Svoju ljubimicu pronašao je na Visu, a u Zagreb ju je ponio na nagovor prijateljice. Mimi Becker već je šest godina gospodarica u njegovom domu, mazi se samo kada želi i unatoč zabrani, penje se gdje god poželi.
‘‘Imao sam do sada preko tisuću ljubimaca, ali izuzmemo li terarij s mravima, onda samo dva‘‘, kroz smijeh govori zagrebački glumac Marko Petrić kojeg publika pamti po ulogama iz raznih TV serija, a trenutačno ga gledamo u ratnoj drami ‘‘Šesti autobus‘‘ redatelja Eduarda Galića koja se prikazuje na HRT-u. S Markom smo razgovarali povodom Svjetskog dana kućnih ljubimaca koji se obilježava 30. studenog jer je ponosni vlasnik narančaste mačke koju je nazvao Mimi Becker.
‘‘Od malena volim životinje, a kao klinac imao sam papigu Pipa, koji se glasao širokim rasponom zvukova, ali na moju žalost nikad nije naučio niti jednu ljudsku riječ. Sjećam se kako sam snimio samu jednu riječ na kazetu i puštao mu u beskonačnost kako bi bar nešto naučio, ali nije uspjelo. Očito je i njemu to bilo muka slušati pa mi se osvećivao vršeći nuždu na najnemogućijim, teško dohvatljivim mjestima. Bio je pitom, volio mi je sjediti na ruci ili ramenu i slobodno je letio po stanu‘‘, kaže Marko. Njegova ljubimica Mimi u njegov život ušla je slučajno, šarmirala ga je 2018. na Visu i od viške lutalice ubrzo je postala Zagrepčanka.
‘‘Ona je zapravo našla mene. Motala mi se oko nogu, pratila me i svaki put kad bih se zaustavio napravila je kolut unaprijed i legla da ju mazim po trbuščiću. Moja prijateljica, inače velika ljubiteljica i spasiteljica životinja, shvatila je to kao znak i doslovno ju je stavila u torbu. I tako je krenula sa mnom u Zagreb. U Splitu smo je odveli veterinaru, bila je pothranjena i bolesna, dobila je lijekove i cjepiva, ali i ime. Kako sam mislio da je dečko, zbog narančastog krzna htio sam ju nazvati Boris Becker, ali se ispostavilo da je ženka pa je dobila ime Mimi‘‘, priča glumac koji ni jednog trenutka nije požalio što je udomio svoju ljubimicu. Odmah je postala gazdarica u njegovom domu, unatoč zabranama, penje se gdje želi, spava gdje želi i mazi se kad želi, jer kako kaže Marko, on i njegova supruga, plesačica Valentina Walme, ustvari su sustanari na njezinom teritoriju. No rijetko se od nje odvajaju, s njima ide na ljetovanja, a kada putuju u inozemstvo pričuvaju je prijatelji ili njegovi roditelji.
‘‘Kada živiš s ljubimcem, nikada nisi sam. Brineš o nekom malom krznenom stvoru i taj mali stvor brine i o tebi. Teško je to uobličiti u riječi. To je kao neki mali tajni kult. Svaki vlasnik ljubimca doživljava na vrlo osoban način, ta se ljubav i povezanost jednostavno ne da mjeriti‘‘, govori Marko na kojem je briga o obiteljskoj ljubimici. Hrani ju, mazi, igra se s njom i sve ono što njegova Mimi od njega zahtijeva. Ali koliko zahtijeva toliko i pruža. Osebujnog je karakter, prava dlakava šefica, ali i velik ljubimica koja ga je mnogo čemu i naučila. ‘‘Prije svega odgovornosti. O meni ovisi njezina kvaliteta života, a što više voliš životinju, želiš da joj bude bolje. Naučila me potpuno novoj vrsti ljubavi, još većoj empatiji prema tim malim bićima koje zovemo ljubimcima.‘‘
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....