Glumica Anica Kontić kao djevojčica bila je vrlo sramežljiva, no to je nije spriječilo da diplomira na Akademiji dramske umjetnosti: nedavno je dobila stalni angažman u Kerempuhu, publika je gleda u ‘Kumovima‘, a nakon napornog dana najviše se veseli svom mješancu Grgi.
"Kao dijete sam bila sramežljiva i hipersenzibilna, pa sam odrastala u uvjerenju kako nije moguće da se takva osoba bavi glumom. Zbog toga sam samu sebe kočila jer je uvriježeno mišljenje moje okoline bilo da su glumci otvoreni i pričljivi. Oduvijek sam imala potrebu za glumom, ali dugo sam mislila da ja nisam ta", kaže 28-godišnja glumica Anica Kontić, koja je ovih dana dobila stalni angažman u kazalištu Kerempuh.
Otegotna okolnost ove rođene Sinjanke u ranom djetinjstvu bila je što u njenom rodnom gradu nije bilo dramskih grupa ili sličnih izvanškolskih aktivnosti gdje bi se mogla umjetnički izraziti, pa je osim sviranja violine, njezina rana strast bila fotografija - gradom je hodala s fotoaparatom koji je dobila od oca Joška za odličan uspjeh u školi. No, kada su se njezini roditelji razveli, s majkom Tanjom i sestrom Petrom doselila se u Zagreb.
"To mi je bilo teško razdoblje, pogotovo jer sam bila u formativnim godinama. Osim razvoda roditelja i preseljenja, šok mi je bio što sam morala ostaviti prijatelje u Sinju s kojima sam počela izlaziti, a bilo je to i vrijeme prvih zaljubljivanja. Došla sam u novo okruženje, gimnaziju koja mi je bila jako teška, kao i sama adaptacija na društvo. Odmah sam krenula školskom psihologu, kojeg sam posjećivala dvije godine jednom do dva puta tjedno i u drugom srednje se napokon dogodila pozitivna promjena kada sam Zagreb prihvatila svojim domom. S druge strane, čim sam stigla u metropolu otišla sam prvi put u kazalište. Bila je to predstava "Kauboji" u EXIT-u i nakon što sam je pogledala, shvatila sam da je to moj poziv. Želim živjeti na sceni", govori Anica. Bila je to i velika želja njezine bake Ane, po kojoj je i dobila ime, a koja je oduvijek govorila kako će njezina unuka sigurno biti glumica. Danas je preplave emocije kada o tome govori jer baka, koja je imala veliku ulogu u njenom odgoju, nije stigla vidjeti Anicu na kazališnim daskama. Zato najveću podršku ima u roditeljima i sestri, a posebno majci koja joj je bila najveći vjetar u leđa kada ju je u četvrtom razredu srednje škole pitala želi li upisati Akademiju dramske umjetnosti. Prvu godinu nije upala, ali to je nije obeshrabrilo.
"Upisala sam se u dramski studio Kubus i iz drugog sam pokušaja primljena na Akademiju. Iako sam po prirodi senzibilna, oko toga sam bila vrlo racionalna i odlučila da ću odlaziti na prijemni dok ne upadnem. Akademija nije med i mlijeko, ali pamtim je kao lijepo iskustvo. Najteže mi se bilo naviknuti na taj ritam, jer smo svakodnevno boravili ondje po 12 sati. Prva uloga bila mi je u HNK-u u predstavi "Svaki tvoj rođendan" koju je režirao Rene Medvešek. Kada sam se prvi put naklonila publici, nisam mogla vjerovati da se to meni događa. S profesorima sam imala dobra iskustva, posebno s Dorom Ruždjak Podolski u čijoj klasi sam diplomirala i s kojom uskoro pripremam novu predstavu u Kerempuhu", govori glumica.
Paralelno za Kerempuh priprema i "Molière na kvadrat" te u Kunst teatru "Dosje Flex", ali i petu sezonu serije "Kumovi" gdje je u stalnoj postavi.
"Sapunica zahtijeva brzinu, ali nije stresno kao na predstavama jer nema puno pripreme. Igram ulogu Sinjanke Kate Bulj pa zapravo uživam, iako je njen karakter drugačiji od mojeg, autentičan je, znam dosta ljudi poput nje", smije se Anica i pritom dodaje kako ju je djetinjstvo u Sinju dosta odredilo.
"Imam južnjački temperament, to mi je i plus i minus. S godinama sam ga dovela u red, ali to je bio proces tijekom kojeg sam naučila kako ne mogu odmah na sve reagirati i neprestano se boriti za pravdu, a s druge strane svjesna sam da je to dobro. Kada sam s Lenkom Udovički radila predstavu "Prosjačka opera", kroz smijeh bi mi rekla: "Iz tebe Sinj probija." Radišna sam i odgovorna, ali kada nešto nije kako smatram da treba biti, kažem to na glas. No, obožavam ovaj posao, puno se igramo i zahvalna sam", govori Anica.
Najdraže iskustvo bila joj ujedno i njena prva veća uloga, ona Vlahinjice Grube u predstavi "Grižula" na Dubrovačkim ljetnim igrama, zbog koje je nominirana i za Nagradu hrvatskog glumišta te Zlatni studio, a koja je, kaže, pravi primjer kako se predstava može pripremiti bez puno stresa.
"Na sceni mi je super, najgore mi je dok ne izađem na pozornicu. Ako imam tremu prije premijere, to traje cijeli dan dok ne dođem na scenu", kaže glumica, sretna što je našla svoje mjesto pod suncem i što je, čak i kada joj je bilo najteže, vjerovala da će se sve posložiti.
"Mi glumci smo jako osjetljivi pa ako nas mjesec dana nitko ne zove za neki projekt, preispitujemo se, ali ne zamaram se puno. Kada ponekad dođu takve misli, moja majka, moj psiholog me uvijek podiže", otkriva Anica, kojoj kolege često govore kako bi se trebala više družiti i odlaziti na društvena događanja. No, objašnjava nam kako se teško naviknula na to da njezin posao počinje kada je već svima gotov radni dan, pa nakon predstave najradije odmah odlazi doma svom mješancu Grgi kojega je udomila prije tri godine. To je njezina zona komfora i teško da će išta ovaj sinjski karakter moći lako slomiti.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....