Naša Jasmina Rodić otkrila je u tekstu za Gloria.hr svoje iskustvo s prvom menstruacijom, a potom se osvrnula i na povijest ‘tete‘ kroz godine. Njezin tekst tek je jedan u nizu priča koje objavljujemo povodom Tjedna menstrualnog siromaštva, kojim se podiže svijest i poziva donositeljima odluka da smanje porez na menstrualne potrepštine i učine ih dostupnim svima.
Kad mi je tog sparnog ljetnog poslijepodneva 89' prvi put u posjet došla teta, dočekala sam je prilično zbunjena. Sjedeći na rubu bračnog kreveta svojih roditelja, pitala sam majku zašto je baš sad došla i kako se prema njoj trebam ponašati. "Smiri se, sve će biti u redu. Nije tako strašna kao što misliš", odgovorila mi je, suosjećajno me pogladivši po kosi. Ne, moja majka nema nepodnošljivo neugodnu sestru koja se voli ukazati bez najave.
Teta je bio izraz kojim se tih kasnih osamdesetih oslovljavala menstruacija među djevojčicama u mojoj osnovnoj školi.
"Neću vježbati na tjelesnom danas, došla mi je teta". "Sutra ne mogu ići na bazen, došla mi je teta". Riječ "teta" uvijek se izgovarala šapatom, a do kraja sedmog posjetila je baš djevojčice u razredu. Nije bila pretjerano nježna u počecima našeg druženja – na dan svog dolaska izazivala mi je toliku bol da bih vrlo često izostala iz škole, ležeći zgrčena ispod deke, s kutijom tableta protiv bolova na stoliću. Danas, 32 godine kasnije, sjajno se slažemo (možda zato što je prilično skratila svoje posjete i postala blaža prema meni), štoviše pomalo se pribojavam trenutka u kojem će me "teta" prestati posjećivati.
Menstrualni sram duboko je ukorijenjen u zapadnjačkom društvu, a tabuizacija je najjasnije evidentirana upravo u jeziku - "teta" je samo jedna od stotina nadimaka koje žene diljem svijeta koriste kako bi izbjegle izgovoriti riječ menstruacija (iako je ja odavno više tako ne zovem, i dalje se zateknem kako spuštam glas dok kolegicu s posla pitam ima li uložak).
Njemice imaju "Tjedan jagoda", Talijankama "stiže markiz", a možda je najoriginalniji ili barem najbizarniji izraz onaj koji koriste Francuskinje: "Les Anglais ont debarqué" u prijevodu znači "Englezi su došli", što je aluzija na krvave povijesne sukobe dvaju naroda. Neizgovaranje riječi "menstruacija", skrivanje menstrualnih potrepština prilikom odlaska na toalet i navođenje glavobolje umjesto mjesečnice kao razloga otkazivanja nekog dogovora dio su iskrivljenog odnosa prema procesima vlastitog tijela i neugode koju u vezi dotičnog osjećamo. Ili smo osjećali.
Sjećam se užasnog srama koji me preplavio kad je moja menstruacija napravila mrlju na bijelim platnom presvučenoj stolici na prijateljičinom vjenčanju. Sjećam se crvenjenja zbog uloška ispalog iz torbe na poslovnom sastanku. Sjećam se nekih tuga iz PMS-a i nekih ogorčenja zbog ljudi koji su se na račun njega sprdali. I šaputanja. Šapat i menstruacija kao prst i nokat. Kad govorimo o danima u kojima menstruiramo, govorimo o "onim danima u mjesecu". Svjesno ili nesvjesno, konstantno izbjegavamo riječ menstruacija, govoreći "Dobila sam" ili "Imam".
Ma koliko se trudili, teško se otarasiti nečeg što ste rano u životu usvojili kao nepropitujući obrazac ponašanja pa i dan danas pitanje ima li netko uložak ne izgovaram jednako glasno i opušteno kao pitanje ima li netko žvaku ili kovanice za kafe aparat.
Čak i ako se uspijete izboriti s vlastitim demonima vezanim uz mjesečnicu te prošetati gradom s paketom uložaka u prozirnoj vrećici bez nelagode, puno se teže otarasiti stigme na razini društva.
Nerazumijevanja okoline kad su menstrualne tegobe u pitanju, ismijavanje i optuživanje za korištenje dotičnih kao izgovora, nešto je s čim se većina žena barem jednom u životu susrela. Nije to, doduše, prvi put da se žene zbog menstruacije za nešto optužuje. Rimski autor i filozof, Plinije Stariji tvrdio je da menstruacija ima moć ukiseliti vino i otupiti željezo, stari Rimljani su djevojke koje menstruiraju optuživali za vještičarenje, a bilo je i zagovornika teorije prema kojoj krvarimo jer nam je krv "loša". Puno je ženske krvi moralo proteći prije negoli su teoretičari zavjera utihnuli a razum progovorio.
Francuski liječnik Charles Négrier među prvim je osobama koja je u 19. stoljeću povezala ovulaciju i menstruaciju, a tek su u 20. stoljeću žene prestale svaku večer ribati krvave komade tkanine i prešle na jednokratne uloške (bio je to prilično dug i bolan put od suzbijanja krvarenja drvenim štapićima obavijenim komadom krpe do najmodernijih ultra upijajućih tampona i menstrualnih čašica).
Nažalost, u nekim nerazvijenim zemljama žene su zbog neimaštine i dan danas prisiljene snalaziti se kako znaju i umiju, koristeći spužve iz madraca, novine ili lišće umjesto uložaka, zbog čega dobivaju infekcije i ugrožavaju svoje zdravlje. Ne samo fizičko, već i psihičko.
U nekim je kulturama menstruacija doba u mjesecu kad se ženu gura u socijalnu izolaciju.
Primjerice, u određenim dijelovima Nepala žene koje menstruiraju odvajaju od obitelji, obično u provizorne, za život neadekvatne prostore u kojima imaju minimalnu higijensku zaštitu. Predugo se menstruacija skrivala, i još uvijek skriva, kao da radimo nešto loše kad menstruiramo. Zašto šapućemo i uložak guramo u stražnji džep kad idemo na toalet? Bi li se muškarci toliko sramili sami sebe da oni menstruiraju? U eseju iz 1978. pod nazivom "Kada bi Muškarci Menstruirali: Politička Fantazija", objavljen u Mr. Magazinu, Gloria Steinem se pozabavila upravo tim pitanje, pišući da bi se, kada bi muškarci imali mjesečnicu, "hvalili njezinom dužinom i količinom". Također zaključuje da kada bi "muškarci bili ti koji bi menstruirali, ulošci bi bili besplatni i vlada bi pokrivala njihov trošak".
Menstrualno siromaštvo, financijska nemogućnost kupovine menstrualnih proizvoda za higijenu, gorući je problem i u Hrvatskoj i u svijetu.
Rezultati istraživanja koje je krajem 2020. provela neprofitna nevladina udruga za ljudska prava i građansku participaciju PaRiter pokazuju da je trećina žena u RH prisiljena štedjeti na ulošcima jer su im preskupi (mijenjajući ih u periodima duljim od 6 do 8 sati), više od 10% građanki nije u mogućnosti kupiti dovoljno uložaka kako bi ih redovito mijenjale, a 36,4% zbog previsokih cijena kupuje manje kvalitetne menstrualne potrepštine. Hrvatska je država s gotovo najvišim cijenama menstrualnih potrepština u Europi (od nas ih skuplje plaćaju samo Mađarice), a stopa PDV-a na ženske higijenske proizvode iznosi visokih 25% iako EU regulativa preporučuje maksimalno 5% .
Sve je ovo razlog za akciju – nužno je razbiti osobni sram i društvenu stigmu oko menstruacije, educirati nove generacije, te ženama osigurati besplatne menstrualne higijenske proizvode, što su neke zemlje, poput Škotske, već učinile.
Kad govorimo o feminizmu, možda je vrijeme da počnemo govoriti o - "menstrualnom feminizmu" koji će propitivati i kritizirati industriju koja zarađuje na posramljivanju ženskih tijela, tabuiziranju menstruacije i prodaji skupih proizvoda te analizirati menstruaciju kao političko, ekološko i ekonomsko, odnosno klasno pitanje. Jer ona to doista jest.
Čitajte i: Istarski pokret za žene! Troje ravnatelja srednjih škola osigurali besplatne menstrualne potrepštine učenicama
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....