Riječka glumica Ana Vilenica, koju je šira publika zavoljela u serijama ‘Ponos Ratkajevih’, ‘Dolina sunca’, svom bogatom umjetničko-pedagoškom životopisu može dodati i zvanje docentice na Vernu. Tim povodom razgovarali smo s Anom, prisjetila se i svojih skitnji od Sarajeva do Londona, izazova u HNK-u Ivan pl. Zajc, novih predstava, a i upoznavanja sa životnim partnerom Edijem Mužinom, s kojim ima 14-godišnjeg sina Dujma.
Od rodne Rijeke do Sarajeva, potom Londona, Zagreba, pa ponovno u Rijeku – tako bi se mogao sažeti put želja, odricanja, snova, ljubavi, znatiželje, nostalgije, buđenja za novim izazovima kazališne, televizijske i filmske glumice Ane Vilenice (47). No, zvijezda nekad popularne serije „Ponos Ratkajevih“ i drugih odnedavno ima i zvanje docentice na Vernu.
„Unatoč dotadašnjem obrazovanju, osim Akademije studirala sam engleski i hrvatski jezik, nisam se mogla zamisliti kao profesorica hrvatskog ili engleskog, ali tinjala je u meni želja za pedagoškim radom. Tako sam isprva radila s djecom kroz neke interaktivne projekte, potom s odraslim amaterima ili onima koji žele studirati glumu, a zatim sam malo-pomalo kao predavačica na Vernu zaslužila zvanje docentice“, započinje razgovor omiljeno lice s malih ekrana, čija je glumačka strast nosila posvuda. Naime, nakon zaigranog i bezbrižnog djetinjstva u Rijeci, gdje je od malih nogu pokazivala ljubav prema književnosti i glumi (sanjarila je da će jednog dana i ona zakoračiti na inozemnu scenu), odlučila se na odlazak na prijemni na sarajevsku akademiju. I upisala je iz prve.
“Jednom je moj profesor glume Miralem Zupčević rekao: ‘Da me nije htjela jedna komisija, tražio bih drugu’, a to je ono što se meni dogodilo. Nisam prošla u Zagrebu, upoznala sam Enisa Bešlagića i Belmu Lizde-Kurt, tada studente Akademije scenskih umjetnosti, koji su mi rekli: ‘Dođi u Sarajevo’. Nije mi trebalo dva puta reći, mom avanturističkom duhu to je bilo tako logično i prirodno. Za Sarajevo me vežu lijepa sjećanja, baš za to poratno, ranjeno Sarajevo koje je još bilo puno ratne traume - za tople, velikodušne, susretljive ljude, pune duha. I još cijeli dan studiraš glumu, gdje ćeš bolje?”, prisjeća se Ana.
Sarajevska škola života
I nakon završetka Akademije, Sarajevo joj je dalo priliku, glumila je u raznim predstavama u njihovim kazalištima, na filmu, televizijskim serijama. Imala je priliku, kaže, upoznati i tamošnje glumačke velikane, no njezina nomadska ćud u ono vrijeme nije joj dala mira. Tako je dala otkaz u sarajevskom teatru i odlučila se za život i rad u Londonu, o kojem je sanjarila još kao klinka. „Vjerojatno svi mi koji smo studirali glumu negdje duboko u sebi maštamo ili smo maštali da se iskažemo na američkom ili engleskom tržištu. Iako mi je Sarajevo bilo predivno iskustvo, najiskrenije, nikad se nisam ondje osjećala doma, a i željela sam iskušati se na engleskoj pozornici. Zaputila sam se u London, gdje sam magistrirala na Royal Central School of Speech and Drama i ostala ondje četiri godine. Sarajevo me je naučilo životu, a London me je naučio slobodi“, naglašava riječka glumica. Kaže da bi mogla napisati esej o svojim iskustvima u gradu na Temzi, koji opisuje kao mjesto krajnosti i vrhunske kazališne produkcije.
“Jedan dan jedeš sirijsku juhu s lutkarom Mahmudom u minijaturnom stančiću, drugi dan si na partiju i shvatiš da je na istom buduća kraljica Engleske. Voljela sam taj osjećaj. Voljela sam biti jedna od milijun ljudi. Voljela sam se prepustiti tom gradu, pa gdje me odvede. Sad kad pogledam, s obzirom na to da sam došla sama bez ikakvih veza, a to je najvažnija stvar u našem poslu, dosta sam glumila, uglavnom u produkcijski siromašnijim predstavama na Fringeu. Zahvaljujući ulozi učenice iz Ionescovih ‘Stolica‘ našla sam agenticu, snimala kratke filmove, dokudramu za BBC i sl. Čak sam samostalno režirala i producirala jedan kratki film i to mi je bilo jedno od ljepših životnih iskustava”, priča Ana Vilenica.
Tijekom boravka u Londonu pokazala se i sjajnom motivatoricom i organizatoricom. Tako je u Londonu okupila svoju internacionalnu ekipu entuzijasta i napravili su kratki film, no prazan hod između projekata, neizvjesnost – ponukali su je na promjenu. „Nakon četiri godine mog života u Londonu nastupila je kriza 2008., a meni je davno istekla studentska viza. U jednom sam trenutku ondje ilegalno radila, pa je došlo vrijeme da se vratim kući. Pogotovo jer mi je došla ponuda za seriju „Ponos Ratkajevih“, prisjeća se. Da je dolazak u Zagreb bio izvrsna odluka, pokazale su i uloge u drugim serijama, „Dolina sunca“, „Kud puklo da puklo“, također je i pobjednica showa ‘Ples sa zvijezdama‘ 2010., a u međuvremenu je radila i kazališne projekte iako je bila bez stalnog kazališnog angažman. No, vrijeme korone prekinulo je tu priču.
„U vrijeme pandemije, nakon što je stradao naš zagrebački stan koji još nije renoviran, sa suprugom i sinom vratila sam se u Rijeku obitelji. I ondje sam 2023. postala ravnateljica Drame u HNK Ivana pl. Zajca. Moram priznati, neobično iskustvo, jer sam u isto vrijeme bila i glumica. Nije jednostavno biti nadređena redatelju, a istodobno glumiti. Svaka čast svemu, ali takvo iskustvo više ne bih ponovila“, iskrena je.
Dodala je da se nada da se tijekom tog dvostrukog posla nije zamjerila nikome od kolega glumaca. Na poziciji ravnateljice Drame ostala je do početka 2026., nakon čega se posvetila glumi. Tako je nedavno imala premijeru predstave “Kazalište” na Riječkim ljetnim noćima, a od prošle sezone aktivno igra i komad “Ovo bi mogao biti moj razred” u režiji Anice Tomić. Ističe da, iako je stalna članica ansambla riječkog HNK, nakon 25 godina samostalne djelatnosti teško joj je napustiti autorske projekte pa i dalje sa suprugom redateljem Edijem Mužinom izvodi interaktivnu digitalnu predstavu ‘Abecedu interneta’. U njoj govore o opasnostima na internetu osnovnoškolcima.
Njezin poseban dječak
Ponosna je na sebe jer je prije dvije godine napravila iskorak, monodramu “Ana Katarina”, nastalu kao dio ponude kulturno-turističke rute Putovima Frankopana. “Temelji se na životu Ane Katarine Zrinski i radim je uporabom posebnog binauralnog zvuka, pa je jako dojmljiva, posebno akustički. Podsjeća zapravo na film koji je oduvijek bio moja prva ljubav”, govori Ana, koja će s ‘Anom Katarinom’ gostovati od Novog Vinodolskog, Čakovca i drugih gradova, gdje će ovom monodramom revitalizirati materijalnu i nematerijalnu kulturnu baštinu kroz lik i djelo svoje junakinje. Osim što je s njom gostovala u Kanadi i izvodila je na engleskom jeziku, isto će napraviti i u Londonu u prosincu.
Govori kako joj je glava stalno puna ideja, a nije isključila mogućnost povratka u Zagreb, ukoliko njezin 14-godišnji sin Dujam, kojeg je dobila s redateljem Edijem Mužinom, poželi studirati ondje. Priznaje, potajno se nada i još nekim snimanjima za sebe. “Svakome je njegovo dijete posebno i jedinstveno, ali eto, moj Dujam je zaista jedan poseban dječak, dobre, plemenite naravi i izuzetno kreativan. Mudrica. On je više u vizualnom svijetu, zanima ga game development i arhitektura, a meni se čini i fizika, jer tako strastveno priča o svemu što jest fizika, fizikalni zakoni i sl. A bome bi po “parlatini” mogao biti i pravnik”, smije se Ana.
Ispričala nam je i kako je upoznala životnog partnera Edija Mužinu. Otkriva da su zajedno išli u riječku gimnaziju, ali ga, kaže, tamo nikad nije srela. Upoznali su se tek kad je studirala glumu u Sarajevu, na Motovun Film Festivalu, a postali par nekoliko godina poslije. “Što smo duže zajedno, sve nam je bolje, Edi me je uvijek znao isprovocirati, ajmo tako reći, svojim načinom razmišljanja i gledanjem na svijet, uvijek imamo o čemu razgovarati i puno se smijemo. Oboje volimo priče, stalno nešto izmišljamo kada smo skupa i kreativno se super nadopunjujemo. Nevjerojatna mi je podrška i eto, čovjek koji me je uspio vezati. Uz to, oboje smo jako lojalne osobe i čuvamo se”, opisuje najvažniji ljubavni koktel sa svojim Edijem, s kojim si je ovo ljeto priuštila pošteni godišnji odmor.
Osim varijante ‘ručnik, knjiga i plaža, i duga jutarnja kava’, obiteljski su putovali u Francusku; preko Arlesa i Carcassonnea do Lourdesa, pa onda preko Avignona i Monaca kući. Potom je s Dujom otišla na malu turneju po Dalmaciji, posjetila Hvar, gdje ima rodbinu, a većinu srpnja i kolovoza provodi u kući u Novom Vinodolskom, odakle je njezin nono. Iako je sve polako počelo mirisati na jesen i obaveze, Ana je još u prazničkom raspoloženju: “Neki dan sam s Dujom bila u Lidlu i počeo je program ‘Back to School‘. Na to sam mu rekla: ‘ignoriramo se do škole‘. Ljeto je moje najdraže godišnje doba, osobito kad je vruće i želim da još traje. A onda od rujna, što se kaže, u nove radne pobjede!”
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....