DRŽAVNI UDAR NACRNO DUHANSKO CARSTVO:'Da, švercamo duhan da ne umremo od gladi'

Gdje ste mene našli pitati za duhan – govori čovjek na šanku dok sam sjedi i ispija popodnevno pivo u jedinoj skromno uređenoj seoskoj gostionici u Bakiću, mjestu nedaleko od Slatine. No, kao da smo ga povukli za jezik, već u sljedećoj rečenici otkriva kako su mu prošle zime carinici upali u kuću i našli oko 400 kilograma duhana u kutijama.

“Dobio sam kaznu od 160.000 kuna. Samo ne znam kako ću je platiti. Ništa nemam, ni novca ni imovine. Pa neka dođu i plijene ako imaju što. Možda bi im i platio kaznu da mi nisu odnijeli i rezalicu za duhan”, govori ironično i dodaje kako je posve odustao od sadnje duhana pa zajedno s ukućanima – ženom, sinom, snahom i kćeri – jedva spaja kraj s krajem jer nitko od njih ne radi.

“Otkucao me policiji netko od susjeda. Mislim da znam i tko. Išli su po dojavama. Ja sam se tek počeo time baviti. Bio sam neiskusan i pao sam već prve godine. Onim iskusnijima policija nije našla duhan jer su ga spremili na sigurno dok sam ja sve držao u kući”, priča stanovnik sela Bakić kojeg ni malo ne tješi podatak da je ilegalni duhan carina zaplijenila od još desetak mještana u tom malom selu nedaleko od Slatine čiji stanovnici već desetljećima žive od uzgoja duhana. Prodaju ga dvjema tvrtkama koje se bave otkupom i osnovnom preradom duhanskih listova, sorte virginia, koje ga onda dalje plasiraju tvornicama cigareta ili rezanog duhana za pušenje. To su virovitički Hrvatski duhani, u vlasništvu Adrisa koji opskrbljuju Tvornicu duhana Rovinj, te Agroduhan d.o.o. iz Slatine kojeg je vlasnik država koji više od 90 posto duhana izveze, a samo manji dio proda Tvornici duhana Udbina, jedinom hrvatskom proizvođaču rezanog duhana za pušenje.

Kako od trgovine duhanskih proizvoda svagdje u svijetu najviše zarađuje država koja ih oporezuje vrlo visokim porezima, tako se i uzgoj duhana, od sjemenke do suhoga lista odvija po strogim pravilima. Seljak koji ga sadi mora sav urod prodati ovlaštenom otkupljivaču. Sva ostala prodaja sirovog duhana se smatra nezakonitom jer država nije obračunala trošarinu. A takva ilegalna prodaja duhana, koji s podravskih polja završava na crnom tržištu, zadnjih je godina uzela maha. Procjenjuje se da svaki deseti pušač u Hrvatskoj duhan nabavlja ilegalno. Prema dostupnim istraživanjima četvrtina hrvatskih pušača mota duhan, a čak 60 posto rezanog duhana se nabavlja na crno. Može se pretpostaviti da se Hrvatska uklapa u statistike koje pokazuju da je u proteklih pet godina prodaja cigareta u jugoistočnoj Europi pala za 24 posto za što su nesumnjivo najzaslužnije sve više cijene. Tek malobrojni prestaju pušiti, nego se više okreću rezanom duhanu koji je i na kioscima bitno jeftiniji od cigareta, a kod švercera mu je cijena prava bagatela u usporedbi s legalnim i industrijski obrađenim. Primjerice vrećica od 25 grama na kiosku košta između 25 i 35 kuna, a na crno 4 do 6 puta manje.

Država sve donedavno nije mnogo obraćala pozornost na ilegalnu trgovinu sirovim duhanom jer su joj atraktivnije žrtve bili šverceri cigareta. No i to se promijenilo pa sve češće čitamo i slušamo kako je policija zaplijenila pakete sirovog duhana, poput nedavnog slučaja u okolici Zadra gdje je otkriveno čak devet tona koje su trebale završiti na crnom tržištu na kojem bi ta količina bila prodana za 2,5 milijuna kuna.

Zagrebački policajci i carinici ovih su dana uhvatili dvojicu muškarca koji su na virovitičkom području kupovali duhan i prodavali ga u Zagrebu. U nekoliko skladišta u Dubravi nađeno im je gotovo osam tona duhana te strojevi za rezanje i ovlaživanje. Na crnom tržištu zaplijenjena roba dostigla bi vrijednost od dva milijuna kuna, a država je oštećena za 3,6 milijuna kuna trošarine.

Virovitički su policajci zadnju veću akciju proveli u Špišić Bukovici, selu nedaleko od Virovitice. U samo dva dana zaplijenili su 2,8 tona duhana. Prekršiteljima se izriču kazne između 5 i 100 tisuća kuna, a na otkrivenu količinu duhana moraju platiti i trošarinu od 520 kuna po kilogramu sitno razanog duhana ili 450 kuna za isto toliko ostalog, odnosno nerezanog duhana.

Stanovnici Bakića komentiraju kako su ove zime na meti policije i carine uzgajivači duhana u Špišić Bukovici, dok je prošle njima masovno zagorčavala život. Malo tko u Bakiću, kao i u susjednim selima Josipovo i Sladojevci, ne sadi duhan.

“Cijeli ovaj kraj uz Dravu, oko Virovitice i Slatine, živi od duhana, ali se to više ne isplati jer je otkupna cijena preniska. Šverceri su nas zadnjih godina spašavali, a sada je država i njima odlučila stati na kraj. Policajci su stalno tu u selu, pogotovo u jesen kad se duhan suši i bere. Ne znam od čega ćemo mi ovdje sada živjeti. Neki će se iseliti, drugi umrijeti od gladi”, govori čovjek na šanku i poteže gutljaj piva iz boce.

“Da je otkupna cijena samo 5-6 kuna viša, da seljak može kilogram duhana legalno prodati za 20-ak kuna, sigurno ga nitko ne bi prodavao na crno”, uvjerava nas drugi gost kafića koji je slušao što razgovaramo. I on se, kaže, 70-ih i 80-ih godina bavio uzgojem duhana, a to su bila zlatna vremena kad se toliko zarađivalo da bi seljak koji zasadi nekoliko hektara imao čiste zarade barem 10.000 njemačkih maraka, za što se tada mogao kupiti jako dobar traktor. Danas je, tvrde uzgajivači duhana, taj posao potpuno neisplativ ako jedan manji dio prinosa, samo jedan posto, odnosno do 1000 kilograma, proizvođač ne uspije sakriti od legalnog otkupljivača i prodati na crno.

“Meni je prošle godine carina našla 30 kilograma duhana i morao sam platiti 36.000 kuna. Danima su pregledavali kuće, ali i automobile koji su izlazili iz sela”, priznaje još jedan stanovnik Bakića dodajući kako malo tko u selu barem dio duhana ne proda švercerima.

“Nije problem prodati duhan na crno. Mnogo je vremena prošlo od berbe i sada, kome je još ostalo, može za kilogram dobiti i 200 kuna. U jesen kad je velika ponuda prodavali smo i za 30 kuna. No, cijene su sada porasle jer se sve manje ljudi usudi držati duhan kod kuće”, otkriva čovjek u 30-im godinama. Kazna za šverc duhana ga je, kaže, financijski upropastila i svi su mu računi u blokadi. Pitam ga prodaje li i dalje duhan na crno. Odgovara potvrdno. Kada se ukaže prilika.

“Od čega da živim”, opravdava se.

Legalni otkupljivači duhana će kilogram sušenih listova proizvođaču platiti samo 8 do 10 kuna, ovisno o kvaliteti. Uz to će od države dobiti 3 i pol kune poticaja i tako po kilogramu u konačnici zaraditi u prosjeku 12 kuna.

Direktor Agroduhana Slobodan Perić objašnjava kako duhanu pogoduje pjeskovito i ne prevlažno tlo na kojem mnoge druge kulture ne bi uspijevale. Baš takva je zemlja uz južnu obalu Drave gdje se duhan sadi već pola stoljeća. Agroduhan ima oko 150 kooperanata, seoskih gospodarstava, a Hrvatski duhani najmanje tisuću. Godišnje dvije tvornice otkupe od 8 do 10 milijuna kilograma duhana, od čega tri četvrtine otpada na Hrvatske duhane. Broj Agroduhanovih kooperanata uglavnom je stabilan. Malo tko se zadnjih godina odlučuje prvi put krenuti u sadnju duhana.

Da bi seljak opće mogao saditi duhan mora prvo potpisati ugovor s jednim od ovlaštenih otkupljivača u kojem se točno navodi koliko će duhana posaditi. Otkupljivač se obvezuje da će sve otkupiti. Odnosno seljak mu je dužan prodati svu robu. U svojim plastenicima Agroduhan sije sjeme duhana i kooperantima prodaje sadnice koje se razviju mjesec dana nakon sjetve. U proljeće se sade sadnice da bi u rujnu i listopadu listovi bili spremni na berbu. Nakon što ubere svježe listove, seljak ih mora osušiti što znači da mora imati vlastitu sušaru.

U Agroduhanovu pogonu golemi strojevi obrađuju suhe listove, sortiraju ih ovisno o klasi, otkidaju stabljike i korijenje te se dobiva čisti suhi list tzv. streeps koji se potom preša i pakira u kutije od 100 kilograma u kojima se transportira do tvornice duhana koja će ih nasjeckati, doraditi i od njih proizvesti cigarete ili rezani duhan za pušenje. Većinu duhana Agroduhan proda u Europi, a direktor Perić ističe kako je duhan globalna roba čiju cijenu diktira svjetsko tržište.

Dok duhan raste na poljima, kooperante redovito obilaze predstavnici otkupljivača pa se teško može dogoditi da seljak zasadi veće površine od onih koje je naveo u ugovoru. Također je malo vjerojatno da će zasaditi više sadnica jer ih dobiva od otkupljivača. No, može prijaviti manji prinos od stvarnog, i to, ako otkupljivač išta posumnja, opravdati se vremenskim neprilikama poput mraza ili suše zbog čega je biljka lošije rodila.

“Ako primijetimo da neki od kooperanata ima nerealno male prinose, iduće godine mu nećemo produžiti ugovor”, otkriva Perić dodajući da nisu imali puno takvih slučajeva. Svjestan je da dio robe završava na crnom tržištu i podržava sva nastojanja države da tome stane na kraj. “Ako dio robe umjesto u našoj tvornici završi na tržnicama, mi time gubimo prihode. Količina koju zadnjih godina otkupimo podjednaka je, kao što su nam i prihodi otprilike isti”, otkriva Perić dodajući kako je uzgoj i prodaja duhana sve manje profitabilna djelatnost u cijeloj Europi i stoga najvažnijim smatra povećati prinose po hektaru, a to bi se moglo postići prvenstveno navodnjavanjem koje se kod nas trenutačno primijenjuje na samo 10-ak posto polja duhana.

“Većina sušara za duhan radi na plin, čija se cijena u zadnjih nekoliko godina udvostručila, a otkupna cijena duhana je pala. Uložio sam 40.000 kuna u nove sušare, a sada sam prisiljen smanjivati proizvodnju jer se ne isplati. Uzgoj duhana je rudarski posao. Duhanska industrija i država zarađuju milijune, a nama ne ostane ništa. Prije smo znali švercerima prodati 200-tinjak kilograma, no danas se više ne usudimo jer ne znamo da osoba koja se predstavlja kao preprodavač nije policajac. Kazne su prevelike da bismo riskirali. Zato planiram sasvim odustati od duhana”, kaže jedan od većih proizvođača u slatinskom kraju i dodaje kako je u poljima duhana ostavio zdravlje, a danas nema novca ni da si plati zdravstveno i mirovinsko osiguranje.

Može se pretpostaviti da uzgajivači koji dio uroda prodaju na crno imaju svoje rezalice u kojima listove usitnjavaju zajedno sa stabljikama i korijenjem kako bi robe bilo više. To je razlog zašto je ilegalni duhan uglavnom lošije kvalitete i velikom broju pušača neukusan za pušenje.

U MUP-u ističu da su 2014. zaplijenili 63.950 kilograma duhana uglavnom domaćeg porijekla. U 2013. otkriveno je 39.565 kilograma, a 2012. samo 10.967 kilograma ilegalnog duhana. U usporedbi s 10 milijuna kilograma legalno otkupljenog duhana, ispada da u šverc idu zanemarivo male količine.

kaznene prijave Kad zaplijene duhan, policijski službenici protiv vlasnika podnose kaznenu prijavu nadležnom državnom odvjetništvu ili dostavljaju obavijest o počinjenom prekršaju nadležnom Područnom carinskom uredu. Nakon pravomoćnosti presuda, duhan i duhanski proizvodi moraju se uništiti.

U Carinskoj upravi također svjedoče sve većem porastu nelegalne prodaje duhana. Carina je tako lani švercerima oduzela 27.032 kilograma, 2013. 10.062 kilogama, a u 2012. godini 2.247 kilograma duhana. Kad se zbroje policijske i carinske zapljene, ispada da su lani otkrivene 90,3 tone duhana, skoro dvostruko više nego 2013., kad je zaplijenjeno ukupno 49,6 tona, a 2012. samo 13,3 tone duhana.

Hrvatska udruga poslodavaca i Carinska uprava predstavile su kampanju "Znate li dovoljno o švercanom duhanu" radi podizanja svijesti potrošača. Pritom su se pohvalile da su samo u prva tri mjeseca ove godine zaplijenile 23 tone duhana čijom bi prodajom državni proračun bio zakinut za oko 15 milijuna kuna trošarina.

Carinici tvrde kako su zbog porasta cijena duhana na hrvatskom crnom tržištu primijetili i porast krijumčarenja duhana iz Bosne i Hercegovine u kojoj se listovi za pušenje također tradicionalno uzgajaju. Tako su 14. kolovoza prošle godine na graničnom prijelazu Jasenovac otkrili 740 kilograma duhana u vozilu u kojem je bio skriven među drvima za ogrjev koja su iz BiH putovala za Sloveniju.

Osim na graničnim prijelazima carina je aktivna i u nadzoru tržnica, skladišnih i drugih prostora u kojima se obično odvijaju nezakonite aktivnosti. Zaključuju kako rezani duhan češće otkrivaju upravo u gradovima i selima, dok se ilegalne cigarete češće nalaze prilikom granične kontrole na prijelazima s BiH, Srbijom i Crnom Gorom.

Do sada se, kažu u Carini, zaplijenjeni duhan uništavao, no kako je riječ o sve većim količinama, Carinska uprava je početkom ove godine pokrenula inicijativu da tvrtke ovlaštene za preradu duhana otkupe tu robu i komercijaliziraju je, od čega bi najveću zaradu imala država.

Od značajnijih zapljena u Carinskoj upravi Ministarstva financija ističu slučaj od 24. siječnja prošle godine kad su virovitički carinici zajedno s policajcima i sudskim nalogom u rukama upali u stambeni prostor jednog neregistriranog proizvođača duhana u Virovitici i našli tonu i pol suhih listova. U Sesvetama su 5. ožujka 2014. u obiteljskoj kući i gospodarskim objektima pronašli 1121 kilogram listova i 96 kilograma sitno rezanog duhana, dva stroja za rezanje, stroj za brušenje noževa i dvije vage. Prekršitelju je uz kaznu obračunato i da treba platiti 469.589 kuna trošarine.

U lipnju prošle godine carinici su u Zagrebu zaustavili kombi u kojem su pronašli 1136 kilograma sitno rezanog duhana spremnog za prodaju. U jednoj garaži u Zagrebu u srpnju su otkrili više od tone prešanog duhana u listu za koji će vlasnik morati platiti trošarinu od čak 1,247.984 kuna.

Na jednoj od najvećih zagrebačkih tržnica u subotu nije bilo ni jednog preprodavača duhana. Inače gotovo uvijek stoje na jednom od ulaza, obično nekoliko mlađih muškaraca jedan od drugog udaljeni oko metar. “Trebate duhana”, upitat će prolaznike ispod glasa.

Među prodavačima na obližnjim štandovima raspitujem se zašto ih danas nema. Šalju me kod jednog koji prodaje povrće, ali otprije već znam da ispod pulta ima i vrećice s duhanom. Vidio sam ga kako ih vadi i daje kupcu.

Ako trebate duhan, javite se onom čovjeku – govori mi prodavačica i pokazuje na kolegu kojem se predstavljam kao novinar, a on mi bez puno okolišanja kaže da se kod njega može kupiti rezani duhan. Kilogram je 250 kuna. Poskupio je u zadnje vrijeme jer je sve manje duhana na tržištu. I prodavači su zbog policije oprezniji pa se kupci sada moraju malo više potruditi da do njih dođu.

“Šta mislite da se meni da riskirati da me policija uhvati?”, govori mi prodavač povrća i otkriva da će po kilogramu prodanog duhana on u džep spremiti 20 ili 25 kuna. Glavninu će dati čovjeku koji mu je donio duhan, a taj opskrbljuje i većinu ostalih preprodavača na toj tržnici.

“Ni on se nije počeo baviti švercom jer ga to veseli, nego jer je zapao u velike dugove. Mora prehranjivati obitelj i snalaziti se da mu banka ne uzme kuću. Ima i jedan mlađi dečko koji prodaje. S 18 godina morao je otići od roditelja koji su jako siromašni. Mora nešto raditi da bi se prehranio. Cijelo jutro tu stoji da bi zaradio stotinjak kuna i onda ga neki dan uhvati policija i napiše mu ogromnu kaznu. Otkud će je platiti?” kaže prodavač i sebe svrstava u kategoriju očajnika koji svjesno radi nešto što je ilegalno. No s druge strane zna da mora plaćati podstanarski stan i hraniti nezaposlenu suprugu i četvero djece. Nekad se, priča mi, bavio sadnjom povrća koje je prodavao jednom trgovačkom lancu koji je otišao u stečaj.

“Kad sam došao da mi plate 250.000 kuna koliko su mi dugovali, rekli su mi da nemaju novca, ali da mogu uzeti lonce... Morao sam zatvoriti svoj tvrtku i prodati sve što sam imao da vratim dugove. I sada preživljam od prodavanja na tržnici. Nikada neću naplatiti svoje potraživanje od velikog trgovca. To državu ne zanima, ali će mi zato naplatiti ogromnu kaznu ako mi nađu duhan. Kao da država već ne zarađuje dovoljno na cigaretama”, negoduje trgovac.

Već nekoliko dana kasnije na istoj tržnici svi su prodavači duhana na broju. Stalni kupci ih već znaju pa im sami prilaze. Pitam jednog od njih pošto je kilogram.

“200 kuna. Koliko trebaš?” odgovara. Kažem mu da sam novinar i pitam ga boji li se policije.

“Naravno da se bojim”, priznaje.

Kaže da rezani duhan kod njega najčešće kupuju mlađi ljudi koji si ne mogu priuštiti cigarete ili rezani duhan na kiosku. A ima i starijih, umirovljenika s mizernim primanjima kojima je ta cigareta koju će smotati od ilegalnog duhana jedini preostali luksuz u životu.