Čejen Černić Čanak, čiji je film ‘Zečji nasip‘ prikazan u Berlinu, govori o još jednom uspjehu hrvatske kinematografije i sinu kojeg je rodila čekajući da krene snimanje.
"Bili smo dirnuti i iznenađeni reakcijom publike. Bilo je jako emotivno, ljudi su s nama željeli prokomentirati film nakon projekcije, što znači da smo ih uspjeli dirnuti, a to je ono najvažnije", ispričala nam je 42-godišnja redateljica Čejen Černić Čanak s kojom smo razgovarali nakon projekcije njezinog filma ‘‘Zečji nasip‘‘ što je 16. veljače imao svjetsku premijeru u službenom programu filmskog festivala u Berlinu.Velik je to uspjeh za domaću kinematografiju, a pogotovo za osječku redateljicu kojoj je ovo drugi dugometražni film nakon uspješnice za djecu ‘‘Uzbuna na zelenom vrhu‘‘ iz 2017. koju je u domaćim kinima pogledalo oko sedamdeset tisuća ljudi.
"To je bio četvrti film iz serije o dječaku Koku, poznatom književnom liku iz priča Ivana Kušana, a režiju mi je ponudila producentica Ankica Tilić Jurić. Ja sam, naime, na prva tri filma surađivala na castinzima i radila kao asistentica režije, a kako je ideja bila da se redatelji na svakom filmu izmjenjuju, tako sam imala čast režirati posljednji iz tog filmskog serijala. Jedino nisam mislila da će mi do drugog filma proći osam godina", govori Čejen, kojoj je i ovaj film ponudila producentica Ankica Tilić Jurić. Naime, dala joj je scenarij dramatičara i pisca Tomislava Zajeca koji ju je toliko dirnuo da nije mogla reći - ne.
"Priča me toliko emotivno osvojila na prvo čitanje da sam jednostavno morala ući u taj projekt. Riječ je o zabranjenoj ljubavi između dva mladića, ali tema je univerzalna jer ljubav, strah, žudnja i nemoć su osjećaji s kojima se lako povezati. Jer to može biti priča o bilo kojoj zabranjenoj ljubavi, o bilo kojoj ljubavi koja nailazi na predrasude, neodobravanje i prepreke. Pazili smo da ne odemo u patetiku ili pretjerivanje i po prvim reakcijama publike mislim da smo u tome uspjeli. Bilo mi je baš dirljivo što su nam se nakon premijere obratili ljudi koji pripadaju toj populaciji sa zahvalnošću i pohvalama", govori redateljica koja je na realizaciju filma čekala šest godina.
"Toliko je bilo potrebno za zatvaranje financijske konstrukcije i pripreme, a ja sam u međuvremenu uspjela postati mama i roditi sinčića Maka koji danas ima tri godine i četiri mjeseca. Zahvaljujući suprugu koji nije iz našeg, umjetničkog svijeta, ali mi je velika podrška u ovom mom životnom pozivu s nestalnim i kaotičnim radnim vremenom, uspjela sam završiti film i evo nas na Berlinaleu", govori ova rođena Osječanka koja ima vrlo neobično ime.
"Moji roditelji su obožavali priče i filmove o Indijancima, a tako se zvala i kći Marlona Branda, što se mojoj mami jako svidjelo. I moram vam reći da nikada nisam imala problema zbog tog neobičnog imena. Neki su mislili da mi je nadimak ili prezime, kasnije da mi je pseudonim, jedino što me danas zabavlja je da su mi ime i oba prezimena na Č. Da sam birala muža s prezimenom na Č, vjerojatno ga nikada ne bih našla, ali, eto, i to se dogodilo. Na mom se imenu lako polomi jezik, smije se redateljica kojoj kao da je ime odredilo sudbinu.
Ali odmalena ju je zanimao film u koji se potpuno zaljubila u srednjoj školi kada je krenula na videoradionice u Kino klub Mursa gdje je počela raditi svoje prve amaterske filmove i shvatila da će joj to biti životni poziv. Nakon diplome na Akademiji dramske umjetnosti u Zagrebu režirala je nekoliko kratkih dokumentarnih i igranih filmova, čak i jedan animirani, a kada se ne bavi svojim projektima, radi kao asistentica drugim redateljima. A ljubav prema filmu i neosporni talent doveli su je do Berlina kao ravnopravnu među one najbolje iz europske i svjetske kinematografije. ‘‘Zečji nasip‘‘ konkurira za nagradu u programu Generation namijenjenom filmovima o mladima i za mlade koji otvaraju izazovna pitanja.
Čejen je jako ponosna i na ekipu s kojom je stvarala film, pogotovo na glavne glumce, debitante Lava Novosela i Andriju Žunca koji su još studenti glume na zagrebačkoj Akademiji dramske umjetnosti. "Imali su težak zadatak izaći iz zone komfora i utjeloviti Marka i Slavena, zaljubljene mladiće iz jedne male sredine. Radnja je smještena u malo mjesto pokraj rijeke kojem svake godine prijete poplave od kojih se ljudi brane zečjim nasipima, što na simboličkoj razini prati ono što naši likovi proživljavaju na emocionalnoj. Nas troje radili smo sedam mjeseci prije nego što su stali pred kamere. Bio je to dug, ali vrlo ugodan proces jer su dečki izuzetno talentirani i ovaj film i priču shvatili su jako ozbiljno i odgovorno. Nije lako baviti se temom koja je još u našoj sredini tabu a da se ne prijeđe granica dobrog ukusa. Zato mi je posebno drago što je cijela ekipa u ovaj projekt ušla otvorenog srca, pogotovo zbog važnosti te teme među mladima", zaključuje Čejen Černić Čanak.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....