BOŽANSKI STATUS

EKSKLUZIVNO ZA GLOBUS 'Zbog Bilića su čak i Turkinje koje pojma nemaju što je ofsajd počele pratiti nogomet'

Čim je Slaven Bilić stigao u Istanbul, počela je priča: "On je socijalist!" No zato su ga navijači, koji su predvodili prosvjede na trgu Taksim, odmah prigrlili kao svoga
 Kerem Uzel/Narphotos

SLAVNA TURSKA KNJIŽEVNICA SAMO ZA GLOBUS KOMENTIRA GOTOVO BOŽANSKI STATUS TRENERA BEŞIKTAŞA: ECE TEMELKURAN

Mladi nogometaši koji se kupuju i prodaju poput gladijatora našega doba i koji zbog velikih svota novca što ih zarađuju sebe ne smatraju radnicima, jednoga su se dana okupili nasred zelenog terena. Svi ponosni, kao da će baš oni biti ti koji će prvi prijeći životnu liniju s natpisom “finish”. Svi zašutješe, jer među njima je stajao i obraćao im se visok, prosijed i nezgrapan muškarac. Mirna glasa, punog ljutnje. Možda ljutnje prema okrutnoj životnoj matematici, a možda pak prema “svjetlosti nepobjedivog uma”. Oni koji su ga slušali bili su toliko naivni da nije bilo moguće da to shvate... Čovjek je rekao sljedeće:

“Moj je otac također bio radnik. Pretpostavljam da su većinu od vas očevi svojim fizičkim radom podizali na noge. Ljudi koji rade u onom rudniku i koji svojoj djeci žele pružiti bolju budućnost, vjerojatno tijekom cijelog svog života ne mogu zaraditi onoliko koliko vi zaradite u jednoj godini. Oni su umrli za jako mali novac. Nemojte to zaboraviti i živite u skladu s tim.”

Tim je riječima započeo jedan jutarnji trening, nakon što je u malom turskom mjestu Somi pod ruševinama rudnika poginuo 301 rudar i nakon što je postalo očito da vlasnici rudnika, poznati po bliskosti s Vladom, neće biti kažnjeni. Te će riječi sljedeći dan osvanuti kao naslovi sportskih rubrika svih novina. U redu, međutim, što znači “živjeti u skladu s tim”? Ovaj članak je o Slavenu Biliću i pitanju “življenja u skladu s tim”.

Bilić je u Istanbul stigao u najkritičnijem i najtoplijem lipnju u povijesti Turske. Ulični nemiri usmjereni protiv konzervativnog i autoritarnog režima koji će promijeniti političku povijest Turske, iz parka Gezi, srca Istanbula, proširili su se na cijelu Tursku. Da govorimo o treneru nekog drugog kluba, možda ovaj tajming ne bi bio toliko važan, međutim Bilić je, na sreću ili nesreću, potpisao ugovor s Beşiktaşem. Jedna od grupa predvodnika prosvjeda koji će zemlju okrenuti naglavačke bila je Çarşı (Čarši), najpoznatija skupina navijača Beşiktaşa. Toliko su popularni da kad su članovi grupe Çarşı jedne večeri ukrali građevinski stroj i nasrnuli na policijska vozila, iz kojih su prosvjednike zasipali suzavcem, nakon cijelog događaja mlade žene su na društvenim mrežama dijelile objave poput: “Sve ćemo se udati za članove grupe Çarşı.” Grupa Çarşı prosvjedovala je i u isto vrijeme nasmijavala cijelu zemlju. Policiji bi ukrali radioprijemnike pa s njima zbijali šale, grad bi obasipali nevjerojatnim revolucionarnim sloganima i otvoreno prkosili najsnažnijoj Vladi u povijesti zemlje. Stoga su u zemlji u kojoj se umire za navijanje bez obzira za koji klub navijali, svi toga lipnja postali odani navijači grupe Çarşı.

Bilić je došao “podučavati” najzgodnije revolucionare novije turske povijesti. Kad je stigao, grupa Çarşı za njega je već odavno bila pripremila jednu od svojih poznatih i komičnih pjesama:

“Ti gitaru sviraj, Čaršija nek pjeva

Za stolom potegnemo trostruku

Votka, pivo zabranjeni pa ti jogurt popij,

Dobro došao, Slavene Biliću”

To prisvajanje je u isto vrijeme bilo jako dobro, no pomalo i loše.

Jer... Jako su ga voljeli. Zato što je prvo što su u vezi s njim rekli bilo: “Trener je socijalist!”

“Bilić će oformiti socijalistički tim!”

“Novi trener” stopostotno je odgovarao oporbenoj klimi koja je nastala s prosvjedima zbog parka Gezi. Navijači su Bilića prigrlili ne kao trenera, nego kao svoga “druga”.

To su smatrali opasnim. Novi se stadion ponovno gradio. Ako u ovoj zemlji naljutite vlastodršce, niti jedan posao vam neće uspjeti, a pouzdati se u pravo nije baš dobra ideja. Ako naljutite vladara, gradnja milijune dolara vrijednog stadiona mogla bi u trenu stati.

Uzme li se u obzir da je protiv grupe Çarşı podignuta optužnica na temelju optužbi za “pokušaj državnog udara”, “kontroverzna” figura poput Slavena Bilića ne može biti od koristi jednom nogometnom klubu.

Počeli su ga obožavati. Sve su žene, uključujući i one koje ne znaju što je ofsajd, ugledavši Bilićevu sliku postajale ljubiteljice nogometa. Čovjek u istrošenoj majici koji svira gitaru bio je savršen spoj zrelosti i nestašnosti. A što se tiče muškaraca... Pretpostavljam da su informacije o muževnom Splitu iz kojeg Bilić dolazi doista pomogle da osjete bliskost s njim.

Smatrali su ga nezgodnim. Zato što je bilo vrlo očito da neće ulaziti u odnose koje mu nameće njegov status i da se neće umiljavati osobama koje mu nameću ti odnosi. Takvi se ljudi, to već znate, unutar plemena smatraju prijetnjom.

Kako god bilo, Bilić u očima pratitelja nogometa posjeduje neku nedodirljivost. Njegova golema fotografija s krilima crnog orla i simbolom Beşiktaşa stoji usred Istan­bula, ispred stadiona u izgradnji. U ruci drži telefonsku karticu mobilnog operatera i sponzora kluba. Približite li se toj fotografiji i pogledate je, na njoj ćete uočiti na tisuće sitnih natpisa. Uglavnom su to riječi mladih žena. Shvatit ćete da se radi o posebnim porukama!

Biti jedan od nogometnih ljudi u srcu kapitalizma, znači biti usred sistema. Može li netko neprilagođen sistemu biti u srcu mehanizma? Ili kako može, nalazeći se toliko usred sistema, izgledati kao da ga nije briga? To je magija koju je stvorio Slaven Bilić. Iako je jedan od najnaočitijih tehničkih direktora, on je i “drug” s kojim će čak i najrevolucionarniji nogometni navijač najradije poželjeti popiti pivo.

Kao književna gošća provela sam mjesec dana u Bilićevu Splitu. Jedno od mjesta u koja sam često odlazila bio je kafić u vlasništvu jednog od njegovih najboljih prijatelja. Jedno jednostavno mjesto. Jedan od malih prostora u kojima se ne pridaje značaj novcu, nego prijateljstvu i odanosti.

Čovjeka koji usred Istanbula stoji na divovskom reklamnom panou, ovdje u ovom malom kafiću bilo je vrlo lako zamisliti kao bilo koga drugoga. Mislim da je zato toliko čaroban. Kad je, spominjući rudare, rekao “živite u skladu s tim”, čovjek povjeruje da i on čini isto. Ostajući svoj usred sistema...

Slaven Bilić nas sam u sebe uvjerava, i to je to!

SADRŽAJ JE PREUZET IZ JEDNOG OD PROŠLIH BROJEVA GLOBUSA. DOLJE POGLEDAJTE NASLOVNICU NOVOG BROJA GLOBUSA, KOJEG NA SVIM KIOSCIMA MOŽETE KUPITI OD ČETVRTKA:

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
27. studeni 2024 09:26