NARODNE OBVEZNICE Umjesto da stimulira razvoj tržišta, Vlada nudi stari model u koji nitko ne vjeruje

Ideja lansiranja tzv. narodnih obveznica mogla bi se nasukati na istim problemima kao i hrvatski kreditni rejting - na neprovođenju reformi. Upozoravaju to stručnjaci s kojima smo razgovarali, a koji ističu da je u uvjetima u kojima se trenutno nalazi Hrvatska, upitno bi li interes građana za kupnjom obveznica bio tako velik kako to u Vladi očekuju.

Štednja u bankama

- S akcijom izdavanja narodnih obveznica može ići samo Vlada koja ima kredibilitet, posebno u uvjetima ovakvog kreditnog rejtinga. Sve bi, naravno, ovisilo o visini kamatne stope koju bi ponudili građanima, a koja bi morala biti znatno veća od one koju banke daju na štednju, ali nisam siguran da bi građani zbog toga samo tako okrenuli leđa štednji u banakama - upozorava Tomislav Ćorić, stručnjak za financije sa zagrebačkog Ekonomskog fakulteta.

Slični stavovi dominiraju i u hrvatskim financijskim krugovima. Jedan naš sugovornik, financijaš, ističe kako bi država, u slučaju emisije narodnih obveznica, građanima morala ponuditi dvostruko višu kamatnu stopu od one koju nosi štednja u bankama kako bi taj svoj dužnički instrument učinila privlačnim. To znači da bi narodne obveznice morale nositi prinose od šest ili sedam posto, a možda i više. - Ako bi željeli privući građane da kupuju obveznice, morali bi im ponuditi znatno više prinose od onih koje im nudi štednja u bankama. No, čak i tada pitanje je koliko bi se građana odazvalo pozivu na kupnju državnih obveznica jer je to pitanje povjerenja u hrvatsku državu, pa nisam siguran da bi to baš bila masovna pojava - smatra naš sugovornik.

Najpovoljniji uvjeti?

A za jačanje povjerenja u državu nisu dovoljni samo domoljubni razlozi. Država bi, kaže naš sugovornik iz financijskog sektora, trebala pokazati da s reformama misli ozbiljno. To znači da bi se trebala primiti rezanja nabujale državne potrošnje i smanjenja proračunskih izdataka, te radikalno reformirati javnu upravu i javna poduzeća. Riječ je o reformama koje od Hrvatske već godinama traže kako domaći, tako i strani ekonomisti i međunarodne institucije te rejting-agencije, ali od kojih svaka vlast u Zagrebu bježi kao vrag od tamjana. Iako se radi o reformama koje bi se provodile godinama, one bi Hrvatsku postavile na put održivog ekonomskog razvoja. Investitorima, u koje bi kupnjom obveznica ulazili i obični građani, one bi, ističe naš sugovornik, bile jasan signal da se država mijenja nabolje.

U Vladi je, podsjetimo, ovih dana ponovno uskrsnula ideja bivšeg ministra financija Slavka Linića da se država zaduži kod građana izdavanjem narodnih obveznica. No ni jučer u Ministarstvu financija nije se moglo doznati ništa podrobnije o tome, osim da je ideja još u povojima. - Zasad je to samo mogućnost - kratko su nam rekli u Ministarstvu financija.

Ipak, da su se u Banskim dvorima zagrijali za ovu ideju govori i izjava potpredsjednika Vlade Branka Grčića, koji je poručio da je to “jedan od Vladinih projekata koji građanima može biti zanimljiv”.

- Ne radi se o novoj ideji ni nečemu spektakularnom, već samo o prilici da građani iz prve ruke mogu pristupiti tržištu kapitala i kupiti obveznice po najpovoljnijim uvjetima - kazao je Grčić prije nekoliko dana, podsjetivši da građani i danas mogu kupiti obveznice, ali samo na sekundarnom tržištu.

Najsigurniji dužnik

Ovdje treba reći da Vladina očekivanja nisu posve bez temelja. U prilog realizaciji ideje narodnih obveznica govori niz faktora. Prije svega, zaduživanju države kod građana pribjegavaju i druge zemlje, pa Hrvatska u tome ne bi bila izuzetak. Nadalje, Hrvati su u kreditne institucije pospremili velik novac: podaci HNB-a za lipanj govore da su ukupni kunski i devizni depoziti stanovništva (uključujući i one transakcijske) iznosili 182,1 milijardu kuna.

Konačno, zbog tradicije i slabog razvoja financijskog tržišta, Hrvati, kako pokazuje analiza Allianza, i dalje novac drže uglavnom u bankama, budući da gotovo 58 posto privatnih ušteđevina čine bankovni depoziti, dok vrijednosni papiri čine samo 17 posto financijskog bogatstva hrvatskih kućanstava. Stoga bi narodne obveznice, ako ništa drugo, obogatile ponudu instrumenata u koje građani mogu plasirati svoj novac, posebno ako je tu riječ o državi koja važi za najsigurnijeg dužnika. No tu se istodobno pojavljuju i nedostaci plana. Dugotrajna kriza srezala je raspoloživi dohodak hrvatskih kućanstava, pa građani sad svaku kunu okrenu nekoliko puta prije nego što odluče što će s njom.

Nema sumnje da bi na isti način razmišljali i kada bi se našli pred dvojbom treba li, primjerice, tisuću kuna usmjeriti na bankovni račun ili, pak, u kupnju državnih obveznica. Pritom je teško vjerovati da bi sve ovisilo isključivo o visini kamatne stope. Dio razloga za odluku za ili protiv kod mnogih bi ovisio i o pitanju za što bi država koristila taj novac. Upravo u tome stručnjaci vide i najveću rupu u planu izdavanja obveznica za građane, budući da upozoravaju da se tako prikupljeni novac ne bi smio koristiti za krpanje proračunskih rupa.

- Bilo kakvo daljnje gerneriranje javnoga duga mora biti kontrolirano i strogo projektno - zaključuje Ćorić.

Američko tržište

K tome, financijaši upozoravaju da država ne bi smjela pribjegavati emisiji skupih “narodnih” obveznica u uvjetima kada se na europskom ili američkom tržištu trenutno može zadužiti po znatno povoljnijim uvjetima, s kamatnom stopom koja, kako podsjećaju financijaši, na 10-godišnje hrvatske obveznice trenutno iznosi 4,2 do 4,3 posto.

- Cilj države je da se nastoji zadužiti po nižim, a ne po višim kamatnim stopama. Stoga ne vidim razloge zbog kojeg bi se država zadužila izdavanjem narodnih obveznica, koje bi morale nositi viši prinos kako bi bile atraktivne, umjesto da izađe na, recimo, američko tržište i tamo se jeftinije zaduži - kaže naš sugovornik iz financijskih krugova.