BITKA ZA JADRAN: Što (ne) dobivamo gospodarskim pojasom?

Jedan od zahtjeva Mosta, koalicije nezavisnih lista, dvjema velikim strankama jest i proglašenje Ekskluzivne ekonomske zone ili EEZ-a u Jadranu, umjesto Zaštićenog ekološko-ribolovnog pojasa, ZERP-a, koji je sada na snazi.

Prema stručnoj definiciji, ZERP “obuhvaća morski prostor u Jadranskom moru od vanjske granice teritorijalnog mora u smjeru pučine do njegove vanjske granice određene općim međunarodnim pravom, a privremeno slijedi crtu razgraničenja epikontinentalnog pojasa uspostavljenu Sporazumom između SFRJ i Italije o razgraničenju epikontinentalnog pojasa iz 1968. godine”.

Dok smo, pet godina i devet mjeseci, pregovarali o članstvu, mi, javnost, građani, razumjeli smo rezon Europske unije kad je u pitanju bila obaveza prema Haškom sudu, a razumjeli smo i potrebe drugih reformi. Ali nikako nam nije išlo u glavu zbog čega bismo morali odustati od prava na proglašenje Isključivog gospodarskog pojasa – EEZ-a, kad je pravo na proglašenje određeno UN-ovim zakonom, Konvencijom o pravu mora, pa je prema tome jače i od nacionalnih i europskih zakona.

Istodobno dok se Hrvatskoj priječilo proglašenje Isključivog gospodarskog pojasa, druge zemlje u EU su ga imale ili bile proglasile. Tadašnji povjerenik za proširenje Olli Rehn uvjeravao je Hrvatsku kako moramo birati između EU-a i nakana o EEZ-u, tj. ZERP-u, a zemlja iz koje je Rehn, Finska, usred tog velikog spora, u veljači 2005. godine, proglasila je baš takav svoj pojas.

Naposljetku je Hrvatska morala odustati od punog EEZ-a, koji je inače proglasila 3. listopada 2003. godine, jer su Slovenija, ali prvenstveno Italija, stavile preveliku zapreku.

Cijela diplomatsko-politička drama odvijala se oko ekonomske zone u Jadranu. Tjedne smo proveli analizirajući suptilni diplomatski jezik i svađajući se oko toga kolika je diplomatska i pravna težina jednog zapisnika – Zagreb je tvrdio da je zapisnik samo zapisnik, a Rim, Ljubljana i Bruxelles da je Sveto pismo. To je samo napola šala, jer je tom prilikom Hrvatska naučila veliku lekciju: a to je da se u Europskoj uniji ne možeš posvađati sa svakim u selu, i da se zemlja mora ponašati kao dio kolektiva. Također i da je svaka zemlja koja je u Uniji jača od zemlje izvan Unije. Trebalo nam je skoro četiri godine da se dođe do konačne odluke, Sabora, o tome da se Isključivi gospodarski pojas u Jadranu neće primjenjivati za članice Europske unije. A većina nas nije niti sigurna što je zapravo ZERP i u kakvom je odnosu prema teritorijalnom moru.

Teritorijalno more označava puni suvernitet države nad vodama, dok Ekskluzivna ekonomska zona daje “suvereno pravo”. Tako nitko ne smije u svom pojasu spriječiti plovidbu brodovima druge zemlje kao što smije u svojim teritorijalnim vodama. Uz ove pojmove spominje se i epikontinentalni pojas, a to je morsko dno i morsko podzemlje izvan teritorijalnog mora, a koje se prostire duž vanjskog ruba obale. To je, ujedno, najdalji pojas na koji neka država polaže pravo. I ZERP i EEZ protežu se najdalje 200 milja, tj. 370 kilometara od obale.

Je li uopće moguće, je li zaista potrebno, i kako bi politički odjeknulo među drugim državama Europske unije da se ZERP podigne na razinu Ekskluzivnog ekonomskog pojasa? “Moguće je, zašto ne?” odgovorio nam je stručnjak koji je s hrvatske strane dubinski sudjelovao u pregovorima o članstvu i to upravo u dijelu koji se odnosio na proglašenje ekonomske zone u Jadranu.

“Možemo promijeniti naziv i time pridonijeti pravnoj jasnoći. Dobitak bi bio da u slučaju spora nitko neće moći prigovoriti da hrvatska zona nije u potpunosti ista kao što predviđa Konvencija o pravu mora.” Međutim, dodao je da se 90 posto odredbi koje sadrži Ekskluzivni gospodarski pojas već ionako nalazi u našem zakonodavstvu, dakle ZERP ga već pokriva. “Praktički, to je posve isto.”

Onaj dio ZERP-a koji je vjerojatno motivirao Most na zahtjev za promjenom odnosi se na ribarstvo. Ali, upravo taj dio ne bi bio podložan promjenama. Drugim riječima, to što je važno za ribare i ribarstvo ostaje isto, bez obzira na naziv, jer je taj dio u potpunosti prenesen iz Konvencije o pravu mora. Konkretno, Hrvatska ne može zabraniti ribarskim brodovima iz država članica EU da ulaze u Jadran. Realno, jedini koji su zainteresirani za ribarenje su Talijani, Grci i Slovenci. Slovenski izlov je beznačajan, a jedini koji stvarno ribare su Talijani.

Proglašenjem pojasa, bio to ZERP ili Ekskluzivna ekonomska zona, dobili smo pravo da spriječimo druge, neeuropske države da ribare u Jadranskom moru. Takvih je izleta drugih zemalja vrlo malo, ali je istina također da Hrvatska, jer je potkapacitirana, nije niti implementirala u dovoljnoj mjeri ZERP. Naime, i ZERP i eventualni Isključivi gospodarski pojas povećavaju sigurnost Jadrana, ali pod uvjetom da nisu mrtvo slovo na papiru, nego da se odredbe provode. Dakle, da se redovito zalijeću korejski ili japanski brodovi-monstrumi što bi nam posisali pola Jadrana, svejedno je pitanje kako bismo reagirali. Ali, najvažnije je da politika ribarenja pripada u zajedničke europske politike, a to znači da se kvote i režimi izlova određuju iz Bruxellesa.

Podizanjem ZERP-a na još višu stepenicu ipak bi se dobilo i sadržajno, ali u dijelu koji nema nikakve veze s ribarstvom, saznali smo nakon ispitivanja stručnjaka. Dobilo bi se suvereno pravo nad morskim dnom, što bi moglo biti važno, na primjer, za polaganje cjevovoda. Također dobilo bi se i pravo iskorištavanja ispod morskog dna, gdje bi možda moglo biti nafte ili plina. Isto tako, na površini mora imali bismo suvereno pravo iskorištavanja energije Sunca, na primjer postavljanjem panela, ili pak vjetra. Druge zemlje bile bi isključene iz toga. No velik dio toga omogućuje i ZERP.

“Nešto bi se dobilo, konačno, Nizozemci znaju napraviti aerodrom na moru i umjetne otoke. Mi još ne znamo, ali možda jednog dana hoćemo, pa bi to onda bio dobitak”, smatra naš stručnjak.

Prema njemu, ne treba napuhivati očekivanja. Efekta za ribare neće biti, i jedino se utjecati na ribarsku politiku može kroz uobičajene procedure, kroz Europsku komisiju. Prethodno bi trebalo i na talijanskoj strani naći sugovornike, što ne bi trebalo biti nemoguće, jer je i Italiji cilj da se ribolovni fond očuva.

Za stanje ribolovnog fonda u Jadranu uzima se 1945. kao nulta godina. Kad se usporedi riblje bogatstvo onda i danas, stanje nije niti sjena godine 1945. To nije ni Talijanima u interesu. Prema tome, nije nemoguće da bi Italija prihvatila veću zaštitu i nije nemoguće da to postane dio europske zajedničke ribolovne politike. Iz svega slijedi da bi se podizanje ZERP-a na Isključivi gospodarski pojas moglo izvesti, ali također pripremljeno, i da bi trebalo pokušati izbjeći prevelike svađe, dakle uz dogovor sa susjedima, oko ribarenja prvenstveno Italijom. Slovenija bi se svakako protivila, jer je njen raniji argument bio da bi Isključivi gospodarski pojas bio prejudiciranje krajnjeg dogovora o granici. Tu možemo očekivati daljnje trzavice.

No, kako stoji stvar u drugim zemljama Europske unije? Jedna studija Europske komisije, iz srpnja 2013. godine, sugerira velike koristi od proglašenja Isključivog gospodarskog pojasa. Smisao te stručne studije bio je da postoje velike neiskorištene prilike u Sredozemnom moru, pa tako i Jadranu, koje bi se mogle realizirati ako bi zemlje uspostavile EEZ i ako na dobar način upravljaju svojim resursima. Štoviše, kad bi zemlje koje to još nisu proglasile EEZ, produžila bi se i povećala jurisdikcija EU nad Mediteranom, što bi doprinijelo i puno boljoj zaštiti. Odmah nakon objavljivanja studije Europska komisija naglasila je da to nije politička preporuka Hrvatskoj. Očigledno, razlozi su politički.

Najveći Isključivi gospodarski pojas ne samo u Europi, nego i na svijetu, ima Francuska zbog toga jer je pod njenim suverenitetom mnoštvo malih otoka u Pacifiku.

Od europskih zemalja slijedi Britanija, inače peta na svijetu s najvećim EEZ-om (iza SAD-a, Austrijalije i Rusije), također zahvaljujući nekim bivšim kolonijama koje još ima pod jurisdikcijom. U Europi, iza Francuske i Britanije, veliki EEZ ima Dan ska, zatim Norveška, Portugal, Španjolska...

Italija nikada nije proglasila Isključivi ekonomski pojas, možda zbog svog središnjeg položaja na Sredozemnom moru i ribarenja. Budući da je najvažniji igrač u ovom dijelu Mediterana, želi biti slobodnija u svojim postupcima. Ipak, proglasila je Ekološku zonu, koja je jedna od varijanti EEZ-a.

Grčka i Turska imaju dugogodišnji, kompleksan, takozvani “egejski spor”, ne samo oko teritorijalnih voda grčkih otoka u neposrednoj blizini Turske, ili otočića koji su siva zona suvereniteta, nego i oko zračne demarkacije, stupnja militarizacije, pa se može očekivati i da su se sporili oko isključivog gospodarskog pojasa. Kad je buktio spor između Slovenije i Hrvatske oko ZERP-a, Grčka je, uspoređujući to sa svojom situacijom, stala na hrvatsku stranu. Grčki EEZ priznali su Cipar i Izrael, što je preduvjet za polaganje cjevovoda koji je u vlasništvu američke kompanije. Iz toga se čita i novi, mali, energetski savez ove tri zemlje. No, što vidimo? To da je EEZ proglašen, da je Grčkoj omogućio određenu ekonomsku aktivnost, a da je u jednom dijelu sporan.

Na Cipru, koji je podijeljen, proglašena su dva isključiva pojasa, od čega onaj Turske Republike Cipar priznaje samo Turska. Na Cipru vidimo odjeke grčko-turskog spora. Španjolska je također proglasila EEZ, ali kad je isti pojas proglasio i Maroko, nastao je spor između te dvije zemlje, jer su Španjolci do tada besplatno lovili, a sada moraju odvajati za odšetu Maroku. Madrid je zapravo kombinirao: pun EEZ proglasio je na jugu i na zapadu, ali prema granicama s Francuskom proglasio je samo isključivu ribarsku zonu.

Čovjek bi rekao da je u Mediteranu najveća gužva oko prava na more, dok su sjeverne zemlje, što izlaze na hladni Atlantik, razumnije i hladnokrvnije. Istina je da je najveći dio europskog Atlantika sređen, i u smislu ribarstva i čuvanja okoline, a to Sredozemlju tek predstoji. Ali, krv je svojedobno bila uzavrela i Islanđanima i Britancima. Kad je Island proglasio EEZ, prekinuo je praksu Škota – koja je datirala od 15. stoljeća – da mirno ribare blizu Islanda. Od 1958. do 1976. tri puta došlo je do “bakalarskih ratova”, koji nisu bili nikakvi ratovi, ali su bile svađe u kojima je Britanija zveckala oružjem, te je slala svoje ratne brodove u blizinu Islanda da pokaže tko je gospodarica mora. Na kraju, spor je riješen a dogovoreno rješenje izrazito je povoljno – za Island.

SADRŽAJ JE PREUZET IZ JEDNOG OD PROŠLIH BROJEVA GLOBUSA. DOLJE POGLEDAJTE NASLOVNICU NOVOG BROJA GLOBUSA, KOJEG NA SVIM KIOSCIMA MOŽETE KUPITI OD ČETVRTKA: