Misterij ustavnog članka 94: Bi li predsjednika ubuduće trebalo birati u Saboru?

Još i prije nego što se kandidirao na izborima za predsjednika Republike Zoran Milanović najavio je da će u kampanju ući s porukom da on treba biti zadnji šef države koji će se birati neposredno na izborima. Tako je i bilo. Kad je u lipnju 2019. objavio predsjedničku kandidaturu, Milanović je rekao: “Moje je mišljenje da su ljudi koji su dosad došli na tu funkciju na demokratski način počeli sebe doživljavati većima od svega i to se pretvaralo u neku vrstu megalomanije. Smatrao sam zato da je bolje da se to uredi na drugi način, ali dok se to ne uredi, stvari su došle do toga da se moram kandidirati.”

Iako je Sabor ustavnim promjenama 2000. smanjio ovlasti predsjednika države i time zamijenio dotadašnji polupredsjednički sustav parlamentarnim, način izbora predsjednika nije promijenjen. I dalje je ostao izravan izbor predsjednika, a ne u parlamentu, kako to čine države s čistim parlamentarnim sustavom.

U parlamentu se predsjednici biraju u Italiji, Njemačkoj, Mađarskoj, Grčkoj, Albaniji, Latviji i Estoniji. Državni poglavar bira se dvotrećinskom većinom pa je potrebno postići suglasje između oporbe i vlasti, a ako se ne uspije postići konsenzus i izabrati, onda se u zadnjem krugu bira običnom većinom, odnosno vladajući ga izglasavaju. Postoje i države, poput Njemačke i Italije, gdje predsjednika, uz parlament, bira i izborni kolegij, odnosno i predstavnici pokrajinskih vlasti.

Godine 2000. ustavnim promjenama ukinut je polupredsjednički sustav i uveden „čisti“ parlamentarni, u kojem je kategorija predsjednika Republike redefinirana: ovlasti su mu reducirane na ulogu vrhovnog zapovjednika Hrvatske vojske i suodlučitelja u izboru diplomatskih dužnosnika i kreiranju vanjske politike. U svemu drugome sveden je na protokolarnu figure. Uzgred, 2. stavak ustavnog članka 94. kaže da se „predsjednik Republike brine za redovito i usklađeno djelovanje te za stabilnost države vlasti“.

Milanović je u proteklih dvadeset mjeseci mandata uvjerljivo pokazao da se ta odredba o zadaćama i ovlastima predsjednika Republike, koja je očito preširoka, može tumačiti u potpuno suprotnom ključu. Gotovo svakim svojim nastupom dovodi u pitanje ustavnu definiciju predsjednika Republike i demonstrira da je sposoban biti faktor destabilizacije i izazivač neusklađenog djelovanja tijela državne vlasti. Osim toga, sad Milanović više ne misli kao što je nekada govorio; naprotiv, vjerojatno računa kako da sebi trasira siguran put do drugog mandata. No, to ne znači da ne treba razgovarati o ovoj temi, koliko god je izvjesno da trenutno na političkoj karti u Hrvatskoj nema dovoljno ni jedinstva ni snage za tako veliku promjenu.

Bivši predsjednik Republike i ugledni pravni stručnjak B na pitanje bi li s vremenom trebalo promijeniti Ustav i uvesti „posredno“ biranje predsjednika države, dvotrećinskom većinom u Hrvatskom saboru, odgovara rezolutno: “Ni slučajno! Bio bi to ozbiljan korak nazad za našu demokraciju. Izbor u Saboru, o kojemu bi, očito, uvijek odlučivala vladajuća većina, predsjednika bi potpuno marginalizirao i vezao za vladajuću stranku. I danas najmoćnija figura, premijer, postao bi, kako to zovem, kriptopredsjednik."

On će s ironijom odbaciti i teze po kojima bi parlamentarni izbor predsjednika Republike dokinuo metež i svađe političkog vrha.

“Da, takav bi sustav dokinuo svaki konflikt, blokadu i raspravu između ‘dva brda’. Naime, drugo brdo, Pantovčak, postojalo bi samo formalno, bez ikakvog stvarnog utjecaja na politiku i vođenje države. Sva bi vlast bila u rukama premijera. Da budem ciničan, još bi bolji rezultat u tom smislu imao sustav s kakvim diktatorom na čelu. Ako želimo takvu vlast, bolje je da se vratimo na polupredsjednički sustav. Svemoćnik u liku predsjednika izabranog od naroda neposrednim izborima barem bi imao jaki demokratski legitimitet. Inače, za sadašnji sukob predsjednika i Vlade preteško je tvrditi da blokira državu. Neugodan je sukob, neka se imenovanja odgađaju, padaju teške riječi… Ali, to je demokracija! Njeno manje lijepo lice”, kaže Ivo Josipović.

Ugledna stručnjakinja za ustavno pravo profesorica Sanja Barić smatra da postojeći sustav izravnog biranja predsjednika Republike treba zadržati, ali da bi valjalo redefinirati predsjedničke ovlasti.

“Treba razmisliti o suspenzivnom vetu na određene zakone, bolje precizirati postupak prilikom formiranja Vlade i uskladiti Zakon o obrani ili Zakon o sudovima. Kada bi se biranje ipak prepustilo parlamentu, onda se to nikako ne bi smjelo raditi kao kada se bira Vlada, nego bi se morala odrediti barem dvotrećinska većina. A ni tada ne možete znati kakva bi osoba bila izabrana. U tom slučaju trebalo bi odrediti kakva treba biti ta osoba."

Sanja Barić drži da u sadašnjim prilikama stvarno postoje određeni problem vezani uz Zakon o obrani, ali dodaje kako to nema veze s višetjednim svađama na relaciji Milanović - Banožić, niti njihovi verbalni konflikti mogu išta postići.

“Milanović je imao dobre nastupe u vezi s pokličem ‘Za Dom spremni’, ali generalno izabrao je destruktivan stil za društvo u cjelini. I to dugoročno destruktivan jer je u javni prostor uveo normalnost agresivnog rječnika i nekontroliranog ponašanja. Njegov je prvi i osnovni interes stavljanje sebe u fokus, a ne opće dobro. To je neprihvatljivo ponašanje i na ljudskoj razini, a ne samo na predsjedničkoj”, eksplicitna je profesorica Barić.

Cijeli članak možete pročitati u tiskanome izdanju novoga broja Globusa

Naslovnica Globusa