Baletni velemajstor zvijezda je spektakla "Baletni gala koncert" koji se 17. i 18. listopada održava u zagrebačkom HNK.
Nakon dvije godine jedan od najvećih baletana suvremene plesne umjetnosti, 49-godišnji Roberto Bolle vraća se na pozornicu zagrebačkog HNK, gdje nastupa na spektaklu "Baletni gala koncert" 17. i 18. listopada. Ljubitelji baleta će u jednoj večeri vidjeti najljepše ulomke klasičnog repertoara, zajedno sa suvremenim djelima, a uz Bollea nezaboravan užitak publici u HNK-u jamče i imena Daniila Simkina i Marije Kochetkove, Denisa i Anastasije Matvienko, Antonelle Albano, Toona Lobacha, Marte Petkove, s kojima pozornicu dijele prvaci i solisti zagrebačkoga Baleta: Guilherme Gameiro Alves, Iva Vitić Gameiro, Rieka Suzuki, Takuya Sumitomo, Natalia Kosovac, Pavel Savin, Miruna Miciu i Simon Yoshida.
Baletni genij čijem se umijeću puna tri desetljeća divi cijeli svijet rođen jr 26. ožujka 1975., a njegovu nadarenost zapazio je Rudolf Nurejev koji je u La Scali postavljao "Orašara" i ponudio mu ulogu Tadzia u "Smrti u Veneciji".
Tu ulogu tada nije otplesao jer je direkcija milanske Scale smatrala da je 15-godišnjak premlad za takav debut, ali mu je susret s Nurejevom odredio život i karijeru. "Nakon toga sam znao sam da je sve moguće, da granice za mene ne postoje", kaže Roberto Bolle s kojim smo ekskluzivno razgovarali uoči njegovog dolaska u Zagreb.
Kako izgleda vaš život?
Život baletana je od najranije dobi uvijek isti - posvećen vještini, probama i nastupima, a sve ostalo je sporedno. Pazimo na prehranu, alkohol ne pijemo, pazimo na zdravlje, što je posebno važno u mojim godinama kad mi svaka ozljeda može ugroziti karijeru.
Što pripremate za hrvatske obožavatelje?
Za hrvatsku publiku pripremamo "Cantatu" Maura Bigonzettija, velikog talijanskog koreografa koju je postavio na tradicionalnu talijansku glazbu, a osim toga otplesat ću muški pas de deux "Les Indomptés" s čuvenim nizozemskim plesačem Toonom Lobachom, koji je uvijek rado viđen gost u mom gala spektaklu "Roberto Bolle i prijatelji".
Gdje živite i koje mjesto smatrate domom?
Čak i kad sam dugo izbivao iz Italije, moj dom je bio i ostao u Milanu. To je moj grad koji obožavam zbog njegove živosti, vibrantnosti, umjetnosti, mode, druženja s prijateljima... Većinu vremena provodim na putu, ali Italiju i Milano posvuda nosim sa sobom u srcu.
Što smatrate vrhuncima svoje karijere?
Svojim vrhuncima smatram prilike kad sam imao priliku na međunarodnoj razini predstavljati svoju zemlju i to ne samo na baletnim pozornicama diljem svijeta, nego i na raznim svečanostima, kao što je bila proslava Zlatnog jubileja pokojne kraljice Elizabete II. u Buckinghamskoj palači u Londonu, na svečanoj ceremoniji otvaranja Olimpijskih igara u Torinu 2006., te za poglavara katoličke crkve, papu Ivana Pavla II. na Trgu svetog Petra u Vatikanu 2004. A svakako najljepši događaj ove godine bio je završni nastup s dvije tisuće mladih plesača na Plesnom tjednu u Milanu, kad smo zauzeli cijeli trg ispred milanske katedrale Duomo. To je bilo nezaboravno.
Po čemu ste tipični Talijan?
Kažu da se svaki Talijan rađa sa sposobnošću da razlikuje stotinu nijansi bijele boje, što u prijevodu znači da nam je estetika jako važna. Ni ja nisam iznimka, pa život ne mogu zamisliti bez svih ljepota svoje zemlje - od arhitekture, prirodnih i kulturnih znamenitosti, do mode, plesa i uživanja za stolom u dobroj hrani. Osim toga za mene je, kao i za veliku većinu mojih sunarodnjaka, obitelj temeljna vrijednost do koje iznimno držim. Tu sam za sve, što god kome zatreba.
Kako ćete 26. ožujka iduće godine proslaviti 50. rođendan?
Nemam velikih planova, jer intimno nisam ljubitelj velikih slavlja. Radije biram proslave u krugu obitelji i bliskih prijatelja, to su za mene prave male intimne svečanosti.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....