Nezapamćen interes izazvala je informacija o promjeni na setu serije "Divlje pčele". Poput nepreglednih polja obitelji Vukas, nizale su se informacije diljem internetskih zajednica, a pitanje koje je obilježilo prve dane ove godine ono je o sudbini Marka Vukasa. Još je to jedan u nizu dokaza o popularnosti serije i sjajne glumačke ekipe koja utjelovljuje živopisne likove i sudbine determinirane njihovom vremenskom i lokacijskom odrednicom.

Marin će utjeloviti lik Marka Vukasa u seriji "Divlje pčele"

PRESS

Jednog od najkompleksnijih likova u "Divljim pčelama" od 67. epizode utjelovit će zagrebački glumac kaštelanskih korijena, talentirani Marin Klišmanić (30). Jedan od glavnih junaka RTL-ovih ‘Divljih pčela‘ iznimno je slojevit, a takvim ga ocjenjuje i Marin Klišmanić. Unutarnja ranjivost Marka Vukasa posebno mu je, kaže, zanimljiva.

"Marko je izuzetno slojevit lik. Na prvu može djelovati odbojno zbog svog ponašanja i odluka koje donosi, no iza tih zidova i obrambenih mehanizama krije se dijete koje je ostalo samo i koje nije dobilo dovoljno ljubavi i pažnje. Upravo ta unutarnja ranjivost čini ga zanimljivim. S tom povrijeđenošću se mogu poistovjetiti – svi smo mi, u manjoj ili većoj mjeri, barem jednom bili povrijeđeni. To je emocija iz koje crpim energiju i gradim lik, pokušavajući ga razumjeti, a ne opravdavati", jasan je glumac zagrebačkog HNK-a i asistent na Akademiji dramske umjetnosti u Zagrebu.

Prva velika televizijska uloga

Klišmanić iza sebe ima niz kazališnih uloga, a ovo mu je prva velika televizijska uloga. "Ovo je nedvojbeno najveća televizijska uloga koju sam dosad dobio. Čini mi se da se sve posložilo u pravom trenutku. Imam osjećaj da sam tek sada zaista spreman za veće zadatke pred kamerama. Da se to dogodilo ranije, dok još nisam bio siguran u svoje vještine i zanat, bilo bi mi znatno teže. Ovako sam u projekt ušao mirnije i s više povjerenja u sebe", priča Marin.

Marinu je posebno zanimljiva unutarnja ranjivost Marka Vukasa

PRESS

S Jelenom Perčin, Alenom Šalinovićem i Zijadom Gračićem surađivao je u kazalištu te s njima ima dugogodišnje profesionalno iskustvo pa mu je, kaže, bilo posebno drago sresti ih na setu. "Ono što me ugodno iznenadilo jest atmosfera već pri prvom dolasku, svi su bili iznimno srdačni i otvoreni. Osjećam se prihvaćeno od samog početka i na tome sam im iskreno zahvalan", priča Marin.

Glumačkom pozivu posvećen je u svakom smislu, a tako i pedagoški, naime, radi kao asistent na Akademiji dramske umjetnosti u Zagrebu. "Najviše sam o glumi naučio bivajući asistent. Kao da je asistent most između profesora i studenata. Taj trenutak gdje promatram i shvaćam da zapravo radim iste greške kao i studenti doveo me do saznanja da predavač gotovo jednako znanja u tom procesu dobije kao i student. Tamo radim sa svojom dragom kolegicom i prijateljicom Dorom Ruždjak s kojom je uvijek inspirativno raditi. Započeo sam na scenskom govoru s profesorom Rališem te s našom divnom glumicom Almom Pricom", otkrio je glumac.

Čak troje kolega iz serije predavao je na Akademiji

IVANA GRGIĆ CROPIX

Zanimljivo, Marin je svojedobno bio mentor kolegama Lidiji Penić-Grgaš, Matku Jukiću i Margariti Mladinić, budući da radi i kao asistent. "Veliko mi je zadovoljstvo surađivati s nekadašnjim studentima, s Lidijom Penić-Grgaš sam već i prijatelj, dugi niz godina se poznajemo, uvijek mi je drago vidjeti lica koja su mi nekad bila, možemo reći, studenti, a sad su mi kolege. Sretan sam kada vidim da su našli put i da sam im, ako jesam, nešto uspio i prenijeti. To mi je najdraže za čuti i vidjeti", istaknuo je glumac.

Gluma kao lijek

Oduvijek je znao točno ono što želi, priča Marin, i tako je tome ostalo do danas. "Gluma je za mene oduvijek bila opcija. Sjećam se ljudi iz osnovne škole koji mi i danas znaju reći da sam bio jedini koji je još u prvom razredu jasno rekao čime se želi baviti – i da je to danas zaista tako. Ta odluka nije došla niotkuda; gluma je oduvijek bila prisutna negdje u meni, samo je s vremenom postajala sve jasnija."

Marin se u Zagreb preselio radi studija glume

IVANA GRGIĆ CROPIX

U velikom intervjuu za Gloriju 2024., otkrio je da glumu često koristi i kao svojevrsan lijek za rješavanje vlastitih problema.

"Osobno se ne nosim najbolje sa suočavanjem s teškim razdobljima. Utoliko sam fasciniran hrabrošću svog lika koji, unatoč hendikepu koji ima i traumi koju nosi, predano se suočava s izazovima života. Osobno, kada mi se događaju teške situacije, nastojim ih zaboraviti i potisnuti, staviti pod tepih ili negdje daleko gdje se ne vide. Gluma mi je u tom smislu došla kao lijek jer kroz tuđe živote uspijevam riješiti svoje dileme. U konačnici, svi smo mi vrlo slični i tuđa nam iskustva mogu biti instruktivna za naš život. Puno sam svojih tema riješio preko tuđih priča", duhovito je tada priznao mladi glumac koji se za svoje uloge priprema i s fizičke strane.

Kuhanje, glazba i trening

"Vježbam redovito različitim intenzitetima – a ponajviše, pazite sada, kroz sumnju. Stalno provjeravam svoje odluke. S druge strane, redovito sam odlazio na Crossfit treninge dok nisam procijenio da mi tolika količina vježbanja i kondicije nije potrebna za bivanje na sceni. Sada sam u blažoj varijanti, u tzv. funkcionalnom treningu. Predstave nas ipak troše, a nekada i ne znamo koliko. Zagrijavanje prije predstave utoliko je od velike važnosti", napomenuo je glumac i otkrio nam kako provodi svoje slobodno vrijeme.

Tada smo saznali i da ne izlazi u klubove, već da se druži s prijateljima po kafićima, uglavnom nakon predstava. Uz glumu, velika mu je ljubav i glazba. "Završio sam glazbenu školu, a klavir sam obožavao. Prvi susret s glazbom je, jasno, bila klasika. Paralelno sam obožavao slušati rap i hip hop. Čak sam u jednom trenutku i snimio rap demo. Od Eminema do 2Paca, sve je išlo po redu na toj glazbenoj listi. Nosio sam i karakterističnu odjeću, široko u kombinaciji s trenirkama. Traperice tada nisu bile opcija", rekao je tada Marin za Gloriju.

U slobodno vrijeme opušta se kuhajući, uživajući u glazbi i na treninzima

IVANA GRGIĆ CROPIX

Uz glazbu i sport, relaksira se i kuhajući. Tako se trudi svaki dan pripremiti barem jedan obrok, iako često upravo radi posla nema vremena. "Vjerujem da je to istinska životna potreba i nužnost naše duhovne higijene, čin pripremanja hrane. Obožavam različita rižota i juhe. A bolonjez s različitim intervencijama sam ‘doktorirao‘. Doma uvijek imam najbolje, vlastito crno vino i naše domaće maslinovo ulje, kao i pršut. Tradicija je tradicija", priznao je tada mladi glumac.