ANĐELKO AKRAP 'Dajte uz udžbenike i vrtiće vikendom i veće plaće majkama'

Što su po definiciji ljudi koji dolaze s Bliskog istoka: imigranti, izbjeglice ili prognanici?

– Pravilno je reći da su to prisilni migranti. To su većinom i izbjeglice i prognanici. Izbjeglice napuštaju domovinu zbog političke, gospodarske, rasne ili vjerske diskriminacije, a prognanici su pod fizičkom prisilom prinuđeni napustiti domovinu.

Mogu li migranti imati pozitivan učinak na ekonomiju?

– Naravno, ali kad u neku zemlju dolaze jer ih je ona privukla radnim mjestima, boljom ekonomskom situacijom. Ovo što se sada događa, to su nekontrolirane migracije koje nisu uvjetovane potražnjom na tržištu rada i zato im se razvijene zemlje opiru.

Kako Hrvatska može izbjeći posljedice loše integracije imigranata, što su doživjele Velika Britanija ili Francuska?

– Pazite, te zemlje imaju povijesno iskustvo s imigracijom, pa i dalje imaju problem. Integracija strane radne snage dugoročno je skupa. U ovom posljednjem slučaju govorimo o migrantima s područja Sirije, Iraka, Libije, zemalja Afrike. Svaka ta skupina nosi vlastitu kuluturu, običaje i jezik, i za svaku od njih često je potrebna zasebna integracijska politika.

Imamo Institut za migracije, ali s njega se ne oglašavaju po pitanju migranata?

– Znanost ne može dati u trenutku odgovor na migracije uzrokovane globalnim geopolitičkim preslagivanjima. To nije u nadležnosti tog instituta.

Koji su vam sve političari obećavali da će se zabaviti migracijskom i pronatalitetnom strategijom?

– Velika većina imala je tu namjeru, ali kako je u pitanju dugoročna strategija koja ne donosi rezultate u mandatu jedne vlade, nitko od njih nije pokušao postići suglasje o dugoročnom rješavanju tog problema. Politika se obično radije bavi onime što daje rezultate u relativno kratkom roku.

Je li pravi put ka povećanju nataliteta povećanje nak­nada za rodilje?

– Ne, to je samo jedna od financijskih mjera, a nju bi trebale pratiti mjere vezane uz usluge i fleksibilizaciju radnog vremena. Vrtići koji bi djecu čuvali vikendom, mogućnost rada na pola radnog vremena, pozitivna diskriminacija za majke.

A besplatni udžbenici? Je li i to dobra mjera ili predizborna demagogija?

– To je odlična mjera. Pa koliko roditelja danas sebi ne može priuštiti školovanje djece...

Ali mnogi se pozivaju na to da čak ni u socijalizmu roditelji nisu dobivali besplatne udžbenike....

– Točno, ali zato su tada zaposleni imali sindikalne povlastice, dijelili su se stanovi, stambeni krediti, učenički i studentski krediti i stipendije... Besplatni udžbenici nisu politika milosrđa, nego politika ulaganja u budućnost.

Prema istraživanju UN-a, Hrvatska je među deset zemalja s najgorim demografskim trendom i za 35 godina bit će nas, navodno, 700 tisuća manje. Je li to pretjerivanje ili nam doista prijeti izumiranje?

– Nije pretjerivanje. No, najveći je problem što će se izmijeniti demografska struktura. Do 2050. godine broj starijih od 65 narasti će na 1,1 milijun, što će dovesti u pitanje održivost socijalnog, zdravstvenog i mirovinskog sustava.

Zašto je tako teško odrediti broj ljudi koji se dosad odselio iz Hrvatske pa svaka stranka barata svojim brojkama?

– Žalosno je kako se manipulira brojkama, a sve zato što kod nas ne postoji registar stanovništva u kojemu bi se moglo saznati koliko ljudi odlazi iz Hrvatske. Državni zavod za statistiku dobiva brojke od MUP-a, a MUP u evidencijama bilježi samo one koji su se odjavili iz zemlje. Dakle, ako ste na radu u stranoj zemlji, ali ste i dalje prijavljeni u Hrvatskoj, niste uključeni u službeni broj iseljenika.

Znači li to da točne statistike nema?

– Jedine točne brojke su one koje govore o migracijama unutar zemlje jer tada postoji obveza odjave i prijave prebivališta.

Kad je Hrvatska posljednji put imala pozitivan prirodni prirast?

– Evo, da vidim... bilo je to 1990. godine kad smo imali 2117 više rođenih od umrlih osoba.

Demografski pad muči nas od samostalnosti zemlje?

– Prirodni prirast počeo je padati i prije toga: 1951. godine godišnji je iznosio 38 tisuća, 1969. pao je na 21 tisuću, 1979. iznosio je 17 tisuća, a 1989. dočekali smo s brojkom od 2131. Kako su ti procesi dugoročni, akademkinja Alica Wertheimer-Baletić još je 70-ih godina najavila da nas 90-ih očekuje demografski pad ako se ne počne provoditi odgovarajuća demografska politika. To se, nažalost, i dogodilo.

SADRŽAJ JE PREUZET IZ JEDNOG OD PROŠLIH BROJEVA GLOBUSA. DOLJE POGLEDAJTE NASLOVNICU NOVOG BROJA GLOBUSA, KOJEG NA SVIM KIOSCIMA MOŽETE KUPITI OD ČETVRTKA: