IVAN ĐIKIĆ 'Nema razloga za paniku, smijete i dalje jesti crveno meso, ali ne u pretjeranim količinama'

Nema medija koji ovih dana nije objavio upozorenje Svjetske zdravstvene organizacije da crveno meso i prerađevine predstavljaju rizik za razvoj raka debelog crijeva.

Tako su se kobasice i slanina našle na famoznoj listi “grupe 1” na kojoj su još duhanski dim, azbest i alkohol. Ako je za utjehu, dr. John Ioannidis sa Sveučilišta Stanford odmah je reagirao i objavio da bi bilo posve pogrešno ljude sada odgovarati da uopće ne konzumiraju meso. Jer, mnogo je veća šansa dobiti karcinom pušenjem nego konzumiranjem mesa.

U ekskluzivnom razgovoru za Globus dr. Ivan Đikić, jedan od najuglednijih hrvatskih znanstvenika, također tvrdi da mjesta za paniku nema, ali da svatko ipak treba dobro razmisliti kolike će količine crvenog mesa i mesnih prerađevina konzumirati u toku tjedna.

- Preporuku kao što je ova Svjetske zdravstvene organizacije uvijek treba prezentirati na dobar način, na temelju činjenica, a ne bombastično. U protivnom će ljudi početi na to gledati crno-bijelo, pitajući se smiju li uopće jesti crveno meso, kobasice, slaninu i sve drugo što je stavljeno na tu listu.

Što je, zapravo, Svjetska zdravstvena organizacija htjela poručiti?

- Nije htjela reći “ne smijete ili nemojte jesti meso”, već je poruka da se ne jedu pretjerane količine mesa, kao ni prerađeno meso s raznim aditivima i dodacima. Sve to, ako se jede dugi niz godina, može dovesti do pojačane šanse dobivanja tumora debelog crijeva. Čini mi se da treba tu poruku pametno prezentirati i ukazati ljudima da konzumacija crvenog mesa u velikim količinama može pojačati pojavu tumora debelog crijeva.

Dakle, mjesta za paniku nema?

- Nema. I dosadašnje su analize pokazivale štetnost kemijskih dodataka hrani. U svim dosadašnjim statističkim pokazateljima i analizama, kad je riječ o prehrambenim navikama, uvijek se ukazivalo na štetnost kemijskih dodataka koji su dodavani, na primjer, voću i povrću. Ukazivalo se na opasnost, a onda su ljudi to manje konzumirali.

Isto je i s azbestom i cigaretama?

- Kad je riječ o azbestu ili cigaretama poruka je puno jasnija, jer je tamo jedna kemijska supstanca uzrokovala tumore. U ovom slučaju, kad je riječ o crvenom mesu, sigurno ne postoji jedan kemijski sastav koji je kancerogen, već postoji puno stvari povezanih s načinom života i utjecajem prehrane. Tu se ne može reći da je jedna kemikalija iz crvenog mesa uzrok tumora, već sve zajedno dovodi do povećane šanse razvoja tumora.

Ali upozorenje je stavljeno u isti rang ili kategoriju kao kad je riječ o azbestu?

- To je točno. Pogledao sam reakcije na internetu i medijski to zvuči, naravno, ‘vau, crveno meso je opasno kao azbest’. Tako prezentacija postane bombastična.

Što je prethodilo ovom upozorenju, sigurno je riječ o dugogodišnjim studijama i istraživanjima?

- U ovom su se slučaju radile dugogodišnje epidemiološke studije, pratila se statistička vjerojatnost pojave tumora u populaciji koja jede puno crvenog mesa i populaciji koja ne jede. Mogla se, recimo, uspoređivati japanska kultura s američkom. Kroz epidemiološke studije moglo se vidjeti što se dogodilo s Japancima koji su nakon Drugog svjetskog rata prešli u Ameriku i promijenili svoj stil prehrane. Kod Japanaca u Japanu najčešći je tumor želuca zbog njihove vrste prehrane u kojoj je puno neprerađene ribe. Kod Japanaca koji su otišli u Ameriku zabilježeno je znatno više tumora debelog crijeva, jer im se promijenio način života i unos hrane.

Koliko su dugo trajale studije prije ove preporuke Svjetske zdravstvene organizacije?

- Deset i više godina. Nakon toga je došla preporuka na temelju koje se ljudi moraju zamisliti što jedu, prije svega jedu li tjedno pola kilograma ili dva kilograma mesa, do toga iz kojih je izvora to meso. Mislim da je dobro da ljudi razmišljaju što jedu.

U siromašnim zemljama, među kojima je i Hrvatska, ljudi ipak najčešće jedu ono što je jeftinije?

- To je točno, pa se konzumira brza hrana na cesti. Ali često ljudi i ne razmišljaju da je nezdrav svaki unos hrane koja je povezana s različitim kemijskim obradama. A često se i ne zna što je to zdrava hrana jer na deklaracijama nije naznačen izvor, obrada i sve ostalo.

Na popisu onog što može dovesti do karcinoma sad su azbest, pušenje, crveno meso. Znači li to da je na kraju sve štetno?

- Tako se baš ne može reći. Sa znanjem koje mi danas imamo, uz stil života koji prevladava u svijetu, sve smo više svjesni dodatnih stvari koje mogu utjecati na pojavu tumora. Prije se govorilo samo o nasljednim faktorima i uzrocima iz okoline poput azbesta, nikotina i alkohola. Reklo se - ako mnogo pušite, imate veliku šansu dobiti tumor pluća. Danas se ta slika širi, jer mnogi uzroci iz naše okoline mogu doprinijeti razvoju tumora. I to ne treba prihvatiti zastrašujuće, već kao činjenicu.

Mislite li i na pretjerano izlaganje suncu?

- Govori se da je izlaganje suncu zdravo, da djeca trebaju vitamin D, ali mi znamo da je ultraljubičasto zračenje apsolutni uzročnik karcinoma kože, melanoma. Postoje ljudi koji će imati dobru obranu od svih tih vanjskih uzročnika i kod njih se tumor neće pojaviti, ali i oni koji imaju slabiju genetsku predispoziciju i kod njih se tumori češće pojavljuju. Postoji i genetska, nasljedna predispozicija da su članovi neke obitelji skloniji razvoju tumora od drugih obitelji, iako su bili slično izloženi vanjskim faktorima.

Pa i mnogi koji puše ne dobiju tumor pluća, a ima i nepušača koji obole.

- Tako je, ima onih koji puše do devedesete godine i ne dobiju tumor. Ali se to ne može pročitati na način da je netko zaštićen, jer pušenje nije opasno, već zato što kod nekih postoji dobra genetska predispozicija za otpornost prema oštećenjima koje donosi pušenje.

Nedavno ste postali član Europske akademije znanosti. Kakva je bila procedura za prijem?

- Ne znam tko me je nominirao, ali je osjećaj zadovoljstva da vas kolege iz svjetski poznatih laboratorija i znanstvenih institucija predlože i izaberu da postanete član zajednice koja ima društvenu ulogu u promociji znanosti. Ali i u ostvarivanju projekata koji su važni za cjelokupni europski znanstveni krug. Razveselilo me i vrlo sam ponosan na to priznanje.

Na kojim istraživanjima vi i vaš tim radite u posljednje vrijeme?

- Trenutačno radim na studijama koje povezuju bakterijske upale i pojavu kroničnih bolesti. To je nešto što pokazuje da kronične upale u našim organima potiču i razvoj tumora. U zadnje vrijeme istražujemo način kako bakterijske upale, posebno uzrokovane salmonelom, potiču prokancerogene faktore. Salmonela živi dugi niz godina u crijevu i dovodi do kroničnih upala, a kod svake te upale oslobađaju se različiti faktori koji potiču razvoj tumora u tankom i debelom crijevu.

SADRŽAJ JE PREUZET IZ JEDNOG OD PROŠLIH BROJEVA GLOBUSA. DOLJE POGLEDAJTE NASLOVNICU NOVOG BROJA GLOBUSA, KOJEG NA SVIM KIOSCIMA MOŽETE KUPITI OD ČETVRTKA: