Kako je stasala generacija političara za četvrto desetljeće nacionalne države

Brojite - kaže Andrej Plenković: “HDZ ima 45 posto gradova, 45 posto općina i 75 posto županija.” Nakon ovih lokalnih izbora HDZ ima novu mantru. Počet će se predstavljati kao jedina velika i jaka stranka na nacionalnoj razini.

I tako HDZ proglašava “kolosalnu pobjedu” kakvu nikada nitko nije imao prije. Domovinski pokret slavi svaki svoj poraz kao novi dokaz svoga političkog opstanka. SDP preživljava hvatajući se za slamku. Most i dalje tone. A sa scene polako silaze HNS, HSS i HSLS (koji praktički postoji još samo u Bjelovaru). HDSSB realno ne postoji, a IDS više nije neupitni vladar Istre.

Ali, pojavljuju se nova lica i nove političke platforme.

Lijevo-zelena koalicija potukla je u Zagrebu i desne i lijeve do nogu. I pokazala da ako Annalena Baerbock može biti kandidatkinja za njemačku kancelarku, može i Tomislav Tomašević biti gradonačelnik Zagreba. Političarka njemačkih Zelenih mogla bi naslijediti najmoćniju ženu svijeta Angelu Merkel, a kandidat zagrebačke lijevo-zelene koalicije već sjedi u fotelji Milana Bandića. Premda je to mnogima teško priznati, nije li Tomaševićeva briljantna izborna pobjeda ipak približila Zagreb Europi?

Platforma Možemo! i nastala je po europskim uzorima, ali stasala je u središtu Zagreba, u Varšavskoj ulici. Politički analitičari definitivno pretjeruju kad kažu da je pobjeda nove ljevice prekretnica i najvažniji događaj od izbora 2000. godine, kada je koalicija Ivice Račana i Dražena Budiše nakon deset godina srušila s vlasti HDZ. Tada je, doista, došlo do tektonskih promjena u hrvatskom društvu. Kada je iste godine na čelo države, nakon smrti Franje Tuđmana, izabran Stipe Mesić, postavljeni su temelji nove političke arhitekture i počeo je prelazak iz autoritarnog (polu)predsjedničkog režima u demokratski parlamentarni sustav. Pobjeda Možemo! tek je naznaka promjena koje bi se mogle početi događati.

Tomislav Tomašević, gradonačelnik Zagreba

Goran Mehkek/Cropix

Platformu Možemo! do prije godinu dana nitko nije uzimao ozbiljno. SDP je na parlamentarnim, a sada i na lokalnim izborima, prvi platio ceh. Tomašević je u Zagrebu pregazio Miroslava Škoru. Ipak, Domovinski pokret preživjet će još jedan poraz jer ovo i nije bila njihova prava bitka. Hrvatska desnica, trenutno okupljena oko Škore, čeka obračun s Plenkovićem koji je pomaknuo HDZ prema centru. To je borba u kojoj je jedini cilj ovladavanje HDZ-om i stvaranje koalicije desnih stranaka zato što samo preko HDZ-a i uz pomoć HDZ-a mogu do Banskih dvora i vlasti u Hrvatskoj.

Usprkos tri poraza zaredom Domovinski pokret isprofilirao se kao treća ili četvrta politička snaga u zemlji. Iako nisu osvojili nijedan veći grad (osim Vukovara, u kojem je pobijedio Ivan Penava, a ne Škorina stranka), Domovinski pokret se dobro ušančio u Slavoniji i proširio po većem dijelu Hrvatske.

Most je na ovim lokalnim izborima nastavio gubiti utjecaj. Parlamentarne izbore preživjeli su na Raspudićevim respiratorima. Prije samo nekoliko godina odlučivali su o imenu premijera, a sada se moraju zadovoljiti proslavom pobjede Mire Bulja u Sinju. Božo Petrov nije postao dubrovačko-neretvanski župan, ali izgubio je u tijesnoj završnici.

Ivica Puljak, gradonačelnik Splita

Sasa Buric/Cropix

Jedini koji je profitirao na krilima atmosfere promjena jest novi splitski gradonačelnik Ivica Puljak. Tom nedorečenom lokalnom političaru i liberalu kakav bi u Splitu teško prošao zapravo su učinili uslugu izvlačeći na svjetlo dana snimke stare nekoliko desetaka godina na kojima u slavljeničkom društvu pjeva ustaške pjesme. Jer, tada su ih pjevali mnogi od onih koji su mu sada dali glas premda je bio kuvertiran za nekog drugog. HDZ-ov Vice Mihanović pokazao se kao nedorastao, potpuno inferioran i potkapacitiran protukandidat Puljku.

Da Ljerka Cividini nije postala gradonačelnica Čakovca, HNS, do jučer velika stranka Savke Dabčević-Kučar, Vesne Pusić, Ratka Čačića i Ivana Vrdoljaka, nestala bi s političke mape Hrvatske. Čini se da je posljednji udarac doživjela i Čačićeva frakcija nekadašnjeg HNS-a, Stranka reformista, kada je njezin predsjednik izgubio mjesto varaždinskog župana, a Darinko Dumbović položaj gradonačelnika Petrinje. Ratku Čačiću ostaje utješno, ali presudno važno mjesto “čuvara pečata” Plenkovićeve saborske većine.

Filip Zoričić novi je gradonačelnik Pule.

Dusko Marusic/Cropix

Nisu samo HNS i njegove derivacije pred nestankom. Niz političku nizbrdicu opasno se strmoglavio i HSS Kreše Beljaka koji je izgubio i Samobor. I Beljaku ostaje mjesto u Saboru, ali i nekoliko kolona ogorčenih protivnika koji su godinama napuštali ili bili izbacivani iz HSS-a. Stranka i dalje ima podružnice po cijeloj Hrvatskoj, ali sve manje utjecaja.

Jedno od najvećih iznenađenja ovih izbora jest povijesni neuspjeh IDS-a, koji bi mogao dovesti do tektonskih političkih promjena na istarskom poluotoku. Izgubili su Buzet i Vodnjan već u prvom krugu, a sada Pazin i Pulu. K tome, župan Boris Miletić vrlo je tijesno pobijedio u Istri, ali to je pobjeda koja, osim neizvjesnosti ponovnog brojenja glasova, u konačnici vodi ka odlasku Miletića s čela najjače hrvatske regionalne stranke. IDS, za koji su njegovi protivnici uvijek govorili da vlada po principima kojima HDZ upravlja Hrvatskom, nalazi se na prekretnici. Regionalizam nije potrošena politička ideja, ali IDS-ov model teško se može oporaviti.

Ove izbore obilježit će i pojava potpuno novih imena na političkoj sceni. Ivan Radić donio je HDZ-u prvu povijesnu pobjedu u Osijeku. Potpuno nepoznati Marko Marušić postao je bjelovarsko-bilogorski, a Ivan Celjak sisačko-moslavački župan. Kninski gradonačelnik Marko Jelić srušio je šibensko-kninskog župana Gorana Pauka. A tom popisu treba dodati još i Tomislava Tomaševića, Ivicu Puljka i još neke koje nismo prepoznali.

Ako ste u cipelama Andreja Plenkovića ili Peđe Grbina, morali biste se dobro zamisliti.