Mirta Zečević, glumica zagrebačkog HNK otkriva kako ju je gubitak kose doveo do gubitka samopouzdanja, koliko ju je to ometalo u radu te zašto se nakon prve transplantacije folikula priprema i za drugu.
Glumicu Mirtu Zečević (55) bilo je prilično teško uloviti za razgovor jer po cijele dane provodi u Varaždinu, gdje u tamošnjem HNK ima probe za predstavu ‘‘Drvene ptice‘‘ prema nagrađenom tekstu autorice Lidije Deduš i u režiji Ivana Plazibata. Premijera te koprodukcije varaždinskog i zagrebačkog HNK najavljena je za 1. ožujka. Glumicu, koja je od 1994. članica ansambla nacionalne kazalište kuće u Zagrebu, još otkako je bila studentica Akademije dramske umjetnosti, uvijek veseli rad u nekom drugom teatru i s kolegama s kojima prvi put dijeli pozornicu. Veseli je i uloga u predstavi koja je inspirirana istinitim događajem, a kaže da se radi o zagorskom poetskom trileru u čijem je fokusu jedno ubojstvo.
‘‘Glumim poštaricu Veru, intenzivno radimo iako nam je premijera tek za dva tjedna. U Varaždin na probe iz Zagreba putujem ujutro i vraćam se navečer, a ti kilometri nisu mi nikakvo opterećenje, već naprotiv, baš uživam. Mislim da je za nas glumce izvanredna stvar igrati u nekom drugom prostoru, pred nekom drugom publikom, kao i s drugim kolegama. Trebala bi to postati uobičajena praksa.‘‘ govori Mirta, Splićanka koja je odrasla u Koprivnici, gdje su joj roditelji, oboje liječnici, dobili posao, a od studentskih dana je stanovnica Zagreba. A u njezinu matičnom kazalištu publika je može vidjeti u hit predstavama ‘‘Ciganin, ali najljepši‘‘, ‘‘Tko pjeva zlo ne misli ‘‘ i ‘‘Nebeski svod‘‘. Povremeno snima i za televiziju, a posljednju ulogu imala je u RTL-ovoj seriji ‘‘San snova‘‘.
‘‘Igrala sam mesaricu Zdenku, a sad sam u predstavi poštarica Vera... Baš me u zadnje vrijeme idu takve uloge.‘‘, smije se glumica. Ekskluzivno za Gloriju Mirta je odlučila progovoriti o svom zdravstveno-estetskom problemu, koji je u javnosti još uvijek tabu tema, a od njega pati sve više žena. Mirta je, naime, prije desetak godina počela intenzivno gubiti kosu što joj je ponajprije kao ženi, a naravno i kao glumici, bio velik problem.
‘‘Kosa mi se jako prorijedila, baš onako uočljivo... To me toliko opterećivalo da me ometalo u radu jer sam više pazila na to kako prikriti taj nedostatak nego što sam se koncentrirala na uloge. A ja sam vrlo pedantna i odgovorna u poslu i to me jednostavno razaralo. Gubitak kose postao mi je problem o kojem nisam mogla prestati razmišljati. Za ženu je to posebno teško, osjećate duboku tugu, gubite samopouzdanje, a nigdje rješenja‘‘, govori Mirta, koja je krenula obilaziti liječnike, prolazila je razne pretrage i tretmane, ali kosa joj je i dalje intenzivno opadala. Kao uzrok navodili su stres, hormone, genetiku, alopeciju... Pretraživala je internet, ali nigdje nije nalazila rješenje za svoj problem: pričalo se i pisalo o muškoj ćelavosti, o presađivanju kose, ali ne kao o rješenju za žene.
Proživljavajući svoju muku, Mirta je prorijeđenu kosu primjećivala kod sve više žena. Koje su o tome, naravno, šutjele. Kao uostalom i ona. Prije nepunih pet godina sestrična Svetlana Popadić, dermatologinja, savjetovala joj je da ode na konzultacije za presađivanje kose. Poslovni put u Beograd, gostovanje HNK s predstavom ‘‘Ciganin, ali najljepši‘‘, iskoristila je za posjet klinici za koju je dobila preporuku i gdje je dobila odgovor kojem se iz dubine duše nadala - da je kod nje moguće izvršiti transplantaciju jer ima dovoljno kose na zatiljku. Bez puno razmišljanja, odlučila se za zahvat čiju je realizaciju malo poremetila pandemija, no već u kolovozu iste godine, kada je strah od virusa popustio, stigla je u Beograd.
‘‘Nije to baš tako jednostavno, jer morate obaviti puno pretraga, a mene je lovio veliki strah, što ako se nešto dogodi, ako dobijem sepsu, ako ovo, ako ono... No na kraju je sve dobro ispalo, iako vam tjeme prve dane izgleda kao da vas je netko izrezao nožem. Laknulo mi je tek kada su se te male ‘sadnice‘ ulovile, jer se kosa s jednog dijela glave doslovce presađuje na drugi. Tretman se ne sastoji samo od presađivanja folikula, već uz to primate PRP injekcije, odnosno plazmu i matične stanice dobivene iz vlastite krvi. Taj tretman je trajan, na njega idem najmanje tri puta godišnje.‘‘ - objašnjava.
I ne znajući da to nije potrebno, Mirta se prije transplantacije ošišala na kratko, pa ta prva fotografija izranjavanog vlasišta baš i nije izgledala privlačno i obećavajuće. Kao ni sljedeće fotografije - jer se snimala svaki dan, kako bi pratila napredak. A nakon godinu dana nije skrivala sreću jer joj je konačno narasla gusta kosa.
‘‘To je neopisiv osjećaj. Taj mi je problem uzrokovao duboku tugu pa mi ni danas nije lako vidjeti fotografije na kojima mi je kosa prorijeđena. Svaka žena se s tim teško nosi, jer kosa je simbol ženstvenosti i daje nam samopouzdanje. Zato sam se i odlučila progovoriti o ovom problemu, da dam nadu ženama za koje znam da duboko pate. A ima ih više nego što možemo zamisliti.‘‘, govori glumica koja razmišlja o još jednom zahvatu presađivanja jer s prvim tretmanom njezin problem nije nestao. Kosa joj i dalje pada, pa čak i onaj dio koji je presađen.
‘‘Vjerojatno ću to napraviti iduće ljeto, kada budem imala vremena za oporavak. Bez obzira na to što mi kosa i dalja pada, sada sam neusporedivo zadovoljnija jer je barem imam. Kod mene je, osim genetike, velik problem i s hormonima koje nažalost ne mogu nadomjestiti jer imam nekih drugih zdravstvenih problema. Ali presađivanje je rješenje koje me zadovoljava i koje mi ulijeva nadu da neću posve izgubiti kosu.‘‘, kaže glumica koja se prestala i bojiti jer joj i to pogoršava stanje vlasišta. Uostalom, danas je moderno biti sijed pa s tim nema nikakvih problema, a ako kosu treba potamniti zbog neke uloge, koristi sprejeve koje odmah ispere. Posvećena je zdravom životu, odbacila je alkohol, kavu i meso, naročito junetinu i teletinu, a na jelovniku je ostavila samo malo piletine; povrće uzgaja sama u velikom vrtu koji okružuje njezinu rustikalnu, drvenu kuću u podsljemenskoj zoni. Kondiciju održava hodanjem i trčanjem, a obožava i treking. Tako polako topi višak kilograma, jer dijete ne dolaze u obzir. Obavezno dva dana u tjednu posti, tada jede bezglutenski kruh i pije vodu ili čaj, a ostale dane uživa u povrću i voću iz svog vrta.
‘‘Zadnjih četiri-pet godina bavim se uzgojem povrća, i to po principu organske sadnje po no-dig metodi. To znači da nema kopanja, već povrće sadim u slamu i kompost koji se nalaze na zemlji. Tako imam manje korova, a biljke zalijevam kombinacijom sode bikarbone, kvasca, mlijeka i vode pa rastu kao lude. Trenutačno u vrtu imam nešto kupusnjača i mrkve, a proljeće i ljeto donose mi pravo bogatstvo. Razne salate, tikvice, tikve, mladi luk, češnjak, rajčice... Stvarno imam sve što mi je potrebno i još mi ostane za podijeliti prijateljima. Povrće ne špricam, ne tretiram otrovima, a ono što moram kupiti obavezno ispirem u otopini sa zeolitom. Imam i puno voćaka u vrtu - jabuke, kruške, šljive, trešnje, višnje, marelice, breskve, a baš sam ovih dana zasadila i indijanske banane. Jedva ih čekam‘‘, zaneseno priča glumica, kojoj je zdrava prehrana postala nasušna potreba. Taj način razmišljanja voljela bi prenijeti i na 22-godišnju kćer Karlu, studenticu multimedijske produkcije, koja kao svaka mlada djevojka uživa u životu s dečkom i prijateljima, a vrt je nešto čime se bavi mama.
‘‘Ni ja nisam pazila što jedem kao mlada pa joj ne namećem svoj način života. Ali vjerujem da će i ona doći na moje", smije se Mirta, sretna što njezina kći nije naslijedila njezin problem, već je prava ljepotica duge tamne kose.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....