Uzme li se u obzir da je Turska treći najveći izvoznik TV serijala nakon SAD-a i Velike Britanije, nije neobično što su neki tamošnji glumci nedodirljivi poput holivudskih zvijezda. Sezer Arıçay (33) nije u "tom filmu": jedan od glavnih likova u serijalu "Divlje srce", čija se druga i posljednja sezona prikazuje na Novoj TV, čvrsto stoji na zemlji, vrlo je pristupačan i spremno je odgovarao na naša pitanja.

Ekskluzivni intervju dao nam je u restauriranoj povijesnoj vili, sjedištu produkcijske kuće NTC Medya u četvrti Üsküdar na azijskoj strani Istanbula, a prije fotografiranja i razgovora popio je tradicionalni turski čaj. Govorio nam je o privatnom životu te ulozi u "Divljem srcu", gdje tumači lik problematičnog mladića Džesura koji je odmalena odrastao na ulici s glavnim likom Jamanom Alijem (glumi ga Halit Özgür Sarı) i Asi (tumači je Rojbin Erden). Sezer se oprostio sa svojim televizijskim alter egom, jer je nedavno pala zadnja klapa popularnog turskog serijala.

Sezeru je jedna od najemotivnijh scena bila smrt prijatelja Umuta

ENES KüPCü

Kako ste doživjeli kraj snimanja "Divljeg srca"?

- Tužan sam što je snimanje završeno. Zajedno smo proveli lijepih godinu i pol dana i bili poput obitelji. Imam mnogo lijepih uspomena i rado ću se sjećati tog projekta.

Što ćete posebno pamtiti?

- Snimanja prve tri epizode kad smo kao djeca trčali ulicama, zabavljali se i pjevali. Prvo na što pomislim kad se prisjetim "Divljeg srca" su energija i sreća tih trenutaka.

Je li vam neka scena bila posebno iscrpljujuća?

- Nisu bile scene, već dvije prijelomne točke u priči. Jedna od njih je bila kad je u seriji preminuo Umut, najmlađi član obitelji koju smo kao djeca sami osnovali. Te su mi epizode zaista bile intenzivne u emotivnom smislu. Druga emocionalno i psihički teška situacija bila je kad se moj lik Džesura suočio sa svojim zlostavljačem iz djetinjstva.

VEDRAN PETEH CROPIX

S kim ste se najviše zbližili na setu, jeste li neke kolege poznavali otprije?

- Prije deset godina sam s Bertanom Asllanijem, Alazom u "Divljem srcu", glumio u serijalu "Pis Yedili". Kad sam se prvog dana susreli na setu "Divljeg srca", bilo mi je to veliko iznenađenje i jako sam se razveselio. S drugim kolegama sam se tada susreo prvi put. Možda je pogrešno izdvojiti nekoga, ali u prvoj sezoni sam uspostavio lijep i blizak odnos s Rojbin Erden. Bili smo poput sestre i brata.

Kako je izgledao vaš prosječni dan na snimanju?

- Najviše se volim pripremati kod kuće prije odlaska na set i zato je proces počinjao nakon jutarnjeg buđenja. Ustao bih i ponavljao scenu predviđenu za taj dan, a s dolaskom na set krenule bi druge pripreme: odijevanje, šminkanje i proba u kamp prikolici. Ako je bilo vremena, prije snimanja bih scenu ponovio s kolegicom ili kolegom. Draga mi je i improvizacija pa bih je predložio redatelju u nekoj sceni. Čim bi snimanje završilo, otišao bih kući.

Koliko ste sati dnevno provodili na setu?

- Ovisilo je o danu, ali znalo se desiti da smo na setu i sedamnaest sati.

S kolegom Halitom Özgürom Sarıjem, koji glumi glavnog junaka Jamana Alija

ENES KüPCü

Odakle ste crpili energiju?

- Jako volim to što radim i iz toga crpim energiju. Uživim se u scene koje moram odglumiti i iz iskre u meni krene neka vatra.

Što radite kad ne snimate?

- Pokušavam se baviti sportom što je više moguće kako bih svoje tijelo održao zdravim i u formi. Nedavno sam počeo trenirati pilates, a volim i vježbati kod kuće. Počeo sam i meditirati te prakticiram tehniku disanja i hladni tuš prema metodi Wima Hofa. Trudim se i čitati što je više moguće - poeziju, romane i filozofske knjige, što pridonosi da rastem i osobno i glumački. Obožavam Kafku, a kao ljubitelj filozofije sada čitam Spinozu. Osim toga, pokušavam provesti kvalitetno vrijeme sa svojom obitelji i zaručnicom.

Kako ste upoznali svoju djevojku Gizem Çiçeklioğlu?

- Zajedno smo šest godina, a upoznali smo se u krugu prijatelja. Pozvao sam je na kavu i što smo tada više razgovarali, i što sam je više upoznavao, to mi se više sviđala. A sviđanje je postupno preraslo u ljubav.

Sa zaručnicom Gizem Çiçeklioğlu i biglicom Ponyo

PRIVATNI ALBUM

Čime se Gizem bavi?

- Odvjetnica je.

Kad ste ste zaručili?

- Prošlo ljeto na obiteljskoj večeri.

Kad ćete se vjenčati?

- Još ne znamo točno, ali radimo na tome.

Sezer Aricay odvjetnicu Gizem Çiçeklioğlu zaručio je prošle godine na obiteljskoj večeri

PRIVATNA ARHIVA

Imate dva psa, recite mi nešto o njima...

- Jedan je ženka bigla, ima pet godina, a zove se Ponyo, prema liku iz Miyazakijevog crtića. Kao štene ju je kupila jedna obitelj, ali kako su biglovi kao rasa vrlo živahni, nisu se mogli brinuti o njoj pa su je odlučili prodati putem oglasa. Tada smo je mi udomili. Drugi pas je Ruby, za koju ne znamo koliko točno ima godina, no veterinar procjenjuje da ima četiri-četiri i pol. Bila je ulični pas i jedan prijatelj ju je privremeno udomio, a onda smo je mi uzeli za stalno. Tako su Ruby i Ponyo postale sestre.

Iz kakve obitelji dolazite?

- Tata je godinama radio kao menadžer u upravi privatne prijevozničke tvrtke, a sada je umirovljenik. Mama je pak imala svoju prijevozničku tvrtku i također je u mirovini.

Jesu li vas podržali u odluci da postanete glumac?

- U drugom razredu srednje škole sam izjavio da želim studirati glumu. Roditelji se nisu usprotivili, no željeli su vidjeti koliko sam siguran u svoju odluku. Otac je rekao da nije lako živjeti od kazališta i uzdržavati obitelj pa me upitao što planiram učiniti po tom pitanju. Zato sam pripremio svojevrsni dosje s cijelim projektom. Napisao sam da mogu zaraditi za život glumeći u serijama i filmovima, što mi je tada bio san, a ako to ne bude moguće, bit ću učitelj glume. Plan je bio i da uz fakultet radim sa svojim roditeljima kako bih si mogao financirati studij. Tada su shvatili da mislim ozbiljno i prihvatili moju odluku.

Jeste li jedinac?

- Imam mlađeg brata koji radi kao softverski inženjer.

Kad ste prvi put shvatili da će gluma biti vaš poziv?

- Imao sam četiri ili pet godina kad me mama odvela na dječju predstavu. Nejasno se toga sjećam pa su mi kasnije ispričali kako je glumac želio da mu se netko od djece pridruži na pozornici, ali dok su drugi klinci još dizali ruke, ja sam samo skočio. Bilo je to prvi put da sam stao na pozornicu. U višim razredima osnovne škole sam bio u dramskoj grupi gdje smo pripremali adaptaciju turske legende "Deli Dumrul", a u srednjoj sam nastavio nastupati u mjuziklima kod istog profesora. Kasnije sam upisao studij kazališne umjetnosti na Sveučilištu Kadir Has u Istanbulu.

VEDRAN PETEH CROPIX

Kakve vas uloge najviše privlače?

- Svaki lik promatram kao novu osobu i za mene je velika stvar sve ih upoznati. Element radoznalosti i zadovoljstva. Što su dubina, transformacija i kontradiktornost veći, to me uloga više potiče na igru i želju da je odglumim.

Imate li neke glumačke uzore?

- Izdvojio bih turskog glumca Tansua Biçera. Surađivao sam s njim, uživao dok mi je bio trener i učitelj, a oduševili su me i njegov karakter te pristup profesiji.

Spomenuli ste da ste glumili u mjuziklima, planirate li se razvijati u tom smjeru?

- Kao što sam već rekao, time sam se bavio prije nego što sam krenuo na fakultet. Najdraži mjuzikl, i prvi u kojem sam nastupao, bio je "Ljepotica i zvijer", gdje sam glumio Gastonovog prijatelja. Prošlo je dosta vremena, ali sjećam se da sam uživao pa bih to rado ponovio. Naravno da je to težak posao, no ja volim kad je teško. Ako mi se ponudi dobar projekt, rado ću ga prihvatiti.

Jeste li ikad razmišljali o glazbenoj karijeri?

- Nemam to u planu. Ja sam glumac i ako moram pjevati zbog neke uloge, potrudit ću se to napraviti, no nikad nisam razmišljao o karijeri pjevača.

Kakvi su vam planovi, ima li novih poslovnih ponuda?

- Nastavit ću se usavršavati, a s druge strane, čitam i procjenjujem pristigle projekte o kojima još ne smijem govoriti.

Što vam se najviše sviđa u Istanbulu?

- Pomalo sam kućni tip. Ne volim se družiti s previše ljudi pa vrijeme radije provodim kod kuće i u zelenilu oko nje. Veliko zadovoljstvo pružaju mi i povijesna mjesta Istanbula te pogled na Bospor dok plovim njime. Budući da tu živim, to mi se čini normalnim, ali ima trenutaka kad se nakratko udaljim i pomislim kako je lijep grad u kojem živim.

Je li na ulici bilo negativnih reakcija od ljudi koji vas gledaju na TV-u?

- S ulogom Džesura to mi se nije događalo. Baš mi se jutros desila jedna divna situacija. Dok sam hodao ulicom, prišao mi je neki čovjek koji je gledao "Divlje srce" i pokazao fotografiju bebe na mobitelu. Rekao je: "Nazvao sam sina po tebi". Kad sam ga upitao zašto, odgovorio je da gleda seriju, da mu se sviđa moj lik i da je zato djetetu dao ime Džesur. Bio sam sretan i počašćen kad sam to čuo.

Turski glumac Sezer Aricay u društvu našeg novinara Damira Leljaka

VEDRAN PETEH/CROPIX

Je li vam žao što ste izgubili dio privatnosti?

- S tim sam se osjećajem upoznao u prvoj seriji "Pis Yedili". Imao sam devetnaest godina i bilo mi je jako teško, a onda sam se naviknuo i pomirio s time. Počela mi je goditi pažnja, a možda je to bilo i zato što mi se promijenila energija. Nisam se više skrivao i ljudi su mi "mekše" pristupali. Možda su moju plašljivost doživljavali kao aroganciju. Sad kad sam otvoreniji, pristupaju mi ​​blaže i umjerenije.

Kako uspijevate ostati čvrsto na zemlji?

- Kao što sam već spomenuo, meditiram. Vjerujem i da nije sve u egu pa ne doživljavam druge kao inferiorne, to mi je neprihvatljivo. Svi imaju neki potencijal.

Jeste li ikad bili u Hrvatskoj i biste li voljeli doći?

- Nikad nisam bio, ali ako me pozovete, zašto ne? Naravno da bih volio doći.

PRIVATNA ARHIVA

Hrvati su, kao i Turci, ludi za nogometom, jeste li i vi fan tog sporta?

- Nisam odrastao u obitelji s toliko nogometne kulture. Uživam u gledanju dobre utakmice pa me to uzbuđenje ponese, ali nisam strastveni ljubitelj nogometa.

Kako objašnjavate toliku popularnost turskih serijala u cijelom svijetu, pa i u Hrvatskoj?

- Kao narod smo jako emotivni, Mediteranci smo. Drugim riječima, iskusili smo i mnogo boli, i mnogo radosti. Ne bojimo se izraziti osjećaje i možda se ljudima upravo sviđa ta naša emotivnost.

Kakvi su vam ciljevi u 2025.?

- Nemam ih. Umjesto toga, želim dobro iskoristiti sve prilike koje mi se pruže, odnosno mogućnosti u trenutnoj situaciji. Više volim dobro odgovoriti na izazove s kojima se susrećem nego postavljati visoke ciljeve.

Surađivala Maja Kuzmanović