Recesijska generacija: Radit će do smrti za manje plaće

ZAGREB - Mladi Damir Turčin diplomirao je u najgore vrijeme. Njegov najsretniji trenutak u životu, kada je u prosincu 2008. primio svoju diplomu na Agronomskom fakultetu, poklopio se s gospodarski najgorim - cijeli je svijet ušao u recesiju. Otkazi i smanjenje plaća postali su svakodnevica za radnike i poslodavce, a mladi bez radnog iskustva nemaju nikakve šanse za prvi posao.

Molbe na sve strane

- Poslao sam najmanje 50-ak molbi, ali od posla ništa. Tvrtke koje i otvaraju radna mjesta, traže iskustvo, tako da nemam šanse - rekao je Damir Turčin koji je životopis poslao svim tvrtkama u državi kojima bi mogao zatrebati mladi inženjer agronomije za preradu mesa. Nitko mu nije čak niti odgovorio, premda je zbog posla bio spreman na selidbu pa se javljao i na natječaje s mjestom rada u Rijeci i Slavonskom Brodu. Cijelu prošlu godinu bezuspješno traži bilo kakav posao u struci ili izvan nje.

Stručnjaci procjenjuju da će najgora gospodarska kriza u posljednjih 70 godina obilježiti jednu cijelu mladu generaciju koja prvi put ulazi na tržište rada. Čak i oni s diplomom teže nego ikada dolaze do posla. Oni koji su ipak uspjeli naći posao u posljednje dvije godine, zarađivat će manje, i to će ih, čini se, obilježiti za cijeli život. Oni priželjkuju sigurnost zaposlenja u državnim poduzećima i upravi. Bit će oprezniji s financijama cijeli život, a proći će puno više vremena dok kupe prvu nekretninu i osamostale se jer ne mogu doći do kredita zato što su uglavnom zaposleni na određeno vrijeme.

Spremni na pomoć

No, psiholozi su pronašli i dobru stranu “recesijske generacije”. Ističu kako je to generacija koja će biti spremnija pomoći drugima oko sebe, za razliku od generacije iz 80-ih koja je, gradeći karijeru, gazila sve pred sobom.

Mladi Hrvati koji sve teže dolaze do posla postali su najbrojnija skupina na burzi. Od gotovo 310.000 nezaposlenih, svaki treći mlađi je od 29 godina. Od onih koji rade, svaki treći ima ugovor na određeno vrijeme. Kriza je srušila i početničke plaće.

Prema istraživanju o visini plaća koje provodi portal MojPosao, svi koji sada traže prvi posao, mogu se nadati prosječnoj plaći od 4000 kuna ako imaju višu i visoku stručnu spremu. - S obzirom na trenutačnu krizu i visoku nezaposlenost, pripravničke plaće uglavnom su između 3500 i 4500 kuna. Visina plaće ovisi o struci i tvrtki koja zapošljava pripravnika, a duljina početničkog staža može trajati od tri ili šest mjeseci pa do godinu dana - naveo je Marko Oltean s portala MojPosao.

Bez obzira na krizu kao jedan od glavnih krivaca za loš prolazak mladih na tržištu rada, svi poslodavci ističu neprilagođen hrvatski obrazovni sustav.

Pet promjena nakon ove velike krize

1. Posao - Fleksibilan i puno rizičniji

Prvi posao mladi će tražiti dulje zato što poslodavci nemaju vremena za radnike bez iskustva, a on će uglavnom biti na određeno vrijeme, pa prema tome kraći i nesigurniji

2. Radni vijek - U mirovinu sve kasnije

U mirovinu će se definitivno morati odlaziti sve kasnije i trebat će više radnog staža da bi mirovinski sustav mogao izdržati sve dulji životni vijek stanovništva

3. Niže plaće - Za više novca više rada

Kako je u Hrvatskoj produktivnost na najnižoj razini u Europi, dosadašnje plaće bit će teško zadržati, a za nove će vjerojatno startna osnovica biti niža

4. Štednja - Manje plaće, manja potrošnja

Jedna od pouka jest nužnost štednje zato što za kapitalne objekte, poput stana ili kuće, treba dulje čekati da bi si ih građani mogli priuštiti jer će teško doći do kredita

5. Kasnije u brak - Posao i stan bitni za vezu

Iako se i sada sve kasnije ulazi u brak, s nesigurnim financijama i stambenim kvadratima to će se događati još kasnije pa će se negativno odraziti i na demografsku sliku nacije

Lošiji životni uvjeti nego prije krize

Slična je situacija na tržištu rada za mlade osobe u cijelom svijetu. Američki Newsweek već je mladu američku recesijsku generaciju nazvao “New Normal” te predviđaju da će ta generacija biti potpuno suprotna ultrakapitalističkoj kulturi kakva je postojala posljednjih 25 godina. Početna pozicija onih koji sada u Americi prvi put traže posao mnogo je teža nego pozicija koju su imale prijašnje generacije, koje su već u startu imale veći izbor posla, i to bolje plaćenog. “New Normal” nemaju izbor što se tiče posla, plaće su manje, pa su samim time i neki ostali životni izbori i uvjeti lošiji nego prije. Isti je trend i u Europi.