SINDIKALNI ČELNIK

KREŠIMIR SEVER U INTERVJUU ZA GLOBUS 'Vladajuće je strah: skupit ćemo dovoljno potpisa za referendum'

Uvjeren sam da će referendumska inicijativa uspjeti i da će zakon o odlasku u mirovinu sa 67 godina biti srušen. U tranzicijskim zemljama poput naše radi se najviše do 65. godine. Ali našoj je Vladi to neprihvatljivo, ona čovjeka vidi samo kao trošak
Krešimir Sever
 Darko Tomaš / CROPIX

Umjesto organizacije prvomajskih povorki i proslava sindikati će ove godine Praznik rada obilježiti postavljanjem velikog broja štandova po cijeloj Hrvatskoj na kojima će dva tjedna, od 27. travnja do 11. svibnja, prikupljati potpise za raspisivanje referenduma kojim će se tražiti izmjene Zakona o mirovinskom osiguranju po kojem je od početka ove godine na snazi pravilo da se u mirovinu ide sa 67 godina.

Najavljuje nam to jedan od najiskusnijih hrvatskih sindikalnih čelnika Krešimir Sever, čiji Nezavisni hrvatski sindikat prednjači po broju članova. I on će s govornice samo građane pozvati da daju potpis jer ih mora biti oko 370.000, što je 10 posto od ukupnog broja birača.

Mislite li da ćete prikupiti dovoljno potpisa?

- Bude li dovoljno aktivista na štandovima, prikupit ćemo i više nego dovoljno. Vladajuće je strah da će nam narod dati potpise. U Sloveniji je proveden sličan referendum. U tranzicijskim zemljama poput naše se radi najviše do 65. godine. Slovaci do 64. Nudili smo ministru Paviću da se omogući onima koji žele da rade do 67. ili 68., ali da oni koji ne žele ili ne mogu idu u mirovinu sa 65. Ali to je Vladi neprihvatljivo jer čovjeka vide samo kao trošak i hoće da je što manje godina u mirovini kako bi uzeo što manje novca iz mirovinskog fonda.

Međunarodna organizacija rada upravo obilježava 100. obljetnicu. S obzirom na prava radnika, ima li se što slaviti?

- Međunarodna organizacija rada zamišljena je s plemenitim ciljem da predstavnici državnih vlasti, poslodavaca i sindikata iz država članica osmisle sustav pravednoga rada koji je trebao počivati na tome da je ljudski rad nešto vrijedno i dostojanstveno i da se uravnoteži raspodjela dobara. Raspodjela dobara je i dalje nepravedna. Nekada su nam, kada sam ja bio mali, govorili da će jednoga dana roboti raditi, a ljudi se više odmarati i lijepo živjeti. Nažalost, dogodilo se da su bogati samo povećali svoje bogatstvo.

Kakvo je stanje radničkih prava i radničkoga standarda u Hrvatskoj?

- Radnička prava su smanjena izmjenama Zakona o radu 2003. pa 2013. i 2014. godine. Hrvatski političari zajedno s poslodavcima fleksibilnost rada vide isključivo u tome da radnik mora biti poslodavcu na raspolaganju kad god mu treba, a ne zanima ih njegov obiteljski život i slobodno vrijeme.

Iako najnoviji podaci Eurostata govore da je bruto satnica u hrvatskom gospodarstvu porasla čak 8 posto, i dalje je daleko ispod prosjeka EU…

- Oko 350.000 ljudi u zadnjih nekoliko godina odselilo se iz Hrvatske, uglavnom mladi i obrazovani koji ne vide budućnost jer su im primanja premala i imaju posao u nesigurnim oblicima rada. Ugovore na određeno vrijeme i druge nesigurne oblike rada je 2002. u Hrvatskoj imalo 10 posto zaposlenih dok je europski prosjek bio 12,4 posto. Tada je vlast tvrdila da nam je gospodarstvo nekonkurentno zbog premalo nesigurnih oblika rada.

Europa je 2016. imala udio takvih radnika 14,2 posto, a Hrvatska čak 22,2 posto. Između 94 i 96 posto novozaposlenih dobiva ugovore na određeno vrijeme. Država se hvali da je uvela povoljne stambene kredite, ali većina mladih nije kreditno sposobna jer nema stalan posao ili su im primanja premala da bi mogli plaćati ratu.

Vlada smatra svojim uspjehom što je stopa nezaposlenosti smanjena na 7,5 posto. Ohrabrujuća statistika, slažete se?

- Problem je što imamo nisku zaposlenost. Broj zaposlenih tek malo raste. Prije krize 2008. najviše je bilo nezaposlenih s nižom i srednjom stručnom spremom, a danas je među njima značajno više onih s višom ili visokom. Traže se pomoćni radnici u turizmu, ugostiteljstvu i građevinarstvu, radnici na blagajnama… Naše se gospodarstvo sve više orijentira poslovima niže dodane vrijednosti, što za sobom vuče niže plaće i siromašenje zemlje. Nisam ksenofob, ali ne bi nam smio biti interes da naši ljudi odlaze ih Hrvatske, a da k nama dolaze stranci koji su spremni raditi za jako niske plaće.

Kako tumačite da polovica od 3,5 milijuna radno sposobnih građana ne radi?

- Nema kvalitetnih radnih mjesta. Poslodavci od države dobivaju vrlo izdašne potpore, a radnici nemaju ništa od toga. Vlast i poslodavci se diče što plaće rastu, ali minimalna plaća i dalje iznosi 3000 kuna. Neka bilo tko iz Vlade pokuša od toga živjeti.

Što biste radnim ljudima poručili za Praznik rada?

- Da počnu vjerovati u sebe, da se nešto može promijeniti umjesto da napuštaju besperspektivnu zemlju. Htjeli bismo da ne budu samo članovi sindikata na papiru nego da u sebi prepoznaju aktivistički potencijal i izjasne se da žele referendum.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
23. studeni 2024 00:45