bi se zakonskom zabranom pozdrava 'Za Dom spremni' Plenković zamjerio svom biračkom tijelu, postavlja se pitanje kakvo je to biračko tijelo kojemu smeta zabrana nečega što je apsolutno nespojivo s demokracijom, ljudskim pravima, pa, ako hoćete, i s kršćanskim naukom. Zabrana nečega ili nekoga tko je bio najlojalniji saveznik Adolfu Hitleru od početka do kraja. Ako za tu stranku glasa najviše ljudi, a tim ljudima smeta zabrana pozdrava ZDS, onda je Hrvatska unatoč spomeniku i unatoč Danu antifašističke borbe, sve samo ne antifašistička država."

Rada Borić, zastupnica Nove ljevice koja je dio većine u zagrebačkoj Gradskoj skupštini, kaže nam da je nova gradska uprava u raspravi s udrugama koje predstavljaju žrtve donijela odluku da se spomenik ne podiže za svih šest milijuna žrtava Holokausta jer bi se time prikrili počinitelji zločina.

"Mislim da bi bilo dobro da postoji poseban spomenik svakoj od zajednica žrtava. Obilježit ćemo i 22. travnja u sjećanje na proboj iz Jasenovca. Ideja je bila da spomenik bude otkriven toga dana, ali bi možda tada jedan događaj zasjenio drugi. Trebalo bismo urediti i spomenik u Dotrščini koji je, nažalost, zapušten. U Zagrebu su uništeni spomenici stradalnicima Drugog svjetskog rata do te mjere da nemamo spomenik niti jednoj ženi koja je poginula u tom ratu. Mi smo se odrekli dijela povijesti koji je upisan u naš Ustav", napominje Rada Borić. Kritizira Plenkovićev stav da je isticanje ustaških simbola i pozdrava dovoljno zakonski regulirano jer se time odgovornost prebacuje na sudove koji su zaduženi za provedbu zakona. Smatra da bi se to trebalo regulirati posebnim člankom u Kaznenom zakonom.

"To je Plenkovićevo koketiranje s dijelom njegova biračkog tijela i članstva. Trebao bi malo provjeriti što zagovara u svom vlastitom članstvu ako mora stalno balansirati između odluka je li ZDS sporan ili nije", naglašava Rada Borić, koja vjeruje da će Plenković doći na otkrivanje spomenika, čime će opet pokazati da ima dva lica – jedno prema Europi i svijetu, a drugo kod kuće.

'Izazov za reurbanizaciju'

Predsjednik Židovske općine Ognjen Kraus od početka gradnje spomenika traži od Grada da na postamentu piše "Spomenik žrtvama ustaškog terora i žrtvama NDH". Objasnio je da se "po rasnim zakonima NDH osim Židova sistemski ubijalo Srbe, Rome, kao i sve neprijatelje tadašnjeg režima – dakle Hrvate antifašiste, pa onda i homoseksualce i slične ranjive skupine, pa u Hrvatskoj ne može biti spomenik Holokaustu upravo zato što se tu radilo o lokalnom hrvatskom fašizmu, s vlastitim rasnim zakonima na temelju kojih su ustaše izvršile masovne zločine".

Povjesničarka umjetnosti dr. sc. Snješka Knežević, ujedno i članica Židovske općine, kaže da joj je spomenik prihvatljiv samo ako se preimenuje u Spomenik žrtvama ustaške NDH. U Berlinu, napominje, postoji spomenik za šest milijuna žrtava Holokausta. Mjesto na kojem se nalazi zagrebački spomenik smatra potpuno neprikladnim jer je to dio neuređene paleoindustrijske zone kojoj pripadaju napuštena i opljačkana tvornica Gredelj, napola porušeni Paromlin i predimenzioniran splet željezničkih pruga.

"Tu zonu treba uključiti u središte grada, što znači – ona je izazov za reurbanizaciju. O tome su za sada iznošene samo fantazmagorije, među koje pripada i ideja o smještaju Gradske knjižnice u Paromlin. Nadam se da od toga neće biti ništa. Spomenik se mora postaviti u uređeni prostor", zaključuje Snješka Knežević. Ona umjetnički rad Stošića i Rogine opisuje kao masivni, moćni zid sazdan od stiliziranih, simplificiranih drvenih kovčega, zbijen i neuredan kao da pada. Postavljen je, dodaje, na podestu bez ikakve druge opreme, odijeljen od pošte tek grupacijom visokog drveća. Po njezinu mišljenju, kovčeg je postao univerzalni simbol Holokausta

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
22. studeni 2024 20:21