ZAŠTO JE U HRVATSKOJ NEMOGUĆE POSLOVATI

'MOGLI SMO BITI TEMELJ RASTA, NO GUŠI NAS SKUPA I RASTROŠNA DRŽAVA' Poduzetnici otkrivaju zašto se boje zapošljavati

Fiksni troškovi poslovanja, neizvjesnost čestih izmjena zakona koji stupaju na snagu čim su doneseni, bez vremena potrebnog za prilagodbu, stisnuli su kočnice u zapošljavanju

Nefleksibilnost radnog zakonodavstva koja onemogućava jednostavno otpuštanje zaposlenih u slučaju pada prihoda kompanije, visok trošak njihovih plaća zbog cijene poreza i doprinosa, skupe režije, visoka cijena najma prostora, rekordno visok porez na dodanu vrijednost od 25 posto, komunalna naknada, fiksni troškovi poduzetnika poput obveznog članstva u Hrvatskoj gospodarskoj komori i niz drugih nameta, poput samo umanjene, a ne ukinute spomeničke rente, razlozi su koji poslovanje u Hrvatskoj nekima čine nemogućim, a većini teškim. Poduzetnici u Hrvatskoj stoga sve manje zapošljavaju, pa je prema novoj crnoj statistici Državnog zavoda za statistiku u veljači ove godine sedmi mjesec zaredom u Hrvatskoj bilo manje zaposlenih nego mjesec ranije. U veljači je u Hrvatskoj radilo 1,113.283 ljudi, čak 5177 manje nego u siječnju. Na godišnjoj razini broj zaposlenih je manji za 2,7 posto u veljači ove godine u odnosu na isti mjesec lani.

Fiskni troškovi

Fiksni troškovi poslovanja, neizvjesnost čestih izmjena zakona koji stupaju na snagu čim su doneseni, bez vremena potrebnog za prilagodbu, stisnuli su kočnice u zapošljavanju čak i u onim djelatnostima koje još uvijek imaju tržišni potencijal poput IT sektora.

Cijene najma

Iako cijene najma poslovnih prostora padaju, poduzetnik u IT industriji koji u maloj kompaniji zapošljava deset ljudi teško će unjamiti prostor za manje od 9 eura po četvornome metru u Zagrebu, a potrebno mu je najmanje 100 četvornih metara, pa će ga mjesečno samo prostor koštati 6600 kuna. Prosječna neto plaća u sektoru lani je, prema podacima DZS-a, iznosila 7748 kuna, dok je prosječna bruto plaća bila 12.047 kuna, što znači da je na svaku prosječnu plaću poduzetnik državi za poreze i doprinose trebao isplatiti još 4299 kuna davanja državi. Deset zaposlenih s prosječnom plaćom u IT industriji poduzetnika mjesečno košta 120.400 kuna.

Požele li poduzetnici u toj visokokonkurentnoj industriji zapošljavati visokoobrazovane stručnjake, njihova prosječna plaća je nešto veća i iznosi 9091 kunu neto, što sa svim troškovima poduzetnika košta 14.538 kuna, pa je ukupni mjesečni trošak deset takvih zaposlenika 145.380 kuna.

Velike režije

Povećanjem broja zaposlenih rastu ne samo troškovi njihovih plaća već i režije. Kompanije plaćaju 600 posto veću komunalnu naknadu za poslovni prostor nego za stambeni, a samo za struju plaćaju 10 posto više po kilovatsatu, odnosno 340 posto im je veća cijena struje za isti prostor ako je on poslovni, a ne stambeni. Fiksnoj naknadi Hrvatske gospodarske komore, koja iznosi 50 kuna mjesečnog troška, treba dodati 0,00056 posto od ukupnoga godišnjeg prihoda.

Dvoje mladih poduzetnika koji posluju u ovakvim okolnostima objašnjava zašto se ne usuđuju zapošljavati

1. Damjan Geber, arhitektonski studio Brigada

Minimalno 65 tisuća kuna mjesečnih prihoda potrebno je arhitektonskom studiju za produkt dizajn Brigada, koji je pokrenuo arhitekt Damjan Geber (33), da bi opstali u poslu, pokrili fiksne troškove najma prostora i režija, isplatili plaće za vlasnika i tri zaposlenika te zaradili dovoljno da tvrtka isplati investiciju od 100 tisuća kuna za pokretanje posla.

Posluju u plusu

Dvije i pol godine nakon što je Geber uložio ušteđevinu u kupnju kompjutora, printera i uredskog najmještaja za svoj poduzetnički pothvat u kojem zapošljava još jednog arhitekta i dvoje dizajnera, a svi imaju sveučilišnu diplomu, kaže da im ide relativno dobro. Troškove pokrivaju, ne rade gubitak, dapače u 2011., prvoj punoj godini poslovanja, ostvarili su 262,7 tisuća kuna dobiti iz 990,2 tisuće kuna prihoda i imaju prilike za širenje biznisa budući da se bave brendiranjem prostora, sasvim neeksploatiranom nišom u Hrvatskoj. U čemu je problem?

Te 2011. u tvrtki ih je radilo dvoje, u skučenom prostoru, a odradili su radnih sati za tri zaposlenika. - Skoro smo pukli od posla i onda smo formirali kvalitetan tim, reinvestirali gotovo svu dobit - kaže Geber, koji se lani odlučio na zapošljavanje još dvoje ljudi.

Prosječna plaća u studiju Brigada je 5500 kuna. Na tu plaću tvrtka državi za poreze, doprinose i prirez prema RRiF kalkulatoru plaća mora dati još oko 3700 kuna. Od ukupnog troška koji tvrtka ima za plaće, državi daje čak 44 posto. Visoki troškovi plaća, koje su u neto iznosu na kraju premale da bi zaposlenici u kreativnoj industriji koji rade i više od desetak sati dnevno mogli biti zadovoljni, Geberovu želju da širi posao i zapošljava dovodi u zonu rizika. Visoka stopa PDV-a od 25 posto glavna je kočnica. - Kada radimo za tvrtke, PDV nije problem jer se vrati, ali ako želimo raditi za privatne naručitelje u osmišljavanju arhitektonskog uređenja stana, onda smo u problemima jer smo zbog fiksnih troškova poslovanja i sive ekonomije nekonkurentni - kaže Geber.

Prema Geberovoj računici, jedan sat legalnog rada produkt dizajnera iznosi oko 100 kuna, pa osmišljavanje uređenja stana od 50 četvornih metara za koje je potrebno da jedan čovjek radi dva tjedna puno radno vrijeme i da mu drugi pomogne pola radnog vremena u istom tom razdoblju, košta 12 tisuća kuna, čemu treba dodati još tri tisuće kuna za PDV. Konkurencija koja radi u vlastitom domu i pristaje na isplatu na ruke sat rada može naplatiti dvostruko manje i posao odraditi za 7500 kuna.

Konobar preko noći

- Želja mi je zapošljavati ljude koje mogu pristojno platiti. S obzirom na trošak plaća, oni koje bih želio zaposliti znaju reći da bi im trebao još jedan posao uz onaj koji im nudim da bi mogli pokriti svoje troškove. Kako posao kod nas podrazumijeva puno radno vrijeme, a nekad i više od toga, konobarenje po noći ostaje jedini izbor za drugi posao, a onda, opet, ne možete cijeli dan dizajnirati, a pola noći konobariti, i ostati normalni - zaključuje.

2. Kristina Ercegović, Zaokret

Kristina Ercegović, poduzetnica koja lani prodala Herakleu, prvu hrvatsku agenciju za mystery shopping nakon što ju je vodila deset godina, držala se koncepta u kojem je zapošljavala pet ljudi za stalno, operirajući sa 600 do 700 honoraraca koji su obavljali posao tajnih kupaca.

Posao uhodavanja

- Iskustvo u takvom zapošljavanju pokazalo je da je u nas cijena takvog rada najveća u svijetu - kaže Ercegović, koja je za svakih 100 kuna isplaćenih honorarcu na davanja državi plaćala još 104 kune, tako da je za honorarac dobio manje nego što su njegova poslodavca koštala davanja državi. Čak bi joj jeftinije bilo dati im stalni radni odnos, no tajni kupci ne smiju biti otkriveni pa je smisao uspjeha posla da ga rade različiti ljudi.

Ercegović je pokrenula novi posao, tvrtku Zaokret u kojoj još nikoga nije zaposlila, a bavi se savjetovanjem poduzetnika koji žele pokrenuti posao i organizira Business Cafe.

- U Heraklei sam uvijek kalkulirala oko novog zapošljavanja jer novi čovjek ne košta samo financijski nego ga druga osoba treba uvoditi u posao, a vrijeme te druge osobe isto košta, kao i moje vrijeme - kaže Ercegović, dajući računicu prema kojoj se novi zaposlenik u privih šest mjeseci uhodavanja u posao sigurno ne isplati, u narednih šest mjeseci može tek zaraditi svoju plaću, a tek u sljedećih šest mjeseci može početi zarađivati za tvrtku, i to ako sve ide po planu.

Skupi loši radnici

- S poduzetničkog stajališta, uvijek računamo da svaki čovjek mora zaraditi tri neto plaće - jednu sebi, jednu državi, jer koliko dobije zaposlenik, toliko otprilike poslodavac mora dati državi, i treću neto plaću mora zaraditi za firmu jer se iz tog iznosa pokrivaju fiksni troškovi poslovanja poput najma, režija i ostalih davanja, a nešto mora ostati i za dobit poduzetniku - pojašnjava Ercegović.

Nitko, kaže, ne želi otpustiti dobrog radnika, ali svi se žele riješiti loših radnika, koji zbog hrvatskih zakona koji ne omogućavaju vrednovanje po kvaliteti imaju prevelika prava.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
24. studeni 2024 06:22