FILANTROPI NA MUKAMA

ČAK 1826 MILIJARDERA S BOGATSTVOM OD 7 BILIJUNA DOLARA TRAŽI SAVJET 'Kako i kome da podijelimo svoj novac?'

Obiteljske fundacije, stvorene za buduće generacije, ostaju i dalje glavni američki model i uspješno se izvoze u inozemstvo: kopiraju ga novi milijarderi u Kini i na Bliskom istoku
 AFP / CC / Flickr








Pismo Marka Zuckerberga tek rođenoj kćeri, u kojem obećava da će svoje bogatstvo posvetiti filantropiji, namijenjeno je jednoj osobi, ali su ga pročitali i o njemu razgovarali milijuni – no 1825 ljudi posebno pažljivo. To su drugi članovi elitnog kluba svjetskih milijardera prema najnovijem godišnjem popisu časopisa Forbes , čija je ukupna imovina sedam bilijuna dolara. Zuckerbergove kolege su se već posvetile filantropiji. Ako su među onih 230 koji su naslijedili svoju milijardu, možda već čitav život daju novac u dobrotvorne svrhe; ako su novac zaradili nedavno u industrijalizaciji Kine ili stvarajući jednoroga u Silicijskoj dolini, bez sumnje su već prihvatili priliku da pomažu onima s manje sreće i kako bi svijet bio bolje mjesto za življenje. U svakom su slučaju već aktivni u filantropskim poduhvatima u ovo zanimljivo doba kad se propituju stari načini doniranja, kad se čak i definicija što znači biti filantrop, očito proširuje.

Geste visokog profila, poput Zuckerbergova obećanja da će 99 posto svog Facebook bogatstva dati u dobrotvorne svrhe, izazvale su rasprave, posebno u Americi gdje se tradicija velikih filantropskih poteza proteže unatrag sve do eksploa tatorskih kapitalista poput J ohna D. Rockefellera i Andrewa Carnegieja. U ovom drugom pozlaćenom dobu, društva ponovno mjere što je prava ravnoteža između poticanja filantropije i oporezivanja imovine kako bi je vlast redistribuirala. Za mladog filantropa, međutim, to je najvažnija odluka, izbor brzine, širine, s koliko kontroverzija i putem kojih legalnih struktura treba djelovati.

Sva pitanja odražavaju debate bijesne filantropije. Nije to lak zadatak: kako podijeliti milijardu dolara?

Mnogo je zabavnije donirati tijekom života nego nakon smrti, rado kaže Chuck Feeney. Irsko-američki poslovni čovjek (84) koji je 1960. osnovao maloprodajni lanac Duty Free Shoppers, moderan je primjer pokreta “doniranja za života”, koji smatra da bogati trebaju početi s filantropijom što ranije – i rano je završiti. Pokret je izazov tradicionalnom modelu američke filantropije, prema kojem su John D. Rockefeller, Henry Ford i Andrew Mellon osnivali fundacije, među najvećim dobrotvornim društvima u zemlji čak i nakon već gotovo sedam desetljeća od smrti i posljednjeg osnivača, koje troše prihod samo od donacija. Atlantic Philanthropies Chucka Feeneja, kojima je u posjed darovao svoj vlasnički udjel u DFS-u još 1984. godine, dobio je fiksni datum zatvaranja u 2020. Sljedeće će godine dati svoju posljednju donaciju, što ukupno čini sredstva u iznosu od osam milijardi dolara, različitim akcijama, od brige za dementne pacijente u Irskoj, prevencije side u Južnoj Africi i borbe protiv smrtne kazne u Americi.

Ime Juliusa Rosenwalda, osnivača maloprodajnog Searsa, jedva da se i primjećuje u usporedbi s Rockefellerom, ali ga se cijeni kao zastupnika “doniranja za života”, jer je prvi rekao da bi sam trebao potrošiti bogatstvo, a ne donirati dugotrajnim organizacijama. Bogatstvo je trajalo do 1948., 16 godina nakon njegove smrti. Obiteljske fundacije, namijenjene budućim generacijama, ostaju i dalje glavni američki model i uspješno se izvoze u inozemstvo. Savjetnici za filantropiju kažu da ga kopiraju novi milijarderi u Kini i na Bliskom istoku. Saudijski princ Alwaleed bin Talal al-Saud rekao je ove godine da će za svoju djecu osnovati fundaciju koja će raditi i nakon njegove smrti kao “briga za čitavo čovječanstvo”.

Razlog zašto pokret “doniranja za života” raste u Americi više je od obične “zabave” o kojoj govori Feeney, zadovoljstva da naš novac ima učinak. Postoji i matematički argument. Čekanje ima smisla samo ako mislite da novac raste brže od problema, kaže Hal Harvey, glavni direktor Energy Innovationa, novog savjetodavca za politiku okoliša. Veliki troškovi akcija za promjenu klime su učinkovitiji, kaže, nego povremene donacije tijekom godina dok se ugljik i dalje taloži u atmosferi. “Ako se negativa slaže brže od pozitive”, kaže Harvey, “potrošite taj prokleti novac.”

Za Christophera Oechslija, glavnog direktora Atlantic Philanthropies, to je također i pitanje skromnosti. “Nije da smo mi jedini s bogatstvom namijenjenim za javno dobro. Ne budite tako egocentrični da vjerujete kako svijet ne može bez onog što vi mislite i činite, i da to nitko drugi ne može. Bogatstva ima još!” Suosnivač Facebooka Dustin Moskovitz i njegova supruga Cari Tuna osnovali su GiveWell, organizaciju koju vodi bivši analitičar hedge fondova, tako da mogu kvalificirati najučinkovitije vrste filantropije, dok Facebookov investitor Sean Parker zastupa zauzimanje vlastite niše – njegova je karcinomska imunoterapija.

Kad se svježi milijarderi iz tehnološke industrije pojave na vratima Community Fundationa u Silicijskoj dolini, organizacije za savjetovanje donatora, pokazuju im limenku punu igraćih karata. Na svakoj je otisnuta vrijednost – poniznost, pravda, tradicija, na primjer – ili cilj – građanska prava, sigurnost hrane, stanovanje i skloništa. Cilj je budućem filantropu pomoći odlučiti na što će se usredotočiti. Zaista postoji milijardu načina da se podijeli milijarda dolara.

Ključno je pitanje, kaže Melissa Berman iz jedne druge organizacije za savjetovanje donatora, Rockefeller Philanthropy Advisors, treba li izabrati široki raspon ciljeva pod jednom temom ili uski skup izazova. Možda je to zbog širine utjecaja Facebooka na naše živote, ali osnivači su si zadali izuzetno široke ambicije. Zuckerberg je izabrao cilj da “unaprijedi ljudski potencijal i promovira jednakost sve djece”, a u javnom pismu svojoj novorođenoj kćeri Max govori o širokim potencijalnim područjima fokusa, od personalizirane edukacije, izlječenja bolesti do izgradnje zajednica. U međuvremenu, suosnivač Facebooka Dustin Moskovitz i njegova supruga Cari Tuna prihvatili su metodičan pristup biranju intervencija iz goleme tablice koja uključuje procjenu vrijednosti svega, od sprječavanja asteroida da udari u Zemlju do gotovine za seljane u Keniji. (Asteroidi nisu dobili novac; kenijski seljaci jesu.)

Važna je poruka Cari Tune o biranju ciljeva da se ne smije zaljubljivati u njih. Kaže da izlazak na teren zbog procjene dobrotvornog rada ima i negativne strane. “Vrlo je lako zaljubiti se u problem”, kaže. “Posjeti su važan alat jednom kad ste izabrali područje fokusa; manje su vrijedni kao alat za uspoređivanje.” Oni koji zastupaju uski pristup – možda problem bolesti koje su im napale članove obitelji, ili društveni problem u susjedstvu – kažu da je jednostavnije strast podijeliti na manje ciljeva. Sean Parker, investitor Facebooka, napisao je ranije ove godine da se filantropi moraju koncentrirati na područja u kojima imaju jedinstveni uvid ili novi pristup.

Usko ne znači da je bez ambicija, ali znači da će ambiciozni filantrop morati razmisliti o svojoj toleranciji rizika. Postoji problem “svih jaja u jednoj košari”, kaže Berman. Filantrop koji ulaže mnogo u, na primjer, genomski pristup karcinomu, možda će završiti bez velikih rezultata, kaže Berman, “osim što se može reći da ste medicinskoj zajednici uštedili milijardu dolara koju bi potrošili u toj slijepoj ulici”.

Kako dobro se snalazite s političkim pitanjima? To vas pita Laura Arrillaga-Andreessen, autorica Giving 2.0 i supruga kapitalista Marca Andreessena, jer uz ambiciju milijardera da potakne velike promjene u svijetu dolazi i potreba da se galvaniziraju i javnost i političari. Svatko tko želi riješiti problem beskućnika u San Franciscu, na primjer, ubrzo shvaća da će promjena politika vlasti u gradu imati dugotrajniji učinak nego financiranje skloništa. Nitko neće riješiti promjenu klime, što je razlog zašto se donatori poput Jeffa Skolla, bivšeg direktora u eBayu, fokusiraju na galvanirizanje javnog mišljenja putem skupina za lokalne kampanje, javne odnose i, prije desetljeća, financiranja dokumentarca Ala Gorea “An Inconvenient Truth”.

Promjena u čitavom sustavu je eksplicitan cilj mnogih danas najbogatijih filantropa – sigurno je modernija nego gradnja bolnica ili osnivanje muzeja – ali je težak i kontroverzan.

Laura Arrillaga-Andreessen napisala je knjigu koja uključuje poglavlje pod naslovom “Početak bitke”. “Kao pobornik filantropije morate biti sigurni u što vjerujete i spremni braniti svoje principe”, napisala je. Kontroverzije su dio tog izbora. Nikad nije postojala jasna crta između filantropije i politike. Ljudi koji su poznatiji kao politički donatori, poput Charlesa i Davida Kocha, financiraju i filantropske operacije koje odgovaraju njihovim uvjerenjima. Fundacija Charlesa Kocha financira stipendije i akademike kako bi promovirala istraživanja slobodnih tržišta, i financira Svjetski indeks ekonomskih sloboda u Institutu Fraser. Promjenu američkog sustava obrazovanja putem stvaranja “charter” škola – novih institucija unutar javnog sektora koje su napola odvojene od kontrole lokalnih vlasti – podržavaju svi od maloprodajne obitelji Walton, upravitelja hedge fondova do Billa Gatesa. Ali je isto tako naišla na snažan otpor sindikata.

Harvey tvrdi da bi filantropi morali jasno izabrati: “Ako želite da vas hvale u novinama, dajte novac lokalnom klubu ili lokalnim glazbenicima. Što je manji problem na koji utječete, jači su signali vašeg zadovoljstva. Uz sistemsku promjenu, čak i ako uspijete, uzročno-posljedični lanac je mutan. Manje je priznanja, manje društvenih kredita.”

No, razmislite: čak i jedna donacija dobro organiziranoj, nepolitičkoj instituciji nije garancija i zaštita od javne kritike, što se dogodilo ove godine Johnu Paulsonu. Upravitelj hedge fonda donirao je 400 milijuna dolara sveučilištu Harvard, ali su ga kritizirali zbog poticanja nejednakosti jer je nagradio već odavno elitnu instituciju. Nisam puno razmišljao, rekao je osnivač eBaya, Pierre Omidyar 2003. godine kad je odlučio odbaciti tradicionalni model američke filantropije i prestati novac davati dobrotvornim organizacijama. Platio je veći porez, jedan ili dva milijuna godišnje, ali u kontekstu trošenih 100 milijuna dolara godišnje u dobrotvorne svrhe, činilo mu se mala cijena za ono što je, godinama poslije, nazvao “fleksibilnošću da se iskoristi sve moguće kako bi se popravio svijet”.

Dobrotvorne su fundacije više od jednog stoljeća bile osnovna struktura za velike filantropske aktivnosti u Americi. Nešto od tih darova osobnim fundacijama može se iskoristiti za porezne olakšice, a zauzvrat vlada traži da te organizacije rasporede barem pet posto svojih prihoda svake godine, a postoje i druga pravila, uključujući i zabranu političkih aktivnosti.

Odluku osnivača eBaya da svoju filantropiju usmjeri kroz mrežu Omidyar Network, tvrtku s ograničenom odgovornošću bez poreznih olakšica, ali i bez ograničenja, slijedili su Laurene Powell Jobs, udovica Stevea Jobsa, a sad i Mark Zuckerberg.

Stipendije su tek polovica od 890 milijuna dolara troška te tvrtke od početka, kaže Matt Bannick, partner u Omidyar Networku. Njihove “snažne investicije” ispunjavaju Omidyarove ciljeve promocije financijskog uključivanja i pristupa internetu; uključuju uslugu Paga u Nigeriji, prijenos novca zasnovan na mobitelima, kao i eCurrency Mint, tvrtku iz Dublina koja dopušta središnjim bankama da stvaraju digitalnu valutu sličnu bitcoinu.

“Koliko je neprofitnih organizacija naraslo od nule do 50 milijuna dolara prihoda tijekom prošlih 40 godina?” pita Bannick. “Odgovor je, prema istraživanju Bridgespana, neprofitnih savjetnika, 142. Koliko je profitnih organizacija učinilo to isto? Deseci tisuća. Ako njihov proizvod ili usluga doprinosi dobrobiti svijeta, imaju značajniji pozitivni učinak.”

Pojava tih višestranih pristupa bogatstvu od jedne milijarde promijenila je ono što znači smatrati se filantropom. Donacija ili vaše ime na knjižnici blijedi u usporedbi s ambicijama nove generacije donatora. Uspjeh ove evolucije mjerit će se ne samo brojem izliječenih bolesti, spašenih ili popravljenih života, kao i riješenih društvenih izazova, već dijelom i prihvaćanjem tih pristupa u široj javnosti.

Zasad postoje skeptici. Nakon Zuckerbergova obećanja ovog mjeseca, na Twitteru Jesse Eisinger iz jedinice istraživačkog novinarstva ProPublica, koju su osnovali drugorazredni hipotekarni milijarderi Marion i Herbert Sandler, piše: “Zahvaljujem Silicijskoj dolini što mi je uništila definiciju filantropije.”

SADRŽAJ JE PREUZET IZ JEDNOG OD PROŠLIH BROJEVA GLOBUSA. DOLJE POGLEDAJTE NASLOVNICU NOVOG BROJA GLOBUSA, KOJEG NA SVIM KIOSCIMA MOŽETE KUPITI OD ČETVRTKA:

Globus naslovna broj 1305

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
26. studeni 2024 12:50