VEDRAN PETEH/CROPIX
Pripreme za školu

Priprema, pozor, škola! Influencerica Ana Vladušić govori nam o izazovima roditeljstva

Influencerica Ana Vladušić otkriva kako izgleda prvi dan škole u njenoj obitelji te kako se nosi sa svim izazovima roditeljstva tijekom obrazovanja djece.

Influencerica Ana Vladušić otkriva kako izgleda prvi dan škole u njenoj obitelji te kako se nosi sa svim izazovima roditeljstva tijekom obrazovanja djece.

Zovem se Ana. Iako na društvenim mrežama djelujem pod nazivom ‘latinoamericana‘, od latino imam jedino muža. Čudan sam spoj opuštenosti i control freaka, pa uglavnom više bitki vodim sama sa sobom nego s obvezama i obitelji. U obiteljskoj ekipi nalazi se i troje djece u tri različite faze rasta i razvoja te psi Lua i Azzy koji teže više od sve djece zajedno. Ne volim površnost i gubljenje vremena, lažna prijateljstva i obećanja. Jogurt i čips. Tripice. Neiskrenost. Negativnost, sivilo i nered (istinski ne podnosim kad nemam kamo sa stvarima). Volim druženja i gužvu, dobru knjigu, strane jezike, zabavne ljude i različite kulture, a sladoledu i dobrom kozmetičkom tretmanu veselim se kao beba zvečki.

Kako izgleda jutro kod vas doma na prvi dan škole? U koji razred će krenuti djeca?

- Uskoro počinje nova školska godina i, već tradicionalno, to jutro prvog dana škole kod nas bude dinamično, a raspoloženje varira ovisno o tome iz čije perspektive gledamo. Antea (12) ove godine kreće u 7. razred i kod nje je uvijek veselo, no Mila (8) je prošle godine bila prvašić pa je prvi dan škole zapravo trajao cijeli tjedan (ako ne i mjesec) u sljedećem, revijalnom tonu: knjige nismo gubili, no školske papuče su se tražile danima. Rola papira za ruke dokazano može poslužiti i za suze. Učiteljici se ne kaže teta, ali "ti" umjesto "vi" ipak ponekad izleti. Za školu se dižemo lako, ulazimo teško. Kako će biti ove godine, zasad mogu samo nagađati, no prošle se skoro sve navedeno vrlo brzo promijenilo. Osim šlapa. Njih i dalje tražimo.

Što djeca vole u školi, a što ne?

- Generalno, starija obožava tjelesni, likovni i veliki odmor, a kod mlađe veselje obuhvaća manje-više sve osim domaće zadaće. Moje cure zaista vole ići u školu, a taj osjećaj ovisi o više faktora, od okruženja do navika koje im mi kao roditelji usađujemo od malena.

image

Ana Vladušić

VEDRAN PETEH CROPIX
Kakva ste mama, stroga ili opuštena?

- Prije braka imala sam tri teorije o odgoju djece. Sada imam troje djece i nijednu teoriju. Nekako sam se s vremenom prepustila i prestala robovati pravilima te u hodu shvatila da je tako najbolje.

Idu li djeca na izvanškolske aktivnosti?

- Držim se pravila od dvije aktivnosti maksimalno, s tim da jedna mora biti sport. Aktivnosti mogu biti koje god oni žele, no to što izaberu moraju "izgurati" do kraja godine. Ono što ih time želim naučiti je da, kao i u životu, uvijek imaju pravo izbora, ali da su sami odgovorni za svoj izbor te da se s njim trebaju nositi.

Koliko vam se mijenja dnevni ritam kad počne škole?

- Dolazim iz vrlo strukturirane obitelji. Sve je, kako bi se reklo, pic mic, košulje po šavu, hlače na crtu, a tabletić na TV-u. Iako nisam od prevelike rutine u životu, smatram da je kod djece iznimno važna te da na taj način osjećaju sigurnost i svojevrsnu stabilnost. Dnevni ritam kod nas kreće vrlo rano i to se nikada ne mijenja, s obzirom na to da ja treniram u ranojutarnjim satima, a nakon toga djecu vozim u školu. Ostatak dana plan i program variraju jer nam je radno vrijeme fleksibilno, a dan gotovo nikada ne izgleda isto.

Kupujete li odjeću posebno za prvi dan škole?

- Djeca imaju vrlo izražen stil i sve troje se odijevaju potpuno različito. Trudimo se ne intervenirati, no ponekad nabacimo prijedlog kako bi outfiti bili što nosiviji i kako bi se međusobno mogli kombinirati. Ja obožavam minimalistički stil capsule kolekcija, starija kći ide u tom smjeru, a dvoje mlađih se oči zacakle čim ugledaju kričave boje, šljokice ili likove iz aktualnih crtića. Sukladno tome, takav nam je i izbor torbi te školskih ruksaka. Antea se odlučila za crni ruksak s dovoljno pretinaca i minimalno uzoraka, dok je Mila već drugu godinu za redom vjerna popularnoj Top model kolekciji.

image

Djeca Ane Vladušić

VEDRAN PETEH CROPIX
Kako je imati dva školarca, koliko se stignete posvetiti objema?

- Jednom kad se uhvatimo u koštac s novim predmetima, aktivnostima i rutinom, vremena imamo za sve. Trudimo se naučiti ih samostalnosti, koliko god je to moguće u njihovoj dobi, a za sve eventualne zapreke smo uvijek tu. Školu vole i pohađaju je s veseljem, uče same, nikako napamet, uvijek svojim riječima i s razumijevanjem. Nekad funkcionira, a nekad idemo na instrukcije. No, sve je to u redu i dio procesa.

Kakva su djeca karakterno, koliko se razlikuju?

- Iako ih sve troje jednako odgajamo, potpuno su različiti. Antea je samozatajna i povučena, vrlo kreativna i uvijek okružena najbližim prijateljima, a Mila i Franco su povukli latino crtu pa gdje god dođu moraju biti centar pažnje i duša zabave.

Kako ste upoznali muža?

- Muž i ja smo se upoznali davno, u jednom izlasku. Malo je reći da smo tada u glavi bili daleko od razmišljanja o bebama i mijenjanju pelena, kućici u cvijeću i kućnim ljubimcima te igraonicama i parkićima kao jedinim opcijama za subotu navečer. Dok nismo dobili djecu, uglavnom smo mnogo putovali i živjeli na relaciji Argentina - Hrvatska. Kada je Antea krenula u školu, odlučili smo se skrasiti - Hrvatska je prevagnula. Iako i danas, kad uhvatimo vremena, rado putujemo i istražujemo druge kulture i mogućnosti za život, zasad je Zagreb naš dom. Često me pitaju kojim jezikom govorimo doma - pa da odmah otkrijem tu nepoznanicu, doma govorimo španjolski. Najviše kako bi djeca bila bilingvalna i imala više mogućnosti u životu. Iz Argentine smo preuzeli naviku "Mi casa es tu casa" i svi su uvijek dobrodošli. Život nam nije sapunica, kako ljudi često zamišljaju, no prepirke oko toga jedu li se palačinke s Nutellom ili s dulce de leche su uvijek tu.

image

Djeca Ane Vladušić

VEDRAN PETEH CROPIX
Koliko često idete u Argentinu?

- Volim reći da u Argentinu idemo svake godine na njihovo ljeto u prosincu, no za vrijeme pandemije nitko nikamo nije išao pa sad to "svake godine" više baš i nije točno. Zadnji put smo bili prošle godine i toliko smo se dobro proveli da smo ponovno Buenos Aires počeli razmatrati kao opciju za preseljenje.

Koliko se stignete posvetiti sebi dok je škola?

- Imam nekoliko svojih rituala kojih se ne odričem bez obzira na školu ili vrtić. Aktivno trčim i treniram, volim otići na razne tretmane, a sat vremena ujutro ispijam mate, argentinski čaj. Dugo vremena sam mislila kako će mi se biti teško organizirati i kako spremanje raznih utrka zahtijeva mnogo vremena, no zapravo je sve stvar organizacije i prihvaćanja. To je vrijeme koje posvećujem sebi kako bih se u toku dana mogla kvalitetno posvetiti drugima.

Na koje tretmane lica idete?

- Od tretmana lica Dermapen mi je definitivno najdraži, slijedi bukalna masaža, a terapija LED svjetlom izgleda zanimljivo, no nisam je još isprobala.

Jeste li već bili u jesenskom shoppingu?

- U jesenski shopping idem uskoro, a tada se vodim ovom mišlju - niti jedna žena na ovom svijetu nije šopingholičarka. Mi samo pomažemo ekonomiji. Ako smo uz to još i mame, pomaganje uzme maha pa svim tim stvarima i must have opremi za novu školsku/vrtićku godinu odolijevamo teže nego hamburgeru na dijeti ili čaši vina nakon napornog dana.

image

Djeca Ane Vladušić

VEDRAN PETEH CROPIX
Što volite nositi na jesen?

- Tijekom cijele godine zapravo najviše kupujem basic capsule collection komade te ih kombiniram kroz sva godišnja doba. Za jesen/zimu si uvijek priuštim neki dobar kaput, šešir ili oboje. Na to sam slaba kao većina žena na torbe i cipele.

Što volite raditi obiteljski? Kako provodite slobodno vrijeme?

- Vikendom odemo u prirodu sa psima ili na druženje s prijateljima. Svi preferiramo aktivan odmor pa se oko toga vrlo lako dogovaramo.

Kako ste se proveli na godišnjem?

- Na godišnjem nam je uvijek robinzonski. Mi smo ljeti u istinskoj divljini. Doslovno imamo ovce, vrt, bunar i slab internet. No, u tome zaista uživamo. Do tridesete sam bježala od osame, a iza tridesete bježim u osamu. Ove godine su i djeca veća pa je zaista bilo lako. Skakali smo na bombu i na glavu, zatrpavali se u pijesak, lovili ribu, srkali špagete, kupali se noću, tražili krijesnice te hodali bosi i slani po cijele dane. Općenito, očekivanja od odmora i ljetovanja s malom djecom su nam ponekad prevelika i kad prihvatimo kombinaciju spontanosti i rutine, provest ćemo se odlično. Spontanost oduvijek imam, a da je rutina ipak vrlina, shvatila sam kad sam svoju djecu naučila njihovoj vlastitoj.

Linker
26. studeni 2024 01:53