Osmijeh na licu, podvrnuti rukavi besprijekorno ispeglane bijele košulje i hitovi Zdravka Čolića u pozadini, a jelo koje nastaje - kao da je napravljeno u najboljem svjetskom restoranu. Koliko jedan video na društvenim mrežama može donijeti pozitive koja nam je u tom trenutku baš potrebna dokazuje i profili Imoćanina Ivana Lončara (31), mladog arhitekta koji obožava kuhanje, a svoju strast prema pripremi hrane s pratiteljima dijeli na Instagramu i TikToku pod imenom ivo_zinee. Iako se na prvu može pomisliti da je riječ o njegovom alter-egu, zapravo se radi o inicijalnom nadimku koji je nastao još 2012. godine kada je Ivan tek napravio Instagram. „Ivo je nadimak koji volim i tako me zove mama, a ‘zine‘ je anglizam koji označava nekakvu malu knjižicu, zbirku umjetničkih radova koju objavljuje sam autor“, pojašnjava nam influencer koji vam je zasigurno već zapeo za oko u virtualnom svijetu. No, tko je doista Ivan, kako se počeo baviti kuhanjem, kako ga je život iz rodnog Imotskog, preko Zagreba u kojem je završio Arhitektonski fakultet, odveo sve do Berlina, ali i koliko mu znači podrška partnera, ovaj samozatajni arhitekt otkrio je u razgovoru za Gloriju.

Grad brojnih mogućnosti

„Berlin se dogodio kao najveća i najbolja slučajnost. 2020. godine prijavljivao sam se na Erasmus+ program i tražio praksu, a gradovi koji su bili u užem izboru su Kopenhagen i Berlin. Tražio sam neko slobodnije društvo i veći grad od onih u kojima sam odrastao. I nekako se u međuvremenu iskristaliziralo da će to biti Berlin, što se pokazalo, u konačnici, kao dobra odluka“, govori nam Ivan.

U Berlinu je pronašao i posao u struci, a većinu svog slobodnog vremena poklanja drugoj strasti - kuhanju. Svojim inspirativnim i kreativnim videima okupio je više od 110 tisuća pratitelja i na Instagramu i na TikToku, a za kuhanje i arhitektura kaže da su - zapravo povezani. „To su moje dvije velike ljubavi. Kuhanje je baš kao arhitektura, na granici umjetnosti i inženjerstva. Postoji jaka mreža pravila koja moraš znati, poštovati, a onda ih znanjem i iskustvom možeš testirati, ponekad i prekršiti, a potom otkriti skroz nove svjetove i dimenzije“, pojašnjava naš sugovornik.

PRIVATNA ARHIVA

Trudi se i da svaki video koji radi bude više od samog „recepta“, što je publika i prepoznala. „Trudim se da kuhanje bude medij u kojem sam siguran i kojim lako izražavam osjećaje i prenosim ih na moje pratitelje. Isto tako, ono što radim na društvenim mrežama, ne gledam samo kroz prizmu kuhanja, nego holistički, kao spoj dizajna, ritma, kuhanja, razumijevanja prostora, boja i kompozicije“, govori.

Ljubav prema kuhanju naslijedio je od, kako sam kaže, najvrjednijih žena u životu – majke i bake. „Kuham otkad znam za sebe, ljubav prema istom je nastala gledajući divne žene, moju mamu i baku, kako sa zadovoljstvom pripremaju hranu i kroz to pokazuju ljubav i predanost obitelji. A sada kada kuham, ne samo pred kamerama, već i onda kada sam umoran nakon posla i onda kad mi se baš i ne da, shvaćam koliko takvog tihog rada, osobito od žena u našim životima, prođe neprimjetno i mi ih uzimamo zdravo za gotovo“, kaže Ivan.

Ozbiljnije je počeo kuhati tek u Berlinu u koji je doselio prije pet godina jer je tamo češće bio izložen različitim kuhinjama, raznim utjecajima i kreativnim konceptima. „Insprijaciju najviše pronalazim na mjestima koje obilazim, u restoranima, na putovanjima, iz literature, nekakvih uspomena, ali i s interneta“, govori i otkriva nam Ivan i otkriva koji mu je recept još uvijek na listi želja jer ga do sada nije imao priliku napraviti.

Panettone na listi želja

„Panettone. Svake godine si kažem, ‘ovaj put ću ga napraviti‘ i to se nikada ne desi jer me taj dugotrajni proces zna obeshrabriti. Možda je 2025. baš ta godina“, govori Ivan. Dodaje kako mu je najdraže snimati slastice, ali inače najviše voli jesti azijsku i francusku kuhinju. „Trudim se prenijeti ono kako se osjećam i ono kako ja stvarno vidim svijet oko sebe, ponekad i romantično sagledavajući svakodnevne procese kao što je kuhanje. I ljudi su to prepoznali. Također, trudim se da sve što se nalazi u kadru bude pomno promišljeno i da bude autentičan dio mene. Proces je dug i isprepleten s mojim svakodnevnim životom. Sastoji se od promišljanja koncepta za koji mi je bitno da je čist, nepobitan i u koji sam siguran, od pripreme testnih recepata, samog snimanja, postprodukcije, odabira glazbe, do pronalaska specifičnog posuđa i tekstila“, kaže ovaj 31-godišnjak koji već ima mnogo planova za dalje.

PRIVATNA ARHIVA

„Sigurno se vidim u raznim kombinacijama i interdisciplinarnim scenarijima. Volio bih zasigurno imati nekakav fizički oblik svojih recepata, promišljanja i fotografija uobličen u knjigu. Oduvijek mi je želja bila imati i svoje malo mjesto, opušteno s dobrom hranom i dobrom glazbom, krasnim ljudima i promišljenim interijerom“, govori Ivan. A ako mu se snovi ostvare to će sigurno biti mjesto i s dobrom glazbom jer je upravo ona, važan dio svakog njegovog videa, ali i njega samog. "Budim se s glazbom i liježem s njom, mislim da moje slušalice rade prekovremeno“, govori kroz smijeh i dodaje da mu je ukus poprilično eklektičan. "Slušam sve od klasike, Chopina i Mozarta, preko Edith Piaf i Sinatre pa do Bebi Dol, Tereze Kesovije, Cole ili dobrog sevdaha. Naravno, slušam i modernu glazbu, najdraži mi je nekakav suvremeni synth-pop, kao što su Svemirko ili Pocket Palma te uživam u svemu što Lady Gaga napravi“, kaže.

Sretno zaljubljen

Uz glazbu voli i književnost, a čitanje knjiga neizostavan je dio njegove dnevne rutine unatoč poprilično gustom rasporedu. „Radni dan započinje ustajanjem u 6:30, trudim se odraditi jutarnja istezanja/yogu, doručkujem i popijem kavu, čitam i radim nekakvu ‘to do listu‘ za naredni dan. Zatim slijedi tuširanje i šetnja do posla tijekom koje obavim svoj jutarnji check-up s prijateljima. Nakon posla obično svratim s prijateljima na piće ili kuham, pripremam recepte za snimanja i slično ili se samo zavalim u kauč i pogledam neku seriju. Na kraju dana, uvijek šećem sat vremena prije spavanja jer sam shvatio da mi to najbolje raščisti misli“, prepričava Ivan koji o sebi privatno ne otkriva puno na društvenim mrežama. Pitamo ga, zbog čega?

„Nekako i sam imam osjećaj da sam puno više privatnih trenutaka dijelio kada me pratio puno manji broj ljudi. Valjda je to prirodno. Još se privikavam na veliki broj ljudi koji me prati i na kojima sam jako zahvalan. Iako je najnezahvalnije govoriti sam o sebi, ako bih se morao opisati to bi bilo da sam lojalan prijatelj, odgovoran, kreativan i predan. Također, strastven u stvarima koje radim i ništa u životu ne radim polovično. Također, mislim da sam netko tko čvrsto drži do svojih ideala“, govori Ivan kojem, čini se, ide baš na svim poljima. U sretnoj je vezi već sedam godina, a o svom partneru govori s puno pažnje i ljubavi. „Smatram da je moja dužnost govoriti o ljubavi! Osobito jer za takvo nešto nisam oduvijek imao prilike, mogućnosti, a ni hrabrosti. Moj partner i ja upoznali smo se u knjižnici Filozofskog fakulteta u Zagrebu, mislim da je bio jesenski ispitni rok i obojica smo učili za ispite, a nakon položenih ispita postepeno su se desila i druženja preko zajedničkih prijatelja, upoznavanja, prvi dejt na jednoj izložbi u tunelu Grič i evo nas, više od sedam godina skupa“, prepričava ovaj samozatajni arhitekt.Podrška partnera mu je uvelike pomogla u ostvarivanju njegovih ciljeva. „Naš odnos oblikovao me u osobu kakva sam danas. Zapravo smo odrasli i srasli skupa. Moj partner je jedna od najboljih osoba koje poznajem, koji je bezrezervno tu i vjeruje u moj uspjeh i onda kada ni sam nisam siguran u sebe“, kaže.

S obzirom na to da se uskoro bliži i Valentinovo kojim slavimo ljubav, upitali smo Ivana i što za njega znači taj dan i priprema li nešto posebno. „Prije sam stalno govorio o Valentinovu kao o nečem što je nepotrebno, nekakav izmišljeni praznik, ali sada sam stava - što ima ljepše od slavljenja ljubavi? Neka Valentinovo bude svaki dan! A za Valentinovo je dovoljno da skuhate nešto lijepo onom/oj koga volite, pustite neku dobru ploču i budite sretni - jer je biti iskreno voljen velika radost i privilegija“, zaključuje.

PRIVATNA ARHIVA