‘Meet my vitiligo‘, autoimunu bolest kojoj nema lijeka. Ovo je nagrađivana televizijska autorica napisala na svome Instagramu i jasno dala do znanja da ju promjene na koži i ne diraju baš previše. Prihvatila ih je kao novi ‘ukras‘, a o tome je govorila u intervjuu za Gloria.hr.
Novi putopisni serijal je pred nama, odnosno za nju je u posljednjoj fazi, a mi ćemo ga gledati taman kad, nadamo se, zapadne prvi snijeg, tamo negdje u prvom mjesecu. Riječ je o projektu televizijske autorice i redateljice Andreje Buče, koja uskoro završava sa snimanjem HRT-ovog serijala "Stani na otoku". Nakon "Stani u Lici" i "Stani u Zagorju" na red je došla i njezina Dalmacija, a odlučila se za što južnije krajeve. O napornim snimanjima porazgovarali smo s Andreom, kao i o pojavi koja joj se iznenada pojavila na licu. Depigmentacija kože ili vitiligo dogodila joj se, izgleda, zbog stresa, a slatke flekice na tijelu, kaže, doživljava slično kao i svoje tetovaže - kao ukrase.
Kada ste i gdje prvi put primijetili promjene na koži?
Prije dva ljeta, na desnoj strani lica pojavile su se bijele fleke, područja bez pigmenta. Mislila sam kako je riječ o hipopigmentaciji i kako sam sve više tamnila, ti bijeli dijelovi lica su se sve više isticali. Nakon pregleda kod profesora dr. Stanimirovića, dermatologa, promjene na koži su dobile ime - vitiligo. S vremenom mi je dio obrve i trepavice na istoj strani postao bijeli, što je definitivan znak da je nestalo pigmenta.
Koji je uzrok nagle pojave vitiliga?
Mogu samo naslutiti, ali najčešći okidač autoimunih bolesti je stres, pa je vjerojatno i u mom slučaju. Korona, prvi potres i komplikacije koje sam imala u produkciji serijala "Stani v Zagorju" sigurno su doprinijeli aktivaciji vitiliga.
U kojoj je fazi trenutačno depigmentacija?
U fazi da vitiligo poprima zanimljiv oblik.
Koristite li kakvu terapiju?
Nikakvu. Trebala bi mazati kortikosteroide i uzimati oralnu terapiju, međutim prilično sam lijena kad su medikamenti u pitanju tako da mi je bilo lakše suživiti se s vitiligom, nego se boriti protiv njega jer, male su šanse za pobjedu.
Budući da ste televizijsko lice, koji su vaši osjećaji povodom ovakvih promjena na tijelu?
Obično sam kritična prema sebi, kad montiram serijale tražim kadrove u kojima sam najbolje ispala, vidim svaku manu, s vitiligom je drukčije. Više me smeta celulit na kojem sam mogla raditi nego autoimuna bolest kože na koju ne mogu mnogo utjecati. Ono što sam primijetila jest da se širi prema uhu, a ja držim "fingers crossed“"da se formira u neki lijepi oblik.
Budući da ste okej s cijelom situacijom, imaju li “flekice” možda svoje ime?
Nisam išla toliko daleko.
“Žbuka” (šminka) ne dolazi u obzir?
Nipošto. Da sam voditeljica neke studijske emisije onda bi vjerojatno odjel šminke radio na tome da se ne vidi, a kako sam ja "terenac" kojem je mnogo važnije da ne slomi nogu pentrajući se po hridima, da ne ostanem na dnu mora kad ronim, da ne odletim s brzog gumenjaka koji jaše na valovima fortune juga, šminkanje i žbukanje s tim ne idu u isti koš.
Od izgleda mi je važnije bogatstvo materijala koje ću snimiti, znam, zvuči čudno, ali naprosto je posao toliko intenzivan da se nemam kad brinuti oko vitiliga. To je sad dio mene i kome smeta - nek okrene glavu.
Trenutačno ste na snimanju serijala “Stani na otoku”, što ste sve dosad prošli, a što vas čeka?
Iza nas je više od mjesec dana na terenu. Snimili smo Susak, Dugi Otok, jedrili kroz Kornate, otok Žirje, Paklene otoke, Lastovo, Mljet, Vis koji uključuje prekrasno Biševo, Svetac i Brusnik. Spremamo se za Palagružu, gdje ćemo udariti zadnju klapu.
Znamo da je to teško sažeti, ali kako izgleda jedan vaš dan na setu?
Kombinacija beskrajne sreće, magičnih trenutaka i ekstremnog fizičkog napora. Primjerice jučerašnji dan, s Veljanom Zankijem odlazimo na otok Svetac 14NM od Komiže. Jurimo morem i snimamo, što nije nimalo jednostavno jer jurimo morem. Obilazimo vulkanski Brusnik, dolazimo na Svetac i maltene na četiri noge se penjemo kroz stijene i sike do puta koji nas vodi do obitelji Zankijevih, jedinih stalnih stanovnika tog predivnog otoka na rubu Jadrana za koji se kaže "dovle a ne dalje".
Popodne odlazimo od Zankijevih, prema planu Veljano i ja trebamo zaroniti oko Sveca – moj prvi zaron s bocama u životu, no diglo se jugo i morali smo nazad za Komižu jer su valovi sve veći, a more otvoreno. Sat vremena letimo po valovima i kad smo se dočepali Visa, i mirne uvale, nakon što nas je jugo toliko propuhalo oblačimo odijela, opremu za ronjenje i zaron! Najljepše na svijetu...dišem pod morem, ronimo sve dublje, potpuno opušteno i bez straha prepuštam se novom iskustvu, svijetu koji te vuče da ostaneš zauvijek. Tako izgleda moj jedan dan na setu. To nitko normalan ne radi...
Najdraži trenutak sa snimanja?
Osim ovog jučer, nemili ih je broj, morat ćete pogledati serijal "Stani na otoku".
Budući da ste rođena Zadranka, jeste li u ovaj projekt možda ušli nekako drugačije, ipak je startna pozicija "bolja"...
Svaka je pozicija dobra i ona kad sam potpuni stranac i ova kad sam na moru "doma". S obzirom na to da volim ekstreme, brzinu, adrenalin, vjetar, valove onda je i perspektiva drukčija jer idem tamo gdje televizijske ekipe ne idu tako često, jer je daleko, jer je nepristupačno, jer je izvan zone komfora. A tek tamo i tada nastaju najljepše priče...
Što ste otkrili na hrvatskom jugu, a dosad niste imali prilike?
Svaki otok je čaroban na svoj način, svi moji protagonisti su posebni na svoj način, ovdje vrijeme ima drugu dimenziju i da bi snimio dobar materijal moraš se prilagoditi. Ništa se ovdje ne može na silu, ali to su neke druge vještine...
Serijal izlazi u jesenskoj shemi ili na njega moramo pričekati dogodine?
Jesenska shema uključuje i zimski period pa ćete "Stani na otoku" gledati nakon Nove godine, volim reći kad padne prvi snijeg.
Iiii, kad će Zagora na red, koja je skoro prošle sezone upala umjesto Zagorja?
Koliko tek tamo priča čeka...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....