JOSIP BUDIMIR – zašto su se njega i njegovih oštrih reformi odrekli i Kosor i Karamarko

Nešto malo više od mjesec dana otkako je formirana Vlada donedavni glavni gospodarski strateg Domoljubne koalicije Josip Budimir kao da je nestao s lica zemlje.

Dobro – imao je prije desetak dana jednu konferenciju za novinare, a dao je i intervju Slobodnoj Dalmaciji.

No, Budimir i njegove napredne ekonomske ideje brzo su isparile iz programskih i drugih dokumenata Domoljubne koalicije, nije ga više uopće moguće vidjeti u društvu čelnika stranaka vladajuće koalicije, nitko ga više ne spominje kao ekonomskog ideologa desne koalicije...

Gdje se, dakle, izgubio čovjek koji je kroz cijelu predizbornu kampanju slovio za budućeg ministra gospodarstva?

Zagovornik radikalnih reformi zdravstva i mirovinskog sustava, političar koji je još u svibnju prošle godine najavljivao uvođenje reda u isplatu mirovina pa čak i prijetio bolnim rezovima u sustavu, protagonist neke nove ekonomske doktrine – s pozornice se izmaknuo još tiše nego što je na nju stigao, pravdajući se kako samog sebe ionako nikad nije gurao za izvršnog čovjeka domaćeg gospodarstva.

Ili turizma, što se još u siječnju ove godine nekim medijima činilo kao dobra rezervna opcija za HSLS-ovca koji je Domoljubnoj koaliciji iznio značajan dio PR-a na vlastitim leđima.

“Budimir nikad nije plasirao niti medijima nudio informacije da će biti ministar ili obnašati bilo kakvu izvršnu funkciju. On ima odlično radno mjesto i nije nestao s političke scene”, rekao mi je u ponedjeljak jedan njegov bliski stranački kolega.

Mislio je na Budimirovu poziciju člana Uprave Francka na kojoj se nalazi od 2007. godine, nakon što je u privatni sektor stigao s radnog mjesta pomoćnika ministra obrane u mandatu Željke Antunović, a kasnije i Berislava Rončevića.

Istina, Budimir nema razloga biti nezadovoljan svojim radnim mjestom kod najvećeg domaćeg prerađivača kave i čaja čije je sjedište u zagrebačkoj Vodovodnoj ulici.

Kompanija je 2014. godinu završila s 805 milijuna kuna prihoda te dobiti od preko 22 milijuna, a drži i oko 35 posto udjela domaćeg tržišta snack proizvoda.

U tom pomno uređenom kompleksu sastavljenom od kombinacije povijesno zaštićenih i novih objekata, Budimir ima ured u prizemlju jedne stare, ali renovirane zgradice, uređen u skandinavskom stilu, s tajnicom i jednom manjom dvoranom za konferencije.

Dakle, sve je tamo, uključujući i plaću, bolje od onoga što mu je ijedan premijer mogao ponuditi uz neku izvršnu funkciju.

Funkcija je na kraju izostala iako je Budimir, špekulirali su mediji, a govorio je tako i predsjednik njegove stranke Darinko Kosor, bio najbolji kandidat za budućeg ministra gospodarstva.

Budimir, doznajem od nekih njegovih bliskih suradnika, danas je svjestan da su ga koalicijski partneri, kao i vlastita stranka, iz različitih razloga odlučili “izraubati” u predizborne svrhe, gurajući ga u prvi plan kao pronositelja ideja liberalnog zamaha za koje je već tada bilo izvjesno da će se do formalnog potpisivanja koalicijskog sporazuma malo izlizati, a Budimir ostati praktično neupotrebljiv za neku konkretnu izvršnu funkciju.

“Nije da su ga zaboravili, bilo je nakon formiranja Vlade poziva i ponuda da se on ipak na neki način angažira, ali na znatno nižim pozicijama. To Budimir nije htio prihvatiti. Ne zbog ponosa, nego zato što mu to doista nije trebalo. Osim toga, nije htio ostaviti dojam da se u politiku uključio sa željom da prihvati bilo kakvu funkciju, samo da bi bio dio vlasti. Radije je odabrao ostati u Francku, a u politici se nastaviti angažirati kroz HSLS koji će raditi pritisak da se provedu mnoge najavljivane reforme”, ispričao je za Globus jedan Budimirov poznanik.

Dakle, za njega u izvršnoj vlasti više nije bilo mjesta, iako je Budimir krčio put nerijetko i kontroverznim idejama – poput one da se iz mirovinskog sustava ne bi smjele isplaćivati mirovine osobama koje nisu pokrivene doprinosima – a zbog kojih je na kraju istrpio kritike i medija i oporbe, iako je upitno koliko su i jedni i drugi uopće razumjeli o čemu to ovaj HSLS-ovac govori.

Kako se onda na kraju dogodilo da je glavni desni gospodarski strateg od potencijalno čelnog čovjeka domaćeg gospodarstva – za što je načelno imao javnu potporu – na kraju spao na HSLS-ovog “glasnogovornika” reforme javne uprave koji je s premijerom Oreškovićem imao prilike razgovarati samo jednom?

Odgovor bi se, objašnjavaju Globusu neki dobro upućeni izvori, mogao naći u čelniku HSLS-a Darinku Kosoru, kojeg danas mnogi smatraju krivcem što je njegov stranački kolega tako brzo i tako preuranjeno “izgorio”.

Upravo je Darinko Kosor bio taj koji je prvi, tamo još 2014. godine, objavio kako je njegov stranački kolega Josip Budimir najizgledniji kandidat za budućeg ministra gospodarstva te kako se po tom pitanju HSLS upravo dogovara s koalicijskim partnerom HDZ-om.

No, kako je podrška Josipu Budimiru rasla, tvrde Globusovi izvori, tako je padalo samopouzdanje šefa liberala Kosora koji se u jednom trenutku pribojao neće li mu Budimir, na krilima javnog ushita i općeg oduševljenja, možda pokušati preoteti stranku.

“Nikome nije bilo jasno čega se to Kosor boji, valjda je mislio da će se Budimir aktivirati na stranačkim izborima pa početi obilaziti sela i nagovarati babe da se učlane u HSLS... Naravno, ovaj nije imao takve namjere, ali ljudima u politici često nije jasno da postoje mnogi koji im ne zavide i nisu u grabežu za njihovo radno mjesto”, ispričao je Globusu jedan Budimirov kolega.

Zaredale su se tako po medijima Kosorove izjave o kojima su loše mislili i Budimir i neki drugi članovi stranke, a među posljednjima bila je ona s početka veljače kad je predsjednik HSLS-a izrazio žaljenje što Budimir nije postao ministrom, ali potom dodao kako će mu se to sigurno ostvariti “u drugoj turi”.

Nikome nije do kraja jasno što je Kosor time mislio, ali izgledno je da Josipa Budimira doskora nećemo gledati na izvršnoj funkciji.

Umjesto toga, bit će među predvodnicima zagovornika reforme javne uprave čije je obrise predstavio na prošlotjednom izlaganju za medije.

Budimir je pritom naglasio kako govori isključivo o reformi javne uprave, a ne teritorijalnog ustroja koji prema njegovim tvrdnjama troši maksimalno 10 posto proračuna.

Ta reforma u njegovoj viziji znači suspenziju Zakona o državnim službenicima koji bi u Budimirovoj varijanti prava trebali regulirati kroz Zakon o radu, a sektor bi se potom regulirao kroz zasebni Zakon o državnoj službi.

Budimir smatra da su s postojećim Zakonom o državnim službenicima činovnici zapravo dvostruko zaštićeni – jednom kroz sam zakon, a potom još jednom kroz aktivnosti sindikata što je pozicija kakvu si nijedan sektor u državi dosad nije uspio izboriti.

Dodatno, moji sugovornici mi govore kako je Budimir, usprkos činjenici da nije angažiran na nekoj izvršnoj funkciji, prilično optimističan u pogledu koalicije HDZ-a i Mosta, a posebno je zadovoljan ministrom financija Zdravkom Marićem kojeg osobno poznaje i čije ideje podržava.

“Svjestan je da ova Vlada neće provesti reforme u onoj mjeri u kojoj se on bio zalagao, ali vjeruje da može napraviti znatno više od one prethodne koja je tapkala u mraku. Vjeruje u premijera i još nekoliko ministara, a već to je dovoljno da se naprave pozitivni pomaci”, kaže jedan Globusov sugovornik.

Dakle, suglasan je s idejom konsolidacije rashodovne strane proračuna i čvrsto je uvjeren kako ima prostora gdje bi se moglo uštedjeti približno tri milijarde kuna, kako je to najavio ministar Zdravko Marić.

Na primjer, dio se može uštedjeti kroz materijalne rashode po ministarstvima, a posebno kroz mini reformu postupaka javne nabave što bi podrazumijevalo smjenu kompletne strukture tog državnog ureda.

Taj državni ured prema Budimirovoj viziji trenutačno nema nikakvog smisla.

On godišnje provede sve skupa desetak postupaka javne nabave – i to loše – a raznovrsni uredi po ministarstvima odrade ih po tisuću pa bi ekonomski strateg HSLS-a ovdje doveo nove, kompetentnije zaposlenike, nakon čega bi sustav bilo moguće racionalizirati.

Budimir je navodno oduševljen i Marićevim najavama ukidanja nekih od 300-tinjak dodataka na plaću koje prema trenutačnim zakonima i propisima prima 55 tisuća državnih službenika, a dodatne uštede pronalazi i u izlaženju Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje iz državnog proračuna, onako kako je to već ranije napravljeno s HZZO-om.

Pitanje je, naravno, koliko će ambicija za važne reforme imati ovakva “kišobranska” vlada, kojoj je nešto više od mjesec dana bilo potrebno samo da bi iznjedrila pomoćnike i zamjenike ministara, a onda je dodatno upitno koliku će snagu imati HSLS-ov strateg koji je već “izvisio” za ministra gospodarstva.

On u nju i dalje vjeruje, smatrajući kako nesuglasice na ideološkoj razini nisu toliko bitne dok god se te opcije slažu u onome što je “doista važno”.

A to su gospodarstvo i financije.Pod pretpostavkom da i oni drugi razmišljaju isto...

SADRŽAJ JE PREUZET IZ JEDNOG OD PROŠLIH BROJEVA GLOBUSA. DOLJE POGLEDAJTE NASLOVNICU NOVOG BROJA GLOBUSA, KOJEG NA SVIM KIOSCIMA MOŽETE KUPITI OD SRIJEDE: