MOSTAR SEVDAH REUNION SUTRA U BOOGALOOU Pjesme čiju suštinu i emociju može razumjeti publika od Dunava do Sierra Madre

Prije 20 godina producent Dragi Šestić je s grupicom prijatelja i maštovitih glazbenika pokrenuo projekt Mostar Sevdah Reunion. Prvi, istoimeni debi album s dotad malo poznatim Ilijazom Delićem za mikrofonom taj neobični sastav objavljuje 1999. godine da bi uskoro Šestić u Nizozemskoj pokrenuo i diskografsku kuću Snail Records, dok u Mostaru za snimanje albuma rabi Pavarotti Music Centre koji su kroz udrugu War Child financirali Pavarotti, Brian Eno, U2 i drugi inozemni glazbenici.

Ubrzo će se pokazati da je Dragi Šestić za sevdah kao insajder postao nešto slično onome što je Ry Cooder, ali kao autsajder, postao za izvornu kubansku glazbu. Ako je Cooderova suradnja s vremešnim Kubancima i bila okidač za Šestićeva nastojanja, mora se priznati da je reagirao brzo, znalački i vješto pa je prvi album Mostar Sevdah Reuniona, objavljen samo dvije godine nakon “Buena Vista Social Cluba” (1997), točka nakon koje kreće redizajn i revitalizacija sevdaha.

Naime, kroz Mostar Sevdah Reunion i Snail Records prošla je i “bosanska Billie Holiday” Amira Medunjanin (albumi “Secret Gate” iz 2003. i “Rosa” iz 2005. godine), a vjerojatno bi bez nastojanja Dragija Šestića teže došlo i do interesa za Damirom Imamovićem i njegovim Sevdah Takhtom koji snima Glitterbeat (Chrisa Eckmana iz The Strange) te za Božom Vrećom. Spomenuti nastupaju diljem svijeta pa je i Mostar Sevdah Reunion koncertirao u londonskom Barbicanu, amsterdamskom Concertgebouwu, bečkom Konzerthausu, filmskim festivalima u Cannesu i Berlinu te u Oslu, Stockholmu, Moskvi, Budimpešti, Španjolskoj i drugdje, a i BBC je o tom sastavu snimio jednosatni dokumentarac.

Ništa manje bitno, Mostar Sevdah Reunion snimio je i albume sa Šabanom Bajramovićem i Ljiljanom Buttler, no kako njih više nema među nama, Dragi Šestić je novog “glavnog pjevača” pronašao u ponovo manje poznatom Milutinu Sretenoviću Sreti iz srpskog rudarskog grada Bora. Sreta ne zna romski, što je jako začudilo pokojnog Šabana Barjamovića, smatra se Srbinom, ali glas mu je nepogrešivo romski. Opor, oštar i prodoran, a opet tugaljiv, patnički i melankoličan, ali i s “rašpom” nalik Louisu Armstrongu i Joeu Cockeru.

Rođen je 1947. godine, a po kafanama je počeo pjevati još ranih 60-ih pa i njegova priča s Mostar Sevdah Reunionom, uz onu s Delićem i Buttler, nalikuje i otkrivanju starih, dotada uglavnom malo poznatih bluzmena od strane Fat Possum Recordsa poput R. L. Burnsidea, Juniora Kimbrougha i drugih, ili kasnog dolaska do šire publike starijih, a nepoznatih soul pjevača poput Charlesa Bradleyja i Bettye LaVette. I baš kao što je Šestić već na ranijim albumima Mostar Sevdah Reuniona cijepio sevdah s romskom i drugom glazbom s Balkana, ali i s bluesom i jazzom i soulom, čineći od takvih strujanja još jedan world music rukavac, taj postulat je primijenio i sa Sretom.

Naime, “The Balkan Autumn” je i sevdah ili barem album koji izvire iz njega, kao i prethodna izdanja Mostar Sevdah Reuniona. Ipak, izbor skladbi u rasponu od tradicionalnih koje izvorno nisu sevdalinke, preko skladbi iz opusa Šabana Bajramovića, Tome Zdravkovića i Predraga Živkovića Tozovca, do “Zamagljenog prozora” doajena hrvatske zabavne glazbe Ljube Kuntarića sugerira i priličan odmak od sevdaha. Uz navedeni odmak i romski potkontekst, aranžmani i orkestracije ponovo su uronjene u jazz i blues, pa i twang-rock kao u Tozovčevoj “Skitnici”, šlageraški swing kao u “Zamagljenom prozoru” i tex-mex hibrid kao u Zdravkovićevoj “Nadi” te u fado i mornu, andaluzijsku maursku i istočnoeuropsku klezmer glazbu.

Stilistika na stranu, posrijedi su pjesme čiju suštinu i temeljnu emociju u ovako maštovitim aranžmanima i s takvim erosom i patosom nabijenim izvedbama može razumjeti publika iz raznih kulturnih krugova na potezu od Dunava i Balkana preko Iberije i Britanije do sliva Mississippija i obronaka Sierra Madre.