PITANJE BDP-A: Koliko posto rasta je dosta da bi nam ponovo bilo dobro

Ekonomski rast je dobar i ako je samo 1,2 posto. Pokušaj slavlja, a onda gotovo jednoglasan stav javnosti da taj "statistički događaj" treba minorizirati kao predizbornu propagandu političke garniture kojoj se približio kraj mandata, točke su koje ostavljaju neka pitanja otvorenim. Je li rast zasluga Vlade ili stvar slučajnosti i povoljnog vjetra iz susjedstva? Treba li i može li se vjerovati obećanjima tima koji je propustio niz prilika u protekle tri i pol godine? Može li Vlada u drugom mandatu biti hrabrija nego u prvome? Što su to drugi znali, a mi nismo, da je oporavak u njihovim zemljama stigao daleko brže nego u Hrvatskoj?

Vijest od ponedjeljka: Slovenski BDP povećao se u drugom kvartalu ove godine za realno 2,6 posto u odnosu na isto razdoblje lani, službeno je izvješće slovenskog državnog statističkog zavoda. Slovenski ekonomski analitičari kao glavni razlog oživljavanja gospodarske aktivnosti nakon više godina recesije i ovaj put navode pozitivan nastavak trendova u izvozu, ali sada i oživljenu domaću potrošnju jer je potrošnja domaćinstava u drugom kvartalu narasla za 2 posto. Slovenski pokazatelji su statistički bolji (rast od 2,6 posto neupitno je bolji rezultat nego rast od 1,2 posto), ali po trendu i sastavnim komponentama slični hrvatskima.

Prvo pitanje: po čemu je Slovenija toliko bolja od Hrvatske i zašto je Slovenija, unatoč strmom zaronu BDP-a iz krize izašla brže i zdravija nego Hrvatska? Odgovor je jednostavan - Slovenci su na krizu reagirali brzo, bez otezanja. Od prvog kriznog udara promijenjene su dvije vlade, krizni tim premijerke Alenke Bratušek svjesno se upustio u nepopularne političke poteze, između ostaloga i riješio problem zamrle privatizacije slovenskih državnih kompanija. Bratušek je morala otići, štoviše, morala je pretrpjeti poniženje progona iz Europske komisije (koja je nije prihvatila kao slovenskog kandidata zbog njene navodne nepripremljenosti), ali njena je vlada iza sebe ostavila Sloveniju na putu oporavka.

Hrvatska će prema današnjim procjenama analitičara kraj ove godine dočekati s jednopostotnim rastom BDP-a. Ekonomije zemalja s kojima je Hrvatska usporediva - Bugarske, Češke, Mađarske, Rumunjske, Slovačke i Slovenije, već su prošlu godinu završile s rastom između dva i tri posto.

Ni to ne bi bilo loše kada bismo danas mogli reći da smo se u vremenu dugogodišnje stagnacije temeljito pripremali za novi iskorak. Ali, jesmo li? Možemo li doista potvrditi što potpredsjednik Vlade Branko Grčić uporno ponavlja, da je koalicija koja vodi državu svoj prvi mandat u potpunosti posvetila pripremama za veliki reformski iskorak? Može li Vlada Zorana Milanovića svoj mandat završiti reformatorskim blitzkriegom koji će je možda i ukloniti s vlasti, ali i utrti put prema velikom povratku 2020. do kada bi građani već mogli prepoznati prave graditelje temelja hrvatskog oporavka? Za tri mjeseca znat ćemo odgovor i na to pitanje, u ovom se trenutku taj scenarij čini prilično nevjerojatnim.

Po mišljenju većine analitičara, hrvatski je rast zasad većinom uvezen. Gospodarstvo raste unatoč svojim anomalijama, a ne zahvaljujući njihovom otklanjanju, napisala je Dragana Radusinović u Jutarnjem. Jesmo li ipak prekruti u nastojanju da loše ocijenimo Vladu na odlasku?

Danas smo svi skloni ustvrditi kako su za rast izvoza, pa posljedično i BDP-a najzaslužnije posljednje dvije izvanserijski uspješne turističke sezone, sve jeftinija nafta i domaće, uglavnom uz turizam povezane kompanije kod kojih se nazire pojačani ritam investiranja. Bilo bi međutim nepravedno iz tog paketa izostaviti uvođenje dosad najčvršće porezne discipline, ali i meke rezove u porezne namete koji su građanima udahnuli osjećaj blagog porasta prihoda, škrt potez ali dovoljan za prvi dah optimizma nakon više godina depresije. Da bi optimizam potrajao potrebno je povjerenje građana u tim koji vodi državu, točno to je element koji nam danas nedostaje.

Inozemni učinci su dakle i dalje dominantni (za pomake hrvatskog BDP-a), no Hrvatskoj treba sposobnost da odgovori na rast inozemne potražnje. Nekada smo rasli na dugu i neracionalnim investicijama, a sada imamo rast na izvozu - tumači Velimir Šonje. Ali da je tako, bilo bi dobro, jer i kontinuirani rast na izvozu značio bi prvo da su naši poduzetnici otkrili kakvu robu treba ponuditi tržištima, a drugo da su uvjeti u državi dovoljno liberalni da proizvodnja za nesmiljeno konkurentna svjetska tržišta domaćoj regulativi usprkos stvara dobit zbog koje se isplati raditi i koja je dovoljno velika da se vidi i na službenoj državnoj statistici. Nedavna statistika OECD-a (Organisation for Economic Cooperation and Development) Hrvatsku, međutim, prikazuje kao biznisu najneprijateljskiju i zato najnekonkurentniju zemlju Europske unije, po regulativi bližu Turskoj i Rusiji nego ostalim članicama EU.

Upravo je regulativa, pa onda i pravni okvir koji podržava njeno provođenje, najslabija točka koja Hrvatsku i dalje drži privezanom za razvojno dno posttranzicijske Europe. S manje pravila, s manje činovnika koje treba potplatiti, ali i sa zakonski poduprtim strahom od toga da će svaki primatelj mita biti javno osramoćen, Hrvatska bi možda već danas bila privlačnija plemenu ulagača koje nikad ne prestaje tražiti nove destinacije.

U ovom trenutku Hrvatska se, osim s prvom značajnijom stopom rasta nakon kraha 2009., može pohvaliti i s najnižom stopom srpanjske registrirane nezaposlenosti koja je sa 15,9 posto značajno niža nego u srpnju prošle godine, kada se, unatoč odličnoj turističkoj sezoni ona nije spustila ispod 17,7 posto. Dijelom to znači da danas ipak manje zaposlenih radi na crno, što je rezultat strogog rada inspektora, dijelom je to rezultat kontinuiranog rasta turizma i pratećih industrija. Sve skupa, to je jedini pravi pokazatelj da je 2015. ipak bolja od šest prijašnjih godina. Sada je problem kako ublažiti strmi rast nezaposlenosti čija se krivulja na grafikonu u pravilu svake godine strmo uspinje sve do veljače, a onda i kako preživjeti promjene u vrhu državnog aparata koje će se dogoditi neovisno o ishodu izbora. Stigne li na to mjesto tim kojemu ćemo vjerovati dulje od tri prva mjeseca, pitanje postotka rasta bit će daleko manje važno nego što je danas.

SADRŽAJ JE PREUZET IZ JEDNOG OD PROŠLIH BROJEVA GLOBUSA. DOLJE POGLEDAJTE NASLOVNICU NOVOG BROJA GLOBUSA, KOJEG NA SVIM KIOSCIMA MOŽETE KUPITI OD ČETVRTKA: