Šime Kovačević kupio je oko 2000 četvornih metara zapuštene zemlje uz maleni izvor vode nedaleko od rodnog Splita i uredio skrovište za odmaranje, čitanje i vikend-uživanje, ali i povrtnjak koji mu već nosi slasne plodove.
Omiljeni televizijski reporter Šime Kovačević, čest je "gost" gledatelja diljem Hrvatske zahvaljujući javljanjima u emisiji HRT-a "Dobro jutro, Hrvatska". Afirmirao se i kao modni dizajner te pridruženi član splitske udruge žena oboljelih i liječenih od karcinoma dojke "Caspera" koje su nadahnule neke njegove kreacije, studirao je slikarstvo na talijanskoj umjetničkoj akademiji "Accademia di Belle Arti di Roma", a odnedavno se dokazuje u novoj disciplini - vrtlarstvu.
Nedaleko od Splita uredio je svoj skriveni, zeleni raj s jezercem obrubljenim mladim bambusom i šašom u kojem plivaju koi ribice i cvjetaju lopoči, a "čuvaju" ih dvije ukrasne statue Bude. Postavio je sjenicu za odmaranje s vrtnom garniturom koja se po potrebi pretvara u blagovaonicu na otvorenom i hedonistički kutak za izležavanje.
Uredio je impresivan povrtnjak: pokazalo se da taj magistar ekonomije i novinarstva ima "zelene ruke" jer su mu obilno rodile rano proljetos posađene "pome", krastavci, tikvice i tikve. Ponosan je na svoje lubenice, "balancane" i paprike premda još uči o poljodjelstvu. Rodilo je čak i maleno stablo breskve posađeno prije gotovo dvije godine, kad je kupio oko 2000 četvornih metara zapuštene zemlje uz maleni izvor vode i odlučio urediti skrovište za odmaranje, čitanje i vikend-uživanje.
"Od malena obožavam prirodu, od onih sam koji će u šumi bez problema zagrliti stablo i uživati u kontaktu s tlom dok leže na goloj travi. Volim proljeće i jesen jer je tada sve živo i miriše, a otkako imam svoj vrt, ne moram čekati smjenu godišnjih doba. Intenzivne mirise i okuse prirode imam u vlastitoj oazi kojoj sam dao naziv "Skriveni vrt spokoja", kaže televizijski reporter dodajući da je ideja o vlastitom zelenom kutku u njemu je dugo sazrijevala i čekala pravi trenutak za realizaciju.
"Kad sam prije nekoliko godina na novinarskom zadatku upoznao profesoricu Ivnu Bučan i prošetao njenim vrtovima u Kaštelima - školskim, botaničkim vrtom u jednoj školi i Biblijskim koji je postao turistička znamenitost, pomislio sam pokušati napraviti nešto slično, primjereno mom vrtlarskom (ne)iskustvu. Ideja se rasplamsala nakon što sam upoznao Denisa Bojčića, strastvenog uzgajivača bugenvilija i hibiskusa te Antu Karanušića o čijem je vrtu reportažu snimio BBC. Njihovi vrtovi i staklenici bili su mi primjer za to da na zemlji možete stvoriti pravi raj ako iskreno volite prirodu i potrudite se oko uređivanja gredica”, priča Šime čiji su roditelji imali vrt i nadmetali se svatko u svojoj "disciplini".
"Čim sam kupio zemljište i počeo ga uređivati, podijelio na dva dijela, povrtnjak i cvjetnjak. Povrtnjak je posvećen mom ocu, Krsti, jer je oduvijek volio saditi povrće i voće dok je mama Sonja obožavala cvijeće. Često bi tata, kad bi se sam zaputio u našu vikendicu, iz vrtu iščupao mamino cvijeće i posadio krastavce ili papriku. Ruku na srce, mamino cvijeće uvijek se bolje "primalo" dok tatine sadnice nisu baš davale velike plodove", govori popularno televizijsko lice čije "pome" obožava njegova kolegica i prijateljica iz redakcije, Mirta Šurjak.
Najljepši ukras zelenog kutka televizijskog reportera, njegovo je jezerce od oko 60 četvornih metara. Nastalo je slučajno, kad je prošle godine morao iskopati pozamašan korijen sasušenog stabla. Kad se već silom prilika suočio s rupom u zemlji, proširio ju je i obložio posebnom folijom za vrtna jezerca. Na dno je poslagao lončanice s lopočima, ukrasio ga kamenjem kojim je obložio obalu jezerca, postavio filtere za vodu, a uokolo posadio ukrasno bilje.
"U vodu sam ubacio točno 13 zlatnih ribica jer mi je to sretan broj. Danas ih je, čini se, puno više", govori Šime koji svoj vrt dijeli s četiri udomljene mace, dva psa, ježevima i pet žaba koje su se rasporedile ispod lopoča u jezercu. Dolazi mu i fazan privučen svježom vodom te znatiželjna lisica, na sreću ne u isto vrijeme.
Kad se povuče u vrt, Šime kaže kako tek tata pronalazi unutarnji mir. Otkriva da je osim roditelja, izgubio i mlađu sestru Valentinu koja je podlegla karcinomu dojke. Danas mu se, pak, čini da u igri oblaka i svjetlosti (u čemu uživa kad se ispruži na ležaljku u svom malom raju), prepoznaje neki njen znak. Kao da mu zrakom sunca "uperenu" prema njemu želi poručiti da je sve u redu, da se ne brine i neka živi, punim plućima uživa u ljepoti koju je stvorio, i za nju.
"Priznat ću vam da je, nakon majčine izgubljene borbe s leukemijom, sestrina smrt ostavila trag. U jednom trenutku moje je tmurno, psihičko stanje prešlo na fizičku razinu, izgubio sam volju za uživanjem u lijepom. Kad bih se vratio kući i legao bih na kauč i zurio u prazno. Na kraju me je izvukao moj vrt. Preporodio me je i na neki način iznova formirao. Okružen ljepotom u svom zelenom skrovištu, bujnim životom u maloj oazi, ponovno pronalazim sreću", zaključuje Šime Kovačević.