Zrinkina mlađa sestra Dinka Cvitešić na svojim je društvenim mrežama objavila kako je zauvijek zaspao njihov otac Ivan Cvitešić koji je bio velika podrška svojim kćerima na koje je bio neizmjerno ponosan.
Tužnu vijest da je preminuo otac naše proslavljene glumice Zrinke Cvitešić, na društvenim je mrežama objavila njezina mlađa sestra Dinka. Od voljenog oca Ivana Cvitešića oprostila se emotivnom objavom, a obitelj je ostala bez čovjeka koji se rijetko pojavljivao u javnosti, ali je imao iznimno važno mjesto u životima svojih kćeri.
Zrinka je o ocu Ivanu i majci Višnji tijekom godina govorila rijetko, no uvijek s velikom ljubavlju i zahvalnošću. Iza njezine impresivne karijere, od prvih dječjih nastupa u Karlovcu, preko zagrebačkog HNK-a pa sve do londonskog West Enda, stajala je obitelj kojoj je glumica uvijek pripisivala velik dio zasluga za sve što je postigla. Za svoje je roditelje jednom jednostavno rekla da je imala „najbolje roditelje na svijetu”.
Njezin otac Ivan bio je, sudeći prema rijetkim intervjuima koje je davao, emotivan i beskrajno ponosan otac koji zasluge za uspjehe svoje kćeri nikada nije pripisivao sebi. Kada je Zrinka 2014. osvojila prestižnu nagradu Laurence Olivier za ulogu u mjuziklu „Once” na londonskom West Endu, nije skrivao koliko ga je njezin uspjeh dirnuo. Dodjelu je pratio iz Hrvatske, dok su uz Zrinku u Londonu bile majka Višnja, sestra Dinka i nećakinja Lara. Kada je doznao da je njegova kći pobijedila, nazvao ju je.
„Stislo se grlo, zasuzile oči... Preplavila me beskrajna sreća i tuga. Istovremeno”, prisjetio se tada u razgovoru za Večernji list.
Ivan Cvitešić tada je svoju stariju kćer opisao riječima koje su mnogo govorile o njihovu odnosu. Za njega je bila „čudna, jedinstvena, svoja i svojeglava”, dok je sebe nazivao tek ponosnim ocem. Smatrao je da je sve što je postigla ponajprije njezina zasluga, a da su joj on i supruga Višnja tijekom odrastanja mogli biti samo „zlatna potpora”.
Ta je potpora počela mnogo prije velikih pozornica, filmskih uloga, nagrada i Londona. Zrinka je sa sestrom Dinkom odrasla na Turnju pokraj Karlovca. U njihovu je domu umjetnost oduvijek bila prisutna. Majka Višnja deset je godina svirala orgulje u crkvi, dok se Ivan bavio folklorom, a volio je i pisati kratku prozu. Iako su obje njihove kćeri odmalena pokazivale umjetničke sklonosti, roditelji im, kako je Zrinka poslije pričala, nikada nisu određivali kojim će putem krenuti.
Već sa šest godina krenula je u školu, a istodobno i u glazbenu. Godinama je učila klavir i solo pjevanje, a kao djevojčica počela je nastupati i u Dramskom studiju u Karlovcu. Jedna od njezinih prvih uloga bila je Pepeljuga. Ipak, gluma nije bila jedini poziv o kojem je razmišljala – zanimala ju je i veterina, ali na kraju je prevagnula ljubav prema kazalištu.
A koliko su roditelji bili spremni učiniti za svoje kćeri, možda najbolje pokazuje jedna Zrinkina uspomena iz djetinjstva. Vozili su rabljeni automobil dovezen iz Njemačke, dok je ona u svojoj sobi imala koncertni klavir. Nisu joj nametali vlastite želje niti od nje tražili uspjeh, ali su je u svemu što je odabrala bezrezervno podupirali.
„Uvijek su bili u publici – bilo na utakmicama, bilo na koncertima, predstavama, bilo na natjecanjima”, prisjetila se jednom Zrinka.
Obitelj Cvitešić prošla je i kroz teška razdoblja. Zrinka je jednom prilikom, primajući nagradu za promicanje hrvatske kulture u svijetu, otkrila da su njezini roditelji 1995. godine „sve izgubili”. Unatoč tome, nekoliko godina poslije, kada je odlučila otići u Zagreb na studij glume, učinili su sve kako bi joj to omogućili. Kako je sama slikovito rekla, ponovno su „išli glavom kroz zid”, iako je njezin odlazak u Zagreb za obitelj značio i nove troškove.
Kada je govorila o uspjehu, među najvažnije stvari u životu nije ubrajala nagrade, premijere i velike uloge. Za nju je uspjeh značilo biti sretan i slobodan, voljeti i biti voljen te imati prijatelje, obitelj i dom.
A kada je govorila o ljudima koji su joj omogućili da još kao djevojčica slijedi svoje snove, uvijek se vraćala roditeljima. Mami i tati koji su bili spremni sebi priuštiti manje kako bi njihove kćeri imale više, koji im nisu birali životni put, nego su ih na njemu pratili i koji su, kako je Zrinka jednom rekla, uvijek bili u publici.
Jedno će mjesto sada će u toj publici zauvijek ostati prazno.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....