Adrian Joyce: 'Zašto forsirate obnovu fasada javnih zgrada? Više se isplati građane motivirati za posao'

Adrian Joyce je glavni tajnik EuroACE-a, europskog saveza kompanija za energetsku učinkovitost u zgradarstvu.

Direktor je kampanje Renovate Europe , čiji cilj je utrostručiti postotak obnove postojećih zgrada u EU do 2020., a da do 2050. sve postojeće zgrade budu najmanje 80 posto energetski učinkovitije nego na njezinu početku, 2005. godine.

Vlasnik stana

Predaje na fakultetima, član je Upravnog odbora Europskog vijeća za energetski učinkovitu ekonomiju i Upravnog odbora Europske koalicije za uštede u energiji. U petak je po prvi puta došao u Hrvatsku, gdje je bio glavni gost diskusije “Uspješni europski projekti energetske obnove javnih i privatnih zgrada”. Iako po mnogima najveći stručnjak za tehnologije kojima se štedi energija u zgradarstvu, Joyce se držao vrlo skromno, strpljivo odgovarajući na svakojaka pitanja domaćih stručnjaka.

U Hrvatskoj je energetska obnova počela s javnim zgradama, a privatni stanovi i kuće tek će uslijediti. Radi li se tako i u Europi?

- Ne. Javne i državne zgrade u drugom su planu. U Europi je u tom lancu najbitniji građanin, vlasnik stana, kuće... Ipak, sve ovisi od države do države. Možda vaš koncept nije loš jer podrazumijeva da bi javne zgrade trebale poslužiti kao primjer privatnim vlasnicima.

Novi koncept

Mnogi bi još jučer krenuli u izolaciju svojih zgrada s obzirom na cijene energenata koje su ove godine u Hrvatskoj porasle 30-ak posto. Ali, za razliku od Nijemaca, mi zasad u svrhu obnove jedino možemo podići gotovinski kredit s kamatom od 10-ak posto.

- To je strašno. Kamate su previsoke, a vaša državna banka (HBOR, op. a.) daje kredit s kamatom od 4 posto, ali ne običnim ljudima, nego preko lokalne zajednice. Njemački KfW, također banka u državnom vlasništvu, ne pravi razlike. S kamatom od 1 posto, kredit za obnovu kuće može uzeti svatko, a rate plaćati iz uštede na računima za grijanje i ostalo. I vaše bi komercijalne banke trebale biti sigurne da će im se davanje kredita za obnovu zgrada uz manju kamatu isplatiti, ali uteg tog osiguranja ne smije biti na vlasniku stana, nego na državi. U tu svrhu treba uspostaviti garancijski fond kojim će država bankama jamčiti povrat uloženog. To je novi model, ali vrlo sličan onom koji su već primijenile Njemačka i Irska, jer se za svaki euro uložen u rekonstrukciju obične u energetski učinkovitiju i štedljiviju zgradu vratilo najmanje 5 eura. Državne banke su vratile novac, a vlasnici kuća kredit otplaćuju iz ušteda u energiji.

Prije nekoliko mjeseci u Bruxellesu ste se sastali s bivšim ministrom graditeljstva Ivanom Vrdoljakom i slušali njegovo izlaganje o velikom projektu energetske obnove zgrada. Jeste li mu možda predložili ovaj vaš, drukčiji koncept?

- Ne, ali samo zato što je ovaj koncept relativno nov i tek je prije tjedan dana predstavljen u Bruxellesu. Mađarska je zasad jedina država koja je već počela raditi po konceptu koji se temelji na garancijskom fondu. Za razliku od dosadašnje prakse u EU, kada se za jedan uloženi euro vratilo 4 do 5 eura, ovim je modelom moguće vratiti čak 50 puta više, dakle 50 eura! Nažalost, stvarnost je da se on ne može nabrzinu primijeniti u svakoj državi, jer sve ovisi o broju starih i rastrošnih zgrada, o načinu i materijalima kojima su se gradile nove zgrade te još mnogo faktora. O svemu tome ovisi koliko će novca biti u garancijskom fondu, a i interes banaka da se uključe u kreditiranje.

Radna mjesta

Vlada je u proljeće obećavala investicijski tsunami u obnovi zgrada, kojim će do kraja ove godine dići građevinski sektor i zaposliti barem 50.000 ljudi. Kako se čini, ‘tsunami’ će se zahuktati tek za pet ili deset godina.

- Ne bojim se potraje li to i deset godina. Bitno je da krene. Ali, bilo bi jako loše da zatreba više od toga. Naime, cilj je EU da se 2020. godine u zgradama smanji utrošak energije za 20 posto, a do 2050. za 80 posto u odnosu na baznu 2005. godinu. Konkretno, do tada bi se moralo trošiti samo 60 kWh po četvornome metru godišnje. Banke i političari su ključ svega. Ako nema političke volje, od svega toga ništa. Europska Unija računa da bi se na osnovu energetske obnove godišnje otvorilo 1,1 milijun radnih mjesta. Njemačka je od 2009. do 2011. godine na osnovu obnove 270.000 domova već otvorila 345.000 radnih mjesta, Irska je obnovila već 100.000 domova. Litva je na 24.000 domova otvorila 4000 radnih mjesta. Dakle, moguće je. Ali, hajdemo početi svi. Što prije to bolje!

Postoji li u Europi još neka zemlja koja je glasno najavljivala investicijski boom na osnovi energetske obnove već u prvoj godini, a tek zatim shvatila da treba promijeniti niz zakona i propisa da bi ona uopće počela? Tako je bilo kod nas.

- Da, to je problem. Nije mi poznat nijedan takav slučaj. Imate ministra koji ima snažnu volju i to je dobro, ali na kraju se sve oduži. To je uistinu frustrirajuće, ali za sve treba vremena. Bitno je da je svaka zemlja shvatila važnost i koristi od tog projekta.