Ammar Mešić, koji u seriji "U dobru i zlu" tumači jednog od glavnih likova, otkriva zašto je ostao bez svih angažmana u Srbiji te što je u njemu izazvalo anksiozne poremećaje, kojih se riješio uz pomoć prijateljice s istim iskustvom.
Ovo je možda najluđa godina u mom životu. Počelo je u Beču, gdje sam radio na baušteli, a po svemu sudeći završit ću je u Zagrebu na setu dramske serije Nove TV "U dobru i zlu", govori Ammar Mešić (32), srpski glumac s kojim smo proveli jedno kišno prijepodne u zagrebačkoj Galeriji Kaptol. Ammar u seriji igra Kašmira Miru Sriću, mladog zavodnika koji želi postati obiteljski čovjek i uspješan građevinski poduzetnik.
"Kada su mi dali scenarij za ulogu, nisam mogao vjerovati što čitam. Naime, tada sam još bio u Beču gdje sam radio kao pomoćni radnik na gradilištima: postavljao sam knauf, raznosio šutu... sve što su od mene zahtijevali. Ništa mi nije bio problem, pa ni ustajati u pet ujutro i završavati s poslom kasno navečer. Prihvatio sam se tog posla jer mi je trebao odmak od svakodnevice, fizički rad i čista glava", objašnjava Ammar kojem su odlazak u Beč i rad na gradilištu pali na pamet tijekom jednog intervjua.
"Tijekom gostovanja u jednoj TV emisiji voditeljica me pitala što ću raditi sada, nakon što sam izgubio jedini angažman koji sam tada imao, u seriji "Igra sudbine". Iz mene je samo izašlo: "Idem na bauštelu!" Ubrzo sam shvatio da bi to za mene moglo biti dobro, nazvao sam prijatelja koji živi u Beču i za nekoliko tjedana već sam bio u Austriji", govori Ammar. Njegovi problemi, prisjeća se, počeli su lanjskog svibnja, kada je zbog niza tragičnih događaja koji su zadesili Srbiju - od pokolja u osnovnoj školi Vladislav Ribnikar do onog dan poslije u selu Mladenovac - kao glavnog krivca označio predsjednika Srbije Aleksandra Vučića.
"Nakon što sam se oporavio od početnog šoka zbog svega što se dogodilo napisao sam dugačak status na društvenim mrežama. To je jednostavno izašlo iz mene. Pretpostavljao sam da ću dobiti otkaz, a to se, naravno, i dogodilo dva mjeseca kasnije. Scenaristi su odlučili ukinuti moj lik u seriji "Igra sudbine", iako je Strahinja bio jedan od glavnih likova i igrao sam ga gotovo pet godina. No, takve stvari me u Srbiji ne čude", kaže Ammar, koji je odrastao u gradiću Prijepolje, koji se nalazi na tromeđi Bosne i Hercegovine, Crne Gore i Srbije.
"To je mala sredina, multietnički gradić koji njeguje različitosti. Mama Sanela je učiteljica, tata Fuad radi u poreznoj upravi i oboje su mi velika podrška u svemu što radim. Imam i dvojicu mlađe braće, Denija koji je također glumac i Dinu koji u Stuttgartu radi kao konobar. Obojica su nedavno postali očevi, tako da sam ponosan stric", govori Ammar, koji je još u vrtićkoj dobi počeo glumiti u predstavama, a s nepunih 17 godina otišao je u Niš na Fakultet umjetnosti pa je paralelno završavao srednju školu i slušao predavanja na fakultetu.
"Ja sam do dvadesete godine već diplomirao! Nije bilo lako u isto vrijeme ići u srednju školu i na fakultet, ali znao sam što želim pa sam se posvetio samo tome. Možda sam nešto i propustio u tim tinejdžerskim godinama, no ne žalim", govori Ammar koji se nakon diplome preselio u Beograd.
"Isprva sam snimao reklame za TV, bio sam model u raznim kampanjama, snimao kratke filmove, glumio u kazalištu... No, publika u Srbiji najbolje me poznaje kao Strahinju iz "Igre sudbine", a možda najdraži posao mi je bio u Nišu u Školi glume za osnovnoškolce. Rad s djecom me oplemenjuje i obožavam ga jer je nešto posebno djecu usmjeravati na pravi put", govori Ammar. Iako je bio zadovoljan sobom, mnogo radio i putovao, u jednom trenutku je osjetio zasićenje, a to je, kaže, dovelo do napadaja panike i anksioznosti.
"Nije mi problem javno govoriti o tome. Sve je počelo od banalnog pitanja - jesam li dobro? Umjesto da odgovorim da jesam, jer sam realno i bio, imao sam sve što mi treba, ja sam uronio u duboke misli. I došao do toga da zapravo nisam dobro, a s tim su počeli ti napadaji panike. Nije to nimalo ugodno ni bezazleno. Spasila me moja prijateljica koja je i sama prošla kroz slično iskustvo, bila je moja osobna terapeutkinja, a koristili su i lijekovi", iskren je Ammar, koji svojim najvećim uspjehom smatra to što spava mirno jer svaku večer odlazi u krevet - čista obraza.
"Živimo u ludim vremenima i ostati pribran, donekle normalan i psihički zdrav, kakav danas jesam, veliki je uspjeh", govori Ammar, koji ni za kakav novac ne bi odustao od svojih uvjerenja.
"Borit ću se i dalje i progovarati o svemu što se događa u Srbiji, ali trenutačno moram priznati kako uživam u Hrvatskoj. Tu je sada moj dom. Zagreb je na savršenoj lokaciji, samo sat i pol udaljen od mora, tako da svaki vikend provodim negdje na obali. Obišao sam je cijelu, od Istre do Dubrovnika, a najdraža mi je Dalmacija", govori Ammar. Ovo ljeto je, kaže, doživio i jedan od najljepših dana u svom životu.
"S prijateljima sam bio na Korčuli i odlučili smo posjetiti Mljet. Trebao je to biti samo kratki izlet i jedno popodne na tom predivnom otoku, ali pretvorilo se u dva dana uživanja u najfinijoj hrani, čistom moru, prirodi, divnim melodijama klapa i predivnim ljudima koje sam tamo upoznao", kaže Ammar, koji je prekinuo dugu vezu i na radost brojnih obožavateljica, kako on sam kaže, danas je slobodan kao ptica na grani.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....