U serijalu (un)spoken poznate dame otvoreno govore o iskustvima s društvenih mreža – negativnim komentarima, riječima koje su ih povrijedile, ali i onima koje su im vratile vjeru u ljude. Cilj serijala je potaknuti razgovor o važnosti empatije i međusobne podrške te podsjetiti da svi možemo biti saveznici u stvaranju boljeg online okruženja.
U novoj epizodi serijala (un)spoken razgovaramo s glumicom Marijanom Mikulić, koja na društvenim mrežama otvoreno govori o privatnim i obiteljskim temama, ali i izazovima s kojima se susreću roditelji djeteta s autizmom. Upravo joj ta otvorenost svakodnevno donosi velik broj poruka pratitelja – od onih koje pružaju podršku do osobnih priča ljudi koji u njezinim iskustvima prepoznaju vlastita.
"Poruke dolaze u ogromnom broju i ne stignem svima odgovoriti. To me onda grize i stvara mi emocionalni pritisak. Ljudi mi pišu o svemu – od autizma i ADHD-a, temama o kojima otvoreno govorim, do stvari o kojima zaista nemam nikakvog znanja. Nekad je to divno i ispunjavajuće, a nekad jako emotivno i iscrpljujuće", kaže Marijana, dodajući kako svakodnevno dobiva divne poruke, ali i one koje - radije ne otvara. Za te negativne komentare smatra kako najčešće govore više o onima koji ih ostavljaju nego o osobi kojoj su upućeni.
"Često dolaze s anonimnih ili lažnih profila. Mislim da takvi komentari proizlaze iz vlastite frustracije, nezadovoljstva ili neispunjenosti. Ljudi na taj način pokušavaju isprazniti vlastite negativne emocije."
Među komentarima koji su je pogodili posebno pamti onaj vezan uz njezino javno progovaranje o razvojnim teškoćama sina.
"‘Koristi dijete i progovaranje o njegovim poteškoćama za vlastitu samopromociju.‘ To je komentar koji je jako pogodio. Sve je krenulo iz moje frustracije sustavom koji mom djetetu nije pružio podršku kada mu je bila najpotrebnija. Mi smo svom djetetu terapije mogli omogućiti, ali mnogi roditelji to ne mogu. O svemu sam progovorila kako bih pomogla drugima, a ne zbog promocije. Zato mi je bilo teško shvatiti da netko može tako nešto pomisliti", priznala je Marijana, no, kako kaže, daleko je više poruka zbog kojih zna da je vrijedilo biti iskren i javno govoriti o temama koje nisu uvijek jednostavne. Posebno ju je dirnula poruka jedne pratiteljice.
"Bravo, pametna žena sa stavom koja se ne boji izreći kako je i svoje najdublje strahove podijeliti radi senzibiliziranja okoline. Kolike ste dogme maknuli, nemam riječi. Vaš muž možda osvaja nagrade, ali vi u ovoj našoj okolini radite vrlo važne stvari i vodite vrlo važne bitke." Upravo joj je posljednja rečenica ostala posebno urezana u sjećanje.
"Najviše me dirnula upravo ta posljednja rečenica. Moj je suprug ostvario veliki uspjeh u svom području, a kada mi netko kaže da i ono o čemu ja govorim može nekome promijeniti život ili pomoći da na vrijeme potraži pomoć za svoje dijete, onda znam da je sve imalo smisla. Dovoljna je jedna osoba kojoj ste pomogli", priznaje glumica kojoj su se žene osobito često počele javljati nakon njezine predstave "MARE #zenamajkaglumica" u kojoj je progovorila, uz roditeljstvo, i o bračnim problemima u kojima su se ona i suprug pronašli. U toj njezinoj priči prepoznale su se mnoge žene pa, kako kaže, svakodnevno prima ohrabrujuće poruke.
Marijana smatra da bismo društvene mreže mogli učiniti mnogo ugodnijim mjestom kada bismo samo zastali prije nego što nešto napišemo i razmislili iz kojeg mjesta dolaze naše riječi.
"Ne trebamo pisati iz mjesta frustracije niti ostavljati komentare samo zato da nešto napišemo. Ako imamo nešto lijepo za reći, recimo to. Ako nemamo, možemo ostaviti srce ili jednostavno ništa ne napisati. Moja baka je govorila: ‘Ako nemaš što pametno reći, možeš i pametno šutjeti.‘"
Priznaje da se i njezin odnos prema komunikaciji s godinama mijenjao. "I ja sam nekad znala svašta izgovoriti, ali danas se trudim, ako nemam što pametno reći, radije prešutjeti i biti dobra prema drugima kad god je to moguće."
Na kraju razgovora otkrila je i što za nju znači biti saveznica – poruka koja je ujedno i srž serijala (un)spoken.
"To su žene koje se ne boje uspjeha druge žene. Ne boje se njezine ljepote, snage ni ostvarenja, nego je iskreno podržavaju. Imala sam sreću da su mi u ključnim trenucima života neke žene pružile upravo takvu podršku. Neke od njih ne viđam često, ali su mi u pravom trenutku rekle prave riječi i dale vjetar u leđa."
Upravo u tome vidi snagu savezništva – u ženama koje jedna drugoj nisu konkurencija, nego oslonac. Jer ponekad su dovoljne prave riječi u pravom trenutku da nekome daju vjetar u leđa, baš kao što jedna iskreno podijeljena priča može pomoći osobi s druge strane ekrana.
Snimano u prostoru galerije Kolekcionart, uz radove umjetnice Mihaele Rašice
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....