Dvostruki oskarovac Adrien Brody, koji je posljednju nagradu Američke filmske akademije osvojio za ulogu u filmu ‘Brutalist‘, toliko je posvećen poslu da to ponekad ostavlja posljedice na njegovo psihičko i fizičko zdravlje, a najbolja terapija mu je tada - slikanje
Dva od dva, to je, sportskim rječnikom rečeno, savršen učinak američkog glumca Adriena Brodyja (51) u utrkama za Oscare. Nakon što je 2003. osvojio tu prestižnu nagradu za ulogu poljskog Židova Władysława Szpilmana u filmu "Pijanist" i s 29 godina postao najmlađi dobitnik zlatnog kipića u povijesti Američke filmske akademije, ovih je dana dobio i drugi, za ulogu arhitekta Lászla Tótha u drami "Brutalist". Dvaput je, dakle, nominiran, i oba puta ga je i osvojio.
Još jedan rekord srušio je i na samoj dodjeli Oscara u dvorani Dolby u Hollywoodu: dobitnici imaju 45 sekundi da zahvale na nagradi, no Brodyju to nije bilo dovoljno. Govorio je punih pet minuta i 37 sekundi, i nitko ga, ni voditelji ni orkestar koji je pokušao početi svirati, pa ni redatelj prijenosa nije mogao zaustaviti. Možda se to nekome ne čini puno, ali u televizijskom prijenosu, u kojem je sve regulirano do posljednjeg detalja, to je bilo gotovo skandalozno. A što je sve to Brody govorio? Među ostalim, zahvalio je i svojoj partnerici, britanskoj dizajnerici Georgini Chapman (48), vlasnici modne kuće Marchesa, do 2017. udanoj za nekadašnjeg filmskog mogula Harveyja Weinsteina koji sada izdržava dugogodišnju zatvorsku kaznu zbog višestrukih silovanja... S njim ima sina Dashiella (11) i kćer Indiju (14), a Brody nije propustio spomenuti ih i zahvaliti im se što su ga, kaže, pustili u svoje živote, pa se i njihov osramoćeni otac javio iz zatvora i poslao poruku da mu je drago što njegova djeca žive uz osobu koja ih voli i brine se za njih.
A iako se Brody nikada nije ženio, itekako je svjestan koliko je u životu važno odrastati u normalnom obiteljskom okruženju, uz roditeljsku ljubav i poticajnu atmosferu. Rođen je 14. travnja 1973., u četvrti Woodhaven u njujorškom okrugu Queens. Otac Elliot Brody, porijeklom poljski Židov, bio je profesor povijesti i jako dobar amaterski slikar, a majka Sylvia Plachy, rođena u Budimpešti iz koje je s roditeljima pobjegla nakon revolucije 1956., u Americi je postala fotografkinja čiji su radovi uvršteni u stalni postav njujorške MoMa-e. Uz to je bila i stalna suradnica utjecajnog magazina Village Voice.
"Kod kuće su visjele majčine fotografije, negativi su se sušili u kupaonici, na policama su stajale posude s razvijačima... Išao sam s njom na snimanja, često me vodila i u ured Village Voicea. I otac je jako utjecao na mene, bio je jako strpljiv i stalno me ohrabrivao. Sve me to oblikovalo kao osobu, no na mene je utjecala i ulica, gdje su vladala drukčija pravila i gdje sam se naučio boriti za sebe", ispričao je o vremenu kad je već počeo slušati ljude oko sebe i pokušavao imitirati njihov način govora i ponašanja. Naučio je i neke osnovne iluzionističke vještine pa je na rođendanskim proslavama svojih vršnjaka nastupao kao Čudesni Adrien.
Da bi gluma mogla postati nešto što bi mu se moglo svidjeti vidjela je i njegova majka, pa ga je još kao dijete upisala na tečaj na Američkoj akademiji dramskih umjetnosti. Već s 12 godina počeo je nastupati u malim ulogama u kazalištima u New Yorku, a s trinaest je dobio glavnu ulogu u televizijskoj produkciji "Home at Last", o dječaku iz gradskog sirotišta kojeg posvoji obitelj iz ruralne Nebraske.
"Bilo mi je to nevjerojatno iskustvo. Uživao sam na setu u Nebraski, mogao sam se zamisliti kako živim tamo, pa me redatelj zafrkavao kako postoji mogućnost da se film pretvori u seriju i da mogu ostati s ekipom dulje vrijeme", prisjetio se Brody, koji nakon povratka kući u New York još nije bio siguran hoće li gluma biti njegov stalni poziv, jer ga je zanimala i likovna umjetnost. Na upisu u srednju umjetničku školu u New Yorku zato se prijavio i na smjer slikarstva i na smjer glume, no na prvom nije prošao - ali zato jest na drugom. Nakon srednje škole upisao se na jedan fakultet, pa prebacio na drugi, ali i na njemu je odslušao samo jedan semestar pa odustao jer je već počeo raditi kao glumac.
Redatelj Francis Ford Coppola angažirao ga je za malu ulogu u omnibusu "Njujorške priče", potom je 1996. glumio s reperom Tupacom Shakurom i Mickeyjem Rourkeom u "Bulletu", a onda je uslijedio niz uloga u nezavisnim, niskobudžetnim filmovima kao što su "Restoran", "Posljednje samoubojstvo" i "Pogrebnikovo vjenčanje", zbog kojih ga se sve češće počelo spominjati kao potencijalnu buduću glumačku zvijezdu.
Veliku šansu dobio je 1997., kada ga je već tada legendarni redatelj Terrence Malick angažirao za svoj epski ratni film "Tanka crvena linija", od kojeg je mladi glumac jako puno očekivao - no jako se razočarao kad je 1998., još prije premijere, doznao da od njegove role u montaži gotovo ništa nije ostalo.
No, utješio ga je redatelj Spike Lee koji mu je dao ulogu u filmu "Ljeto kad je ubijao Sam". Brody je zabljesnuo kao mladić iz Brooklyna opsjednut britanskim punkom koji povremeno radi kao muška prostitutka, a to što mu je netko od statista na snimanju završne scene uličnih nereda slomio nos nije mu zasmetalo, tim više što je s tom ulogom još više nego prije skrenuo na sebe pozornost holivudskih producenata i redatelja. Nakon još jedne uloge, u filmu "Harrisonovo cvijeće", primijetio ga je i redatelj Roman Polanski i dao mu glavnu ulogu u filmu "Pijanist", rađenom prema stvarnoj priči o poljskom Židovu, glazbeniku Władysławu Szpilmanu, koji je u varšavskom getu preživio nacističku okupaciju u Drugom svjetskom ratu.
"Teško je prikazati svu dubinu užasa koji je moj lik preživio, no trudio sam se", rekao je Brody. I zato je, dok se pripremao za snimanje, zaista dao sve od sebe. Prodao je svoj stan, auto i gotovo sve drugo što je imao, živio u jeftinim hotelima, svaki dan mjesecima odlazio na satove klavira kako bi mogao uvjerljivo odsvirati nekoliko pasaža Chopina, prekomjerno gladovao i do prvog dolaska na set u Varšavi, na svojih 185 centimetara visine smršavio više od 15 kilograma, što je, očekivano, ostavilo posljedice na njegovo zdravlje - ne samo fizičko nego i na psihu. Kasnije je, naime, priznao da je zbog gladovanja obolio od posttraumatskog stresnog poremećaja te da se još bori s njim.
Tijekom svih tih priprema doživio je i krah ljubavi s glumicom Sky Nellor, s kojom je bio u vezi od 1999., što je dodatno pridonijelo da se na snimanju osjećao kao da da su mu sve lađe potonule, pa se na setu zaista osjećao kao čovjek koji je sve izgubio u životu. Ni samo snimanje nije bilo lagano. U jednoj sceni trebao je preskočiti neku ogradu, popeti se na polusrušeni, poprilično visoki zid kuće bez krova, hodati po rubu i potom skočiti dolje te se udaljiti šepajući.
"Pa to nitko ne radi, zato imamo kaskadere", rekao sam Polanskom, a on je samo odmahnuo rukom, skinuo jaknu i popeo se na taj jadni zid da mi pokaže da to nije problem. K vragu, pomislio sam, ako to može čovjek koji ima skoro sedamdeset godina, mogu i ja. Još sam si stavio kamenčić u cipelu, tako da uvjerljive šepam nakon što skočim dolje - prisjetio se poslije detalja sa snimanja.
Svi ti problemi, muke i na kraju depresija koju je zbog teme filma osjećao još godinama poslije, imali su sretan završetak. Brody je bio nominiran za Oscara za glavnu ulogu, uz Nicolasa Cagea, Jacka Nicholsona, Michaela Cainea i Daniela Day-Lewisa. Tjedan prije dodjele Nicholson ih je sve pozvao da dođu k njemu. Tamo im je uz whiskey i cigare predložio da bojkotiraju dodjelu kao prosvjed zbog rata u Iraku, no od toga na kraju nije bilo ništa.
I dobro da je ispalo tako jer da nije došao na dodjelu, Brody nikada ne bi uspio poljubiti holivudsku ljepoticu Halle Berry. Iako nije očekivao da će zaista dobiti Oscara, osobito u tako jakoj konkurenciji, kad je pročitano njegovo ime, bio je izvan sebe od sreće, pa je na pozornici zagrlio lijepu prezentericu i strasno je poljubio. Nije mu to zamjerila, dapače, vratila mu je istom mjerom 22 godine kasnije, kad je dobio drugog Oscara, za "Brutalista".
Nakon osvojenog zlatnog kipića, Brodyjev se život stubokom promijenio. Paparazzi su ga zaustavljali na ulici, ponude za nove uloge pristizale su sa svih strana, honorari su mu se s nekadašnjih oko 300 tisuća dolara popeli na milijun i više po filmu... Novac ga, doduše, nije previše zanimao, važniji mu je bio izazov da može raditi s redateljima koje cijeni i da glumi likove koji su mu po nečemu zanimljivi.
Poslije dodjele si je, doduše, nešto priuštio: nekoliko dana poslije snimljen je kako izlazi iz prodavaonice glazbenih instrumenata s novom električnom gitarom u rukama. Uz glumu i slikarstvo, zanimala ga je, naime, i glazba, a kako je zbog "Pijanista" svladao osnove klavira, odlučio je naučiti svirati gitaru, a nešto kasnije je počeo i skladati pa je tako, primjerice, autor glazbe za nekoliko svojih filmova.
U to je doba započeo i novu ljubavnu vezu, sa svojom asistenticom Michelle Dupont, koja je potrajala nekoliko godina, do 2006. Navodno je imao i kratku aferu s glumicom Keirom Knightley, no oboje su to demantirali, makar je on isto tako opovrgavao glasine da je kratko bio u vezi s još jednom glumicom, January Jones, da bi kasnije, kad su ga iz medija pritisnuli pitanjima, nevoljko priznao da je među njima ipak bilo nečega.
Na ljubavni se život, kao ni na profesionalni, tih godina zaista nije mogao požaliti. Snimao je film za filmom, među ostalim i veliki hit "King Kong", do danas njegovo financijski najuspješnije ostvarenje, nabildao je mišiće za znanstvenofantastični akcijski film "Predatori", nastupio u pet ostvarenja Wesa Andersona, redatelja kojem se neizmjerno divi, glumio Salvadora Dalija u filmu Woodyja Allena "Ponoć u Parizu"... A onda se 2006., nedugo nakon prekida s Michelle Dupont, ponovno zaljubio, i to preko ušiju, u španjolsku glumicu Elsu Pataky.
Zbog nje je kupio imanje u blizini New Yorka, na kojem je veliku kuću kanio preurediti da izgleda kao dvorac za njegovu lijepu princezu. Mladi par pozirao je fotografima u tom idiličnom okruženju, penjali su se na traktor, ljuljali na ljuljački, hodali po travnjaku... No, idila nije dugo trajala. Brody je navodno razmišljao o vjenčanju i djeci, a Elsa Pataky je smatrala da je to preuranjeno jer nije bila potpuno sigurna je li brak s njim zaista ono što želi od života. Nakon prekida 2009. Brody je opet bio neutješan. Od straha od ponovnog ljubavnog razočaranja nije ulazio u novu vezu sve do 2012., kada je prohodao s Larom Lieto, ruskom manekenkom i modelom koja je gradila karijeru u Americi. Ta je ljubav, uz povremene trzavice, potrajala sve do 2018., kad su konačno prekinuli. Brody je u međuvremenu sve češće razmišljao o svojoj budućnosti. Tih mu se godina, naime, činilo da se zasitio glume, pa je na neko vrijeme prestao prihvaćati nove angažmane, a zbog jednog slučajnog susreta zamalo mu se život potpuno promijenio.
U Baselu u Švicarskoj upoznao je francuskog slikara Georgesa Moquaya, koji ga je jednom posjetio na njegovoj farmi pokraj New Yorka i vidio nezavršena Brodyjeva ulja na platnu. Svidjela su mu se, učinilo mu se da njegov američki prijatelj ima smisla za slikarstvo, pa ga je počeo nagovarati da se više posveti tom hobiju, koji je Brodyja ionako zanimao još od djetinjstva. Shvativši da s kistom u rukama ima potpunu kreativnu slobodu, za razliku od glume u kojoj uvijek ovisi o redateljevim zamislima, sljedećih nekoliko godina više je vremena provodio u svom atelijeru nego pred filmskim kamerama. Na kraju je shvatio da je gluma ipak njegov životni poziv, a slikarstvo nešto što ga najbolje opušta, pa sada na filmske lokacije uvijek nosi platno, boje i kistove.
Zna to dobro i Georgina Chapman, dizajnerica koju je upoznao na reviji kupaćih kostima Helene Christensen u Portoriku. Bilo je to 2019., dvije godine nakon što se rastala od Harveyja Weinsteina. Na večeri nakon revije počeli su pričati, nastavili se družiti uz koktele, vidjeli se kasnije u New Yorku i nije prošlo puno vremena da su postali par. On je podržava da ustraje u poslu s modnom kućom Marchesa, ona njega u glumi i u slikarstvu. Oboje su zrele osobe koje su puno toga prošle u životu, vole se i imaju povjerenja u svoju ljubav. I njena su djeca prihvatila Brodyja, kojeg zovu "popsy", što je glumac otkrio kad je primao svog drugog Oscara, za ulogu u filmu "Brutalist".
A koliko zaista Georgina Chapman ima povjerenja u njega vidjelo se i po njenoj reakciji kad ga je nakon dodjele Oscara strastveno poljubila Halle Berry - pred njenim očima. "Pa koja bi to žena svom muškarcu uskratila poljubac Halle Berry", komentirala je.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....