Ecija Ojdanić govori o glumi, obitelji, kćeri u Nizozemskoj, ali i omiljenoj aktivnosti koja joj je pomogla u perimenopauzi

Malo poduzetništvo, pogotovo ono u kulturi, danas je prilično težak i neizvjestan posao. Pa kada netko u tim nesigurnim vodama uspijeva petnaest godina voditi privatno kazalište, to se može smatrati pravim pothvatom. Pogotovo kada kazalište vodi žena. A ona je glumica Ecija Ojdanić (51), čije je kazalište Moruzgva ušlo u obljetničku, petnaestu godinu postojanja.

"Počelo je potpuno slučajno jer sam željela napraviti samo jednu predstavu, i to ‘‘Gola u kavezu‘‘, koju još igramo. I onda sam napravila drugu, pa treću i tako je krenulo. Do danas smo odigrali devetnaest premijera, iako zaista nisam ni sanjala da će projekt s Moruzgvom živjeti toliko dugo. Počelo je kao mali kamenčić koji se počeo kotrljati s brda i pretvorio se u jednu lijepu gromadu. Naravno, uz mene su bili predivni kreativci, glumci i svi ostali koji su stvarali Moruzgvu i bez njih to ne bi bilo moguće. Osim mladih glumaca, imala sam čast da u predstavama igraju ponajbolji hrvatski glumci koji su svojom pojavom sigurno pridonijeli uspjehu našeg malog kazališta. Naše predstave su tražene, uvijek nose neku poruku, a publika se može i nasmijati, igramo ih po cijeloj regiji, oko 150 izvedbi godišnje. A to nije mali broj", govori Ecija Ojdanić, čije je lice jako dobro poznato TV publici.

Ponekad se čini da iskačem iz paštete, ali neka, hvala Bogu. Ne žalim se. Dok imam snage i zdravlja, i dok me zovu i žele, zašto ne, kaže glumica

BERISLAVA PICEK CROPIX

Trenutačno je gledamo u seriji ‘‘Kumovi‘‘ Nove TV, a dio je i glavne postave HRT-ove humoristične serije ‘‘Mrkomir I.‘‘ "Ponekad se čini da iskačem iz paštete, ali neka, hvala Bogu. Ne žalim se. Dok imam snage i zdravlja, i dok me zovu i žele, zašto ne", govori Ecija, koja je osim što je jako zaposlena na televiziji i u svom kazalištu, predana majka, supruga i - sportašica. Njezin dan nerijetko počinje oko pet ujutro, nakon čega kreće s obaveznim trčanjem u parku Maksimir, pa u novi radni dan. Zatim slijedi snimanje, pa obavezno kuhanje ručka, druženje s obitelji, probe, predstave, gostovanja... Ukratko, obaveza s kojima bi se teško nosile i dvije osobe.

"Otkako sam se prije sedam godina nepovratno zaljubila u trčanje, imam više energije, sve stižem, ništa mi nije teško. Naprosto sam postala bolja na svim poljima, uspješnija i koncentriranija. I poslovno i privatno. To je vjerojatno taj hormon sreće koji me ulovio i ne pušta. Trčanje mi je pomoglo i u ovoj mojoj fazi perimenopauze. Najviše me mučila nesanica, priznajem, pomognem si i prirodnim hormonima, jer ne mogu biti bez sna s obzirom na to da ionako malo spavam, ali sve ostalo je nekako u granicama normale", govori glumica koja pršti energijom.

Nisu joj problem ni cjelodnevna snimanja, niti brojne obaveze koje mora ugurati u dan jer, osim posla, obitelj joj je oduvijek na prvom mjestu. Odnedavno se njihova četveročlana obitelj smanjila za jednog člana. Naime, 19-godišnja kći Cvita prošle je godine upisala studij psihologije u Nizozemskoj, pa s njom i suprugom Robertom Orhelom, redateljem i profesorom na ADU, živi petnaestogodišnji sin Jakov.

"Cvita mi nedostaje, ali sam sretna što je odletjela iz obiteljskog gnijezda jer smatram da to jednostavno tako mora biti. I ja sam s osamnaest godina iz Splita došla na studij glume u Zagreb i samostalan život me prizemljio, osvijestio, osnažio i donio mi odgovornost koju bih teško imala da sam ostala pod zaštitničkim okriljem vlastitog doma. Baš sam sretna i ponosna što se odlučila osamostaliti i studirati u inozemstvu. To će joj osim kvalitetnog obrazovanja proširiti vidike, a upoznat će ljude iz cijelog svijeta i to je bogatstvo koje se ne može platiti", govori ponosna mama, koja priznaje kako ni Cvitu ni srednjoškolca Jakova, kojeg zanima matematika, nije uspjela zaraziti ni kazalištem, a ni trčanjem.

U predstavi kazališta Moruzgva ‘Gola u kavezu‘ uz Eciju, glumile su Ana Begić Tahiri i Barbara Nola

PRIVATNI ALBUM

Kaže kako ne zna na koga su njezina djeca te dodaje kako kćer nije uspjela zaraziti ni kuhanjem, što je njezina velika ljubav. U njihovom domu na stolu je uvijek domaći ručak, s puno morskih plodova, uvijek sve svježe kupljeno ili pristiglo autobusom iz Dalmacije. Ecija obožava kuhati i smatra da njezini ukućani svaki dan trebaju imati topli i zdravi obrok. Ne priznaje pekarske proizvode i sama izbjegava brašna, tjesteninu i šećer, a linija joj je kao u tinejdžerice. Doduše, to može zahvaliti trčanju koje joj je na rasporedu skoro svaki dan.

"Iako me obitelj već dugo nagovara da odustanem od trčanja, meni je to postala prava ovisnost. Ne toliko fizička, koliko psihička koja me puni endorfinom, hormonom sreće. Ono što je prije sedam godina počelo kao rekreacija da se ne udebljam jer sam tada prestala pušiti, postala je moja svakodnevica bez koje jednostavno ne mogu živjeti. Trčim polumaratone i maratone, i moram se pohvaliti da imam četvrto nabolje vrijeme u polumaratonu u grupi mojih godina u Hrvatskoj, i drugo vrijeme u državi u ultramaratonu. A to je punih pedeset kilometara", govori ova pasionirana trkačica koja tvrdi da će trčati dok god je služi zdravlje.

Jer, kaže, otkako je počela trčati, život joj krenuo nabolje. Kao da joj je bavljenje sportom donijelo neku novu pozitivnu energiju i snagu. A da energije ima napretek govori i to da se uz silni posao i brigu o obitelji, primila i organizacije GOOD Festa u njezinom rodnom Drnišu. Riječ je o festivalu koji organizira zajedno s tamošnjom Turističkom zajednicom, a na programu su kazališne predstave, koncerti, autohtona hrana i umjetničko-edukativnih radionica.

Ecija Ojdanić dio je glumačke postave hit serije "Kumovi"

LUKA DUBROJA

"To je mali festival, prepoznatljiv ne samo lokalno. Dugo sam razmišljala o tako nečemu, ali nikako uloviti vremena i onda me potaknula Ivana Menđušić, direktorica TZ-a Drniš, s idejom da promoviram svoj rodni kraj. Inače, Drniš ima jako dugu i kvalitetnu glazbenu tradiciju pa je i većina moje obitelji završila tamošnju glazbenu školu", otkriva Ecija, koja je jako vezena i ponosna na svoju rodnu grudu.

Njezin pokojni otac Petar je iz obližnjeg sela Kljaci, a mama je rođena u Drnišu, gdje je Ecija živjela do osnovne škole, kada se obitelj preselila u Split. "U Drnišu više nemamo ništa, ali imamo obiteljsku kuću u Kljacima koja je moja oaza, mjesto gdje mi je duša najmirnija. Roditelji su tamo sagradili lijepu kuću, imamo vrt, voćke, mali vinograd, mama uzgaja povrće i o svemu brine. Ona je pokretačka snaga naše obitelji i mislim da smo sestra Ilijana i ja postale snažne žene jer uz takvu mamu nismo mogle ispasti drugačije", kaže glumica, koja se u mirovini vidi upravo u toj kući, okružena mirom i prirodom i, kako je rekla, u mjestu gdje joj je duša uvijek u miru.