TEHNOLOGIJA IZ RIJEKE

MIROSLAV VRANKIĆ:Projekt Čitač misli – spas za nepokretne i nijeme

Radi na razvoju pomagala koji će potpuno nepokretnima omogućiti da komuniciraju, a riječkim je studentima uveo izborni kolegij "asistivna tehnologija"
 Davor Žunić








Za koje deseteljeće Miroslavu Vrankiću, sretnemo li se opet, možda više uopće neću morati naglas postavljati pitanja. Sjedit ćemo svak na svojoj stolici, vidno stariji i umorniji, i razgovarati.

Otprilike isto onako kao prije nekoliko mjeseci na hodniku riječkog Tehničkog fakulteta, jedino što nećemo otvarati usta, ispuštati glasove ni mahnito gestikulirati. Tako to barem ja vidim u svojim najluđim snovima, tamo negdje kad ovaj Riječanin dovrši svoju napravu za čitanje misli, a svijetom se proširiti jedan od najvećih ljudskih strahova.

No dobro, dobro, pretpostavka je stupidna svakome tko se imalo razumije u famozni “brain computer interface” – u nas prosto rečeno “čitanje misli” – projekt na kojem 39-godišnji Vrankić već nekoliko mjeseci radi uz pomoć hrvatskog zeta i 27-godišnjeg elektrotehničara iz Indije Guruprasada Madhale Jadava s kojim je, u dvorištu Tehničkog fakulteta, mislima već pokretao dronove.

Dakle, čitanje misli u onom filmskom smislu riječi nikad neće biti moguće niti će takva banalna ideja ikad postati predmetom interesa ovog bivšeg FER-ovca. Vrankićeve su namjere puno plemenitije: razviti metodu pomoću koje će ljudi jedni drugima moći očitavati neke jednostavnije setove misli – poput želje ili protivljenja – i onda taj sustav primijeniti na sve one koji dosad nisu imali gotovo nikakve mogućnosti komunicirati s okolinom.

Dakle, Vrankić radi na razvoju pomagala koji će potpuno nepokretnim ljudima – recimo onima koji pate od takozvanog locked-in sindroma – omogućiti da prvi put u životu svojim obiteljima i prijateljima odgovore na neko pitanje – za početak s “da” ili “ne”.

Google je zato upravo Vrankića potkraj studenog 2015. prepoznao kao jednog od sto najvećih inovatora na području srednje i istočne Europe, a mjesec dana prije toga njegov je startup E-glas dobio dvije nagrade na Central European Startup Awards – jednu zato što je Vrankić osmislio proizvod od opće društvene koristi, a drugu za efikasno upravljanje sustavima njihovih korisnika. Ovaj proizvod od opće društvene koristi jest Vrankićeva prva beba, sustav Servus koji osobama s invaliditetom omogućuje da uz pomoć glasovnog upravljanja nadvladaju svoju nepokretnost pa tako samostalno pale ili gase svjetla, otvaraju i zatvaraju vrata, upravljaju televizorom, telefonom, računalom...

Ta se altruistička crta gotovo u potpunosti proteže Vrankićevim radom. Ovaj poduzetnik, profesor na riječkom Tehničkom fakultetu, gdje je zaposlen, studentima je prije pet godina uveo izborni kolegij “asistivna tehnologija”.

Ondje izrađuju posebne tipkovnice prilagođene osobama s teškoćama, razvijaju aplikacije za upravljanje slušnim aparatićima, projektiraju rampe za ulaz i izlaz invalida iz mora, rade na komunikatorima, robotskim rukama, protezama za uši...

“U komunikaciji s korisnicima želimo riješiti njihov stvarni problem, a ne da naša rješenja ostaju zaključana na fakultetu i budu sama sebi svrhom”, objasnio mi je Vrankić prije nekoliko mjeseci kad je ugostio Globus u svojem kabinetu u Rijeci. Rodio se na otoku Krku na kojem mu je ljubav prema tehnici usadio djed fotograf. S njim je mali Miroslav izrađivao svoje prve elektromotore, a još u osnovnoj školi bio je uvjeren da će završiti FER, što je i uspio. I njegov startup E-glas zapravo je nastao iz humanitarnih poriva: negdje prije osam godina odlučio je izaći iz tipičnih akademskih okvira pa je, kao praktični vjernik, počeo volontirati u Caritasu, gdje je upoznao svojeg prvog korisnika, jednog nepokretnog gospodina iz Varaždina. Ostalo je, zapravo, povijest. Godine 2008. nastao je prototip njegova sustava Servus za glasovno upravljanje kućanstvom, godinu kasnije registrirao je tvrtku E-glas, a 2011. asistivnu tehnologiju počeo predavati i u sklopu izborne nastave.

Tih je i samozatajan, ne voli se baš producirati u medijima, ali rado će predstaviti projekte koje dovršava iako ne vjeruje u slavu niti očekuje neku financijsku korist. Njegova tvrtka E-glas raste sporo, ali održivo.

Trenutačno ima jednog zaposlenog, a lani je ostvarila prihode od 238 tisuća kuna.

Ove godine Vrankić očekuje prve izvozne aktivnosti, i to na austrijsko i njemačko tržište gdje je nedavno pronašao poslovne partnere.

“Nema tu nikakvih velikih skokova ni zarada preko noći, ali zato ima puno odricanja koja nas na kraju vesele jer urode plodom. Vidim da je naš put pravi – radimo što volimo, pomažemo drugima i već to je bilo dovoljno da tvrtka postoji punih šest godina i napokon dođe do održivosti. A nismo morali raditi tako, mogli smo odabrati neki put koji bi bio puno brži i donio nam znatno više novca”, ispričao mi je bio u višesatnom razgovoru.

Medije uvijek najviše privlači jedna činjenica vezana uz njegov život: ona da je praktični vjernik. Često je zato prisiljen odgovarati i na brojna tipična pitanja. Poput – kako uspijeva pomiriti znanost i vjeru te je li svijet stvorio Bog ili je nastao uslijed praska...

Za Vrankića vjera i znanost nisu nespojivi niti je u današnjem znanstvenom svijetu, priča mi, rijetkost pronaći prirodnjaka ili tehničara koji istovremeno ide u crkvu.

Kaže da se svjetonazorskim debatama općenito ne bavi: naprosto odlazi u crkvu, živi vjeru onakako kako to obično žive vjernici te ne vidi razloga zašto bi jedno nužno isključivalo drugo. “Ne vjerujem da posvećenost asistivnoj tehnologiji ima puno veze s vjerom. Prije je to stvar afiniteta pojedinca jer nije svaki vjernik posvećen humanosti. Mene osobno pomaganje veseli, volim raditi smislene projekte koji imaju dodanu vrijednost, a nisu sami sebi svrha”, priča mi ovaj profesor, inače stručnjak za digitalnu obradu zvuka i otac dvoje djece.

Zajedno sa studentima, Vrankić svake godine raspiše neku vrstu natječaja za asistivne projekte. To je u pravilu jedna grupa na Facebooku na kojoj Vrankić i ekipa primaju prijedloge za pomagala.

Projekti moraju biti dovoljno tehnički zahtjevni, ali opet ne prezahtjevni kako bi ih uspjeli završiti u okviru jedne akademske godine.

A novac... On može biti sasvim ugodna nuspojava asistivne tehnologije.

Cilj nikada.

I odmah je lakše živjeti.

SADRŽAJ JE PREUZET IZ JEDNOG OD PROŠLIH BROJEVA GLOBUSA. DOLJE POGLEDAJTE NASLOVNICU NOVOG BROJA GLOBUSA, KOJEG NA SVIM KIOSCIMA MOŽETE KUPITI OD ČETVRTKA:

Globus naslovna broj 1305

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
19. studeni 2024 00:16