EKSKLUZIVNO: DALIJA OREŠKOVIĆ PIŠE ZA GLOBUS Moj program za mlade koji žele Europu bez granica

Draga Katarina M., vidjela si i čitala kako su prije tjedan dana prosvjedovali novinari štiteći svoju struku od cenzure, bezobrazluka i bahatosti. A ovaj vikend žene su marširale Zagrebom zahtijevajući prestanak nasilja ne samo nad ženama nego i nasilja nad zdravim razumom.

I baš zato, draga Katarina M., došao je trenutak da se i Ti, kao mlada osoba, priključiš borbi za bolje društvo ili, još bolje, za spašavanje Europe ili, još više od svega toga, za očuvanje našeg planeta. Da, draga Katarina, došlo je vrijeme da se glas mladih čuje. Da se Tvoj glas čuje.

Katarina, Europa koju poznaješ nestaje pred Tvojim i mojim očima. Budimo iskreni i priznajmo kako je ugrožena tolerantna, otvorena i solidarna Europa. Ugrožena je Europa bez granica, Tvoja Europa koju si upoznala kroz Erasmus, Europa čija je težnja biti ujedinjena u različitosti, e baš ta, Tvoja i moja, naša Europa lomi se pred napadom radikala, takozvanih suverenista, populista i onih smiješnih ravnopločaša.

I da se ne bismo zavaravali, trebamo biti svjesni kako je njihov huk sve glasniji. Katarina, oni nam žele podizati zidove, već su postavili žilet-žice, zagovaraju granice među europskim narodima, podrivaju jedinstvo EU zagovarajući izlazak iz Europske unije.

I baš zato obraćam se Tebi, Katarina, ali i svim mladima – učenicima, studenticama, nezaposlenima, radnicima i radnicama. I ja kao i svi dobronamjerni ljudi osjećam kako je došao trenutak u kojem svi mi koji vjerujemo u Europu moramo bezrezervno stati u njezinu obranu. Ti, Katarina, možda i više nego drugi u hrvatskom društvu, znaš da je ono malo stvari koje je učinila dobro i na koje možemo biti ponosni Hrvatska napravila upravo zbog pritiska i tutorstva Europske unije.

Vjerojatno znaš, Katarina, kako sam prije ulaska u politiku bila predsjednica povjerenstva koje je mnogim političarima izreklo kazne za nemoralna postupanja. Bilo ih je mnogo, puno previše za ovako malu zemlju. No, da nije bilo EU, vjeruj mi kako to tijelo ne bi ni postojalo. Da nije EU, ne bi bilo ni Erasmusa, ne bi bilo razmjena, ne bi bilo putovanja, radosti upoznavanja i stjecanja novih znanja. I zato Ti, draga Katarina, i pišem ovo pismo jer znam da bez snažnih europskih institucija Hrvatska nikada neće biti država kakvu Ti sanjaš i zaslužuješ. Otkad je proglašena samostalna Hrvatska, svaka nova generacija živi lošije od svojih roditelja, i to je činjenica koja je lako provjerljiva svakom od nas u našoj vlastitoj obitelji. I, vjeruj mi, ti nasilnici koji su nam ukrali budućnost i osramotili prošlost neće stati sami od sebe.

I zato, draga Katarina, vrijeme je da političari priznaju kako im ni Ti ni Tvoji kolege nikada niste bili na prvom mjestu. Ma, budimo otvoreni, vi ste im zadnja rupa na svirali, a često i moneta za jeftino potkusurivanje u dnevnopolitičke svrhe. Zar nije vrijeme da svi zajedno glasno kažemo kako nije normalno da Ti, Katarina, ili pak tvoji prijatelji uzimate člansku iskaznicu mladeži samo da biste dobili pristojan posao?! Zar nije tužno i beskrajno nenormalno da se zbog pristojnog posla trebate iseliti u Irsku, Njemačku, Švedsku...?

I baš zato, draga moja Katarina, nije normalno da se ne čuje glas učenika u školskim odborima, nije normalno da se Tebe i Tvoje prijatelje ne pita što želite čitati u lektiri, nije normalno da nastavnici nemaju bolje plaće, nije normalno da na koševima na školskom igralištu nema mrežica, nije normalno da na studentskim izborima imate samo jednu opciju i da gotovo nitko ne izlazi na te izbore, a još je manje normalno, draga moja Katarina, da izabrane studentske predstavnike kasnije gledate na televiziji kako mašu zastavicama iza ciničnih i sebičnih stranačkih likova.

Draga Katarina, normalno bi bilo da nitko ne sjedi sam na hodniku jer ne pohađa vjeronauk, normalno bi bilo da te škola veseli i pripremi da si nađeš normalan posao – posao bez veze. A bilo bi lijepo, i sasvim poželjno i normalno, da ne moraš živjeti sa roditeljima do 30-e jer od današnjih plaća ne možeš unajmiti ni šator, a kamoli imati vlastiti stan. I mogla bih, draga Katarina, ovako nabrajati do beskonačnosti, i još uvijek bih ostala nedorečena oko puno stvari i situacija gdje su nam zgazili dostojanstvo, oduzeli nadu, ubili snove, ponizili nas i pljunuli nam u lice smijući se iz pozicije sigurnosti fotelja koje nisu ni plemenitošću ni dobrotom, a bome ni znanjem zaslužili.

Katarina, pišem Ti ovo pismo jer tražim od Tebe da budeš glasna, kritična, aktivna i ne dopustiš da Ti oduzmu budućnost.

I da, bit ću slobodna, Katarina, tražiti od tebe da budeš glasna i da braniš ideju zajedničke Europe koju njezine različitosti osnažuju, a ne razdvajaju. Tražim od Tebe, Katarina, da budeš glasna kad radikali zatraže izlazak iz Europske unije. Tražim od Tebe da nas starije upozoriš kad zaboravimo da smo ljudi i kad, recimo, smetnemo s uma da migrantima trebamo zaštititi njihovo temeljno ljudsko dostojanstvo – za Boga miloga, pa oni nisu ni poplava ni požar, oni su samo ljudi u nevolji. Tražim od Tebe, Katarina, da budeš kritična prema lošim stvarima koje vidiš oko sebe, da ne toleriraš nasilje, ali i da ne prepisuješ i ne kupuješ ispite. Katarina, Ti imaš pravo zahtijevati i sanjati društvo u kojem će živjeti radosni i slobodni ljudi koji su nesputani u potrazi za vlastitom srećom.

Katarina, dopusti i meni da sanjam i tražim od Tebe da svojim djelima činiš svoju školu ili fakultet mjestom tolerancije, demokracije, nenasilja, slobode, inovativnosti i kreativnosti. Tražim od Tebe da, kad budeš imala svoj stan, smijeniš predstavnika stanara ako loše obavlja svoj posao. I naravno da želim od Tebe da ne daš gušta onima koji su namjerno umrtvili ideju studentskih izbora i da ih svojom aktivacijom učiniš smislenima.

Želim od Tebe da budeš jasna i podržiš svoje profesore i nastavnike kako bi oživotvorili kurikularnu reformu koju su kreirali bez miješanja političara, ali i izborili veća prava i više poštovanja.

Razmisli, Katarina, je li previše ako želim od Tebe da podržiš razvoj lokalne poljoprivrede jer će kantine u školama drugačije mirisati. Razmisli, molim te, o borbi protiv klijentelizma i korupcije pa će u Tvojoj lokalnoj zajednici i generacije nakon Tebe imati bolje i sretnije ravnatelje i profesore. Želim od Tebe da ustaneš beskompromisno i podržiš one koji se zalažu za održive politike koje mogu spasiti ovaj planet jer će to Tebi i Tvojim prijateljima biti jedini okoliš u kojem ćete odgajati vlastitu djecu.

Draga Katarina M., ja uistinu želim čuti Tvoj stav o svim pitanjima vezanima uz politike i, da, iskreno želim da nas sve zajedno kritiziraš, da nam svima postavljaš teška pitanja i da nas stalno podsjećaš što smo to propustili uraditi za Tebe i Tvoju generaciju.

I na kraju, draga Katarina, zamolit ću Te da razmisliš o predstojećim izborima za EU parlament. Ne zato da Te pozovem da meni daš svoj glas. Ne, Katarina! Ovdje se ne radi više o meni, ovdje se odlučuje o Tebi i Tvojima, draga Katarina. Vjeruj mi da ćeš u tjednima koji predstoje pred nama biti bombardirana temama i izričajem koji će Ti još više zgaditi politiku. “Oni” će govoriti jezikom koji nitko ne razumije i drviti o temama koje nisu važne niti ih Ti osjećaš. Dapače, oni će sve učiniti da Ti i Tvoja ekipa ostanete doma. Draga Katarina, njima odgovara kao i svaki put do sada da na EU izbore iziđe samo četvrtina birača. Tih 25% njihovi su vazali i ti i takvi će uredno i skrušeno glasati za svoje nezasluženo radno mjesto. I zato, draga Katarina, od Tebe i Tvoje generacije očekujem i iskreno želim da glasate. Očekujem, Katarina, želim i nadam se da ćete svi zajedno tima i takvima pokazati prkosno da nisu oni Hrvatska kakvu želimo i sanjamo. Ja sam i ušla u politiku nadajući se da u ovoj zemlji ima još prkosa i sanjara. I ne zamjeri mi, draga Katarina, ako sam nadu položila u Tebe i Tvoju generaciju. Uostalom, kad realno pogledamo što smo od ovog prekrasnog komadića planeta napravili, onda moramo sami sebi priznati da još uvijek nismo postali sve ono što bismo mogli biti.

I zato bi se svi oni koji su se našli u javnom i političkom prostoru trebali bojati vašeg gnjeva i prkosa. I zato, draga Katarina, želim Tebi, a i svima nama, da im prkosno pokvariš računicu od 25% i tako napraviš korak naprijed.

A taj korak naprijed vodi u Europu, Europu o kojoj sam Ti već sve ispričala i koju vi kao generacija zaslužujete. Pobogu, Katarina, Europa nisu stranke s plavim i crvenim slovima, Europa ste, draga Katarina, svi vi.

I u ime te i takve Europe, Hrvatska računa na vas!