SAMO U HRVATSKOJ?

KRATKA POVIJEST HRVATSKE BORBE ZA PRAVEDNO TRŽIŠNO NATJECANJE Ovo nisu kolumbijski karteli, ali su jednako nelegalni

 
 Davor Pongračić / HANZA MEDIA

To mora da postoji samo u Hrvatskoj: da država, kako bi dinamizirala tržište, ukine odredbu o minimalnoj cijeni sata, a domaće autoškole, brže-bolje, pohitaju izmijeniti cjenike pa vrijednosti svojih usluga najednom povećaju za više od deset posto.

Za istu vrstu usluge.

Iste troškove rada.

Isto utrošeno vrijeme i identičan poslovni proces.

Ukratko - cijene autoškola preko noći “spontano” poskupe, a vlasnici ovih poslovnih subjekata najednom postanu najsložniji prijatelji.

Zlobnici bi rekli - netko se ovdje nešto s nekime dogovorio, a ako doista jest tako, cijelu bi stvar pod svoje okrilje trebala preuzeti Agencija za zaštitu tržišnog natjecanja.

To je nezavisno državno tijelo, naime, posljednjih 18 godina zaduženo osiguravati pravedno tržišno natjecanje, između ostaloga i kroz otkrivanje kartela kojima se poduzetnici domišljaju kontrolirati cijene proizvoda, naravno, na štetu potrošača te uz izrazitu kreativnost kako da povećaju ionako visoke prihode.

Prate stanje

Ne, nisu to karteli poput onoga iz vremena Pabla Escobara, ali su jednako nelegalni, pa i štetni za zdravlje potrošača.

Najbolje to pokazuje posljednji slučaj autoškola koje, barem zasad, nisu predmet istrage AZTN-a.

“AZTN prati stanje na tržištu te osobito naglašava da su bilo kakvi dogovori o cijenama i podjeli tržišta između konkurenta protivni propisima o zaštiti tržišnog natjecanja i smatraju se teškom povredom propisa. Eventualne povrede propisa o tržišnom natjecanju AZTN može utvrđivati isključivo u postupcima”, poručuju u službenom odgovoru na pitanja Jutarnjeg lista o posljednjim najavama poskupljenja.

Ruku na srce, kad bi ih istraživali, ne bi to bio prvi slučaj da se ova agencija prihvatila njuškanja po poslovanju škola za obuku vozača.

Prema statistici koju su nam dostavili, Agencija za zaštitu tržišnog natjecanja dosad je u ovom poslovnom sektoru u tri navrata utvrdila postojanje kartela odnosno zabranjenih ugovora, i to 2001. godine u slučaju autoškola iz Splita, godinu kasnije otkriven je i ugovor o međusobnoj suradnji škola, a posljednji je puta kartel u ovoj djelatnosti ustanovljen 2009. godine, i to u slučaju autoškola iz Rijeke i Matulja.

Nezgodna statistika za vlasnike škola za obuku vozača: kako je od osnivanja agencije do danas sve skupa otkriveno postojanje 18 “horizontalnih kartela” (oni koji su sklopljeni među subjektima istog sektora djelatnosti), činjenica da na autoškole otpada čak 17 posto slučajeva baš i ne ide u prilog njihovim vlasnicima koji objašnjenje za masovno poskupljenje pronalaze u “previsokim troškovima”.

Pa ipak, ono što se na prvu možda čini jasno k’o dan, u slučaju obrade AZTN-a potrebno je službeno i dokazati, što se dosad u praksi obično pokazivalo najvećim problemom u pokušajima raskrinkavanja kartela.

Stvar bi bila prilično jednostavna kad bi udruženi poduzetnici za sobom ostavljali kakve vidljive papirnate i elektronske tragove, no praksa je pokazala kako su poduzetnici u velikom broju slučajeva dogovore o usklađivanju cijena postizali usmenim putem, a takve je situacije obično malo teže raskrinkati.

Srećom, rastom upotrebe elektronske komunikacije i dogovori među poduzetnicima u posljednje se vrijeme sve češće odvijaju u elektroničkom obliku, što pred djelatnike AZTN-a sada stavlja novi problem: u što kraćem roku pregledati impresivne obujme elektronske dokumentacije, uočiti ono najvažnije te slučaj graditi na konkretnim dokazima.

“Statistika pokazuje da se 70 posto elektroničkih dokumenata nikad ne ispisuje. Istodobno, tvrdi disk od 80 gigabajta, trenutno najmanji na tržištu, može sadržavati preko 18 milijuna stranica podataka. Kako je riječ o iznimno velikom broju podataka koje je potrebno analizirati u kratkom vremenskom roku, nužni su nam i alati iz digitalne forenzike, posebna hardverska i softverska oprema koju smo putem javnog natječaja nabavili krajem 2013. godine. Već godinu kasnije, započeli smo s intenzivnijim provođenjem nenajavljenih pretraga”, poručuju iz AZTN-a čija je povijest utvrđivanja postojanja horizontalnih kartela započela još davne 1997. godine u slučaju “Ortopedska pomagala”.

Potpisan sporazum

Za donošenje odluke odnosno utvrđivanje postojanja kartela, AZTN-u je ovdje na ruku išla činjenica da je 20 aktera udruživanja i formalno-pravno potpisalo sporazum o cijenama, a slična je situacija potom zatečena i u slučaju splitskih autoškola gdje je postojao dokument pod nazivom “Ugovor o cijeni autoškola za B kategoriju” 2001. godine.

Ono što je posebno bilo zanimljivo u ovom slučaju jest činjenica da je ugovor o cijenama u B kategoriji potpisalo sve skupa 17 škola za obuku vozača, ali pod pokroviteljstvom Hrvatske zajednice autoškola regionalne organizacije Split, a slučaj je otkriven tek zahvaljujući pisanju tiskanih medija.

Hrvatska udruga autoškola u posebnom se očitovanju pokušala “oprati” od veze s kartelom: tvrdili su kako su autoškole same inicirale potrebu izračuna realne i objektivne cijene tečaja B kategorije jer do tada, po njihovom mišljenju, nije bilo nikakve prave kalkulacije, a u prilog povećanju cijena prema njima je išla i činjenica da im je te godine uveden i PDV.

Škole su tako same izračunale da bi minimalna cijena sata trebala iznositi 70 kuna, a pokroviteljstvo Udruge, tvrdili su, sastojalo se samo u osiguravanju prostorija za sastanke.

U ugovoru koji je potpisalo 17 škola tako je, na iznenađenje djelatnika AZTN-a, jasno stajalo kako su škole dogovorile da cijena tečaja za B kategoriju iznosi 2600 kuna, kako niti jedna potpisnica ugovora ne smije javno priopćiti jeftiniju cijenu, a uredili su i da će svaka škola koja odredbe tog ugovora prekrši, biti kažnjena s tisuću kuna!

Cijeli slučaj za agenciju je bio prilično jasan: sporazum o cijenama predstavlja ograničavanje slobode tržišnog natjecanja zbog čega ga proglašavaju ništavnim, a škole se obvezuje da u roku od 15 dana agenciji dostave nove, regulirane cjenike.

Ipak, kazne u ovom slučaju ne padaju: prve kazne za formiranje kartela Agencija za zaštitu tržišnog natjecanja donijet će tek daleke 2012. godine, i to u slučaju kartela pekara.

Kazna kladionicama

“Za ranije izricanje kaznenih mjera AZTN nije imao zakonske ovlasti nego su to trebali raditi prekršajni sudovi, i to temeljem zahtjeva Agencije za pokretanje prekršajnog postupka protiv poduzetnika. Ovlast za samostalno izricanje kazni agencija dobiva tek 2009. godine, i to temeljem novog Zakona o zaštiti tržišnog natjecanja, a prvu kaznu izriče tak 2012. godine”, stoji u pojašnjenju agencije.

Sve skupa, AZTN dosad je naplatio 20 milijuna kuna na ime kazni zbog sklapanja zabranjenog horizontalnog sporazuma, a stradali su pritom, osim pekara, i autobusni prijevoznici, ortodonti, marine, zaštitari i kladionice.

Kod ovih prvih, pekara iz Osječko-baranjske županije, postojanje zabranjenog sporazuma bilo je sklopljeno između sve skupa 17 pekarskih obrta.

Agencija je ustanovila kako su slavonski pekari na sastanku Udruženja obrtnika Osijek zajedno dogovorili orijentacijsku cijenu bijeloga kruha u iznosu od osam kuna, donijeli sporazum o povećanju cijene te time ograničili i narušili normalno tržišno poslovanje.

Kako se cijela stvar odvijala pod pokroviteljstvom Udruženja obrtnika, tu je instituciju AZTN kaznio sa simboličkom kaznenom mjerom od 50 tisuća kuna, pekari su pak dobili pojedinačne kazne u iznosima od 500 do 1500 kuna, a zajednički sporazum proglašen ništavnim.

Najveće kazne u povijesti agencije, ipak, izrečene su bile u slučaju kartela kladioničara, sve skupa u iznosu od 9,7 milijuna kuna, prije nepune dvije godine.

Ergela sporazuma

Stradale su ovdje kladionice Bolus d.o.o,, Favorit, Germania sport, Prva sportska kladionica i Super sport, i to zato što su unaprijed dogovorile budući način obračuna manipulativnog troška u igrama na sreću te na sjednici Udruge sportskih kladionica sklopile zabranjeni sporazum.

Poslovni su subjekti tom prilikom kažnjeni u pojedinačnim iznosima od 99 tisuća do 6,4 milijuna kuna, a svemu je prethodio jedan dopis Hrvatske lutrije koji je od agencije zatražio mišljenje i provjeru legalnosti nove naplate manipulativnih troškova kladioničara.

Oni su se, a o tome je postojao i pisani trag, na sjednici Skupštine Udruge sportskih kladionica dogovorili kako će manipulativne troškove računati “na isti način na koji Ministarstvo obračunava mjesečnu naknadu od pet posto”, sudjelovalo je u tome sve skupa osam osoba, a prijedlog novog načina obrade troška na kraju je prihvaćen jednoglasno.

Utvrđena je kroz godine cijela ergela zabranjenih sporazuma u kojima su sudjelovali svakojaki sektori - od razminirača, preko autobusnih prijevoznika i upravitelja zgrada, čak i novinskih nakladnika pa sve do trgovaca uredskim materijalom, a najveći dio odluka Agencije za zaštitu tržišnog natjecanja na kraju su potvrdili i sudovi.

Točnije, od 18 utvrđenih horizontalnih sporazuma, upravni sudovi potvrdili su rješenja AZTN-a u 15 slučajeva dok je u tri - slučajevima Hrvatskog društva ortodonata, marina i kladionica, rješenje na kraju poništeno.

“U predmetu ‘ortodonti’, AZTN je podnio zahtjev DORH-u za preispitivanje zakonitosti odluke Visokog upravnog suda te čeka presudu suda. Agencija smatra da se obrazloženjem presude negira koncept zabranjenog sporazuma utvrđen Zakonom o zaštiti tržišnog natjecanja te da je riječ o presedanu koji bi, ako presuda Visokog upravnog suda RH-a ostane na snazi, mogao imati štetne učinke na interese potrošača, poduzetnika i tržišno natjecanje u cjelini”, poručuju iz Agencije.

Agencija je, naime, Hrvatsko društvo ortodonata kaznila sa 150 tisuća kuna jer su utvrdili da je društvo donijelo minimalni cjenik ortodontskih usluga, odnosno sklopio ugovor s ciljem udruživanja u kartel, no Visoki upravni sud cijelu je stvar protumačio malo drukčije: ugovor ne smatraju obvezujućim već napisanim samo kao prijedlog, a kaznu su spornom smatrali i zato što društvo ortodonata nije tvrtka, već strukovna udruga za edukacije.

Ukratko, konačna odluka još se čeka, a u Agenciji se nadaju da neće iz temelja izmijeniti dobro uhodanu agencijsku praksu.

Prema tempu “otkrivanja” horizontalnih kartela, vidi se kako je institucija najveći napredak napravila unazad devet godina.

Pretrage bez najave

Naime, u prvom desetljeću svog rada, od 1997. do 2007. godine, AZTN je utvrdio postojanje kartela u samo šest slučajeva, dok je ostalih 12 otkriveno u posljednjem desetljeću.

Za potrebe utvrđivanja kartela, Agencija ima zasebni Odjel za utvrđivanje zabranjenih sporazuma u kojem uglavnom rade pravnici i ekonomisti, po jedan od svakoga na svakom pojedinom predmetu.

Pritom se agencija koristi različitim alatima, među kojima i postupkom nenajavljenih pretraga kao i pokajničkog programa.

U dosadašnjoj praksi ovaj posljednji institut zatražen je samo jednom, ali je zato, otkako je dobila ovlast za obavljanje nenajavljenih pretraga, taj institut dosad iskoristila u 14 slučajeva.

To zapravo znači da agencija nikad unaprijed ne otkriva protiv koga vodi istragu sve do donošenja konačne odluke, a prema podacima iz njena izvješća, istu vrstu pretrage od nje može zatražiti i Europske komisija.

Ipak, u povijesti agencijskog djelovanja, takvog zahtjeva još nije bilo - no ne znači da neće.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
19. studeni 2024 12:27