Na otoku Lopudu ovih se dana klasična glazba susrela s veličanstvenom prirodom, sakralnim ambijentom i ekskluzivnom atmosferom. U povijesnoj crkvi sv. Nikole, daleko od gradske vreve i u intimnom krugu uzvanika, većinom članova Quintessentiallyja - jedinog globalnog lifestyle menadžment kluba na svijetu - održan je "Allegro Amabile", prvi zajednički koncert istaknute hrvatske pijanistice Matee Leko (40) i violinista svjetskoga glasa Stefana Milenkovića (49). Nakon tog jedinstvenog događaja u okviru projekta Nomadia Classical Music Evening, koji su pokrenule Aleksandra Pušnik, Lara Ham i Goga Grubješić, razgovarali smo s njima o glazbi, umjetničkom dijalogu te savršenom odmoru.

Pijanistici i violinistu ovo je bio prvi zajednički nastup

DINO AVDIĆ

Kakvi su dojmovi nakon koncerta?

MATEA: Baš čarobno iskustvo. Onaj rijetki osjećaj kad publika ne sluša samo ušima, nego cijelim bićem. Lopud ima posebnu tišinu i eleganciju, a u crkvi sv. Nikole to se samo pojača: svaka fraza dobije prostor da se jednostavno dogodi, bez žurbe.

STEFAN: Dojmovi su zaista fantastični. Kada nastupate na takvom mjestu, manji format i intimniji prostor donose dimenziju bliskosti koja često nedostaje u ogromnim svjetskim dvoranama. Nije to bilo samo sviranje za publiku već zajedničko stvaranje i razmjena energije u trenutku.

Koje ste skladbe odabrali i što ste željeli prenijeti publici?

MATEA: Repertoar smo slagali kao putovanje - od intime Thais Meditacije, do romanse Brahmsove sonate koju je pisao jednog ljeta uz švicarsko jezero, virtuozne i dramatične Carmen fantazije, Piazzollina tanga... Cilj je uvijek isti, da postoji priča koja vodi i da publika osjeti da klasična glazba nije muzej, nego živa emocija. Da se netko u publici prepozna u jednoj melodiji, u jednoj pauzi, u jednom pogledu između violine i klavira.

STEFAN: Nismo se željeli svesti na neku pojedinačnu poruku ili samo jednu kompoziciju, već da donesemo čitav jedan glazbeni svijet - djela koja su povijesno neprikosnovena, a koja i Matea i ja iskreno volimo svirati. Željeli smo ljudima pružiti kompletno, živo glazbeno iskustvo kroz koje nas mogu doživjeti i poistovjetiti se s nama.

Matea u šali kaže da u slobodno vrijeme sluša svog trogodišnjeg sina

DINO AVDIĆ

Postoji li neka skladba koju posebno volite izvoditi zajedno?

MATEA: Iako nam je ovo prva suradnja na pozornici, odmah se osjetio klik, kad se disanje i fraze prirodno poravnaju i sve teče. Dok sam bila na magisteriju u Beču, puno sam vremena posvetila komornoj glazbi i radu s violinistima. Volim kad u duu postoji prostor za razgovor: da violina može biti i pripovjedač i pjesnik, a klavir i orkestar i puls. Već na probi nam je sjajno sjeo Piazzolla, njegove skladbe uvijek rado imam na repertoaru, a Stefan mi je rekao da je i vrstan plesač tanga.

STEFAN: Teško je izdvojiti samo jedan naslov jer je čitav program građen kao cjelina, gdje se naši senzibiliteti nadopunjuju. Kada imate pravu umjetničku i ljudsku kompatibilnost, svaka kompozicija u kojoj dođe do tog finog dijaloga violine i klavira postaje podjednako uzbudljiva za izvođenje.

Koliko na izvedbu utječe prostor u kojem nastupate?

MATEA: Crkve u pravilu imaju prekrasnu akustiku i taj intimni moment koji se u velikim dvoranama ponekad izgubi. Nema potrebe za pretjerivanjem, samo istina tona. Inspirativno je i poziva na prisutnost. Publika to osjeti i pamti. A crkva okružena palmama, iz koje izlazite na pješčanu plažu na otoku gdje nema automobila, e to je zaista nešto posebno.

STEFAN: Prostor uvijek diktira atmosferu. Kada svirate u povijesnom ambijentu kao što je crkva sv. Nikole, akustika i sama energija mjesta jednostavno vas vuku da tražite još osobniji i suptilniji izraz. Publika vam je fizički blizu, vidite im lica, čujete njihov dah i to automatski mijenja dinamiku cijelog nastupa.

Stefan kaže da mir pronalazi u krugu obitelji

DINO AVDIĆ

Kako se dogovarate oko repertorara, tim više što vam je ovo prva suradnja?

MATEA: Naravno da svaki glazbenik nosi svoj svijet, ali upravo je u tome i ljepota. Kad su kriteriji isti - kvaliteta, stil, poštovanje prema skladbi i publici - dogovor dođe prirodno. Nama je bilo važno da repertoar bude i virtuozan i emotivan, ali i da ima smisao kao cjelina te da odgovara toploj ljetnoj večeri. Volim sve uzeti u obzir, kao dramaturg kad režira večer.

STEFAN: Oboje dolazimo iz svijeta klasične glazbe i to je naša čvrsta zajednička baza, ali oboje imamo i tu zdravu umjetničku radoznalost. Kada postoji uzajamno poštovanje i glazbena kompatibilnost, dogovor oko repertoara ide potpuno prirodno i glatko - nema ega, samo traženje onoga što najbolje funkcionira za oboje.

Što najviše cijenite kod onog drugog kao glazbenika?

MATEA: Kod Stefana cijenim kombinaciju vrhunske tehnike i ljudske topline u tonu. To je rijetko, da netko može biti virtuoz, a pritom ostati u službi glazbe, bez ega. Sjajan umjetnik i čovjek. Vjerujem da on kod mene osjeti ono što je meni važno u ideji​ "Musical Stories": da izvedba nije samo "točna" već da ima i priču, atmosferu te emocionalnu inteligenciju - da publika ode kući s osjećajem da je doživjela nešto osobno i posebno.

STEFAN: Kod Matee izuzetno cijenim profinjenu muzikalnost, otvorenost i lakoću komunikacije na sceni. Nema krutosti - sve je podređeno iskrenoj emociji i samom tijeku glazbe, a to je u komornom muziciranju neprocjenjivo.

Mateu i Stefana oduševili su ljepota i mirnoća Lopuda

DINO AVDIĆ

Koliko ste vremena u danu provodili vježbajući, a koliko ste imali slobodnog vremena i kako ste ga provodili na Lopudu?

MATEA: Volim balans - kvalitetan rad pa onda svjesno punjenje baterija. Na Lopudu to nije bilo teško jer te prirodno uspore šetnja, more, vrhunska hrana i, ono najvažnije - mentalni prostor. Meni je taj dio pripreme jednako važan kao i vježbanje, jer publika osjeti i tvoje stanje, ne samo tvoje prste. Dane pred koncert provodim puno sati uz klavir, a na dan nastupa vodim računa da sam u miru i čuvam energiju za nastup.

STEFAN: Priprema i vježbanje uvijek su neizostavni dio dana, disciplina je ugrađena u sve što radim. Ali Lopud ima magičan ritam - kada se završe probe, boravak uz more, šetnje i kratak predah u prirodi donesu savršen balans i bistrinu u glavi.

Jeste li i prije dolazili na Lopud i kako vam se sviđa?

MATEA: Čarobno mjesto, uvijek me iznova fascinira dubrovački arhipelag i ta kombinacija kulture i prirode, kao da je sve napravljeno za umjetnost. Sam Lopud ima profinjenost bez pretencioznosti, kao da ste se vratili u neko drugo, ljepše vrijeme. Nema prometa, nema stresa, plaža gdje god se okrenete, djeca na biciklima ili na klupi uz more jedu sladoled, spektakularan franjevački samostan, izvrsna hrana - baš prekrasno. Gdje god se okrenem, savršena razglednica. Svakako ću opet doći s obitelji.

STEFAN: Ovo mi je bio prvi nastup na Lopudu i otok me potpuno očarao. Taj spoj netaknute prirode, povijesti i tišine bez automobila stvara ambijent koji rijetko gdje možete naći. Pravo utočište za umjetnost i punjenje baterija.

Kakvi su vam planovi?

MATEA: Uvijek nešto učim i stvaram, volim taj ritam, ali sam naučila i da bez kvalitetnog odmora nema ni dobre kreativnosti. Ovaj tjedan putujem u Prag kao ambasadorica udruge koja radi s djecom bez roditeljske skrbi. To mi je jako važno jer vjerujem da glazba nije samo umjetnost i estetika već i način da se povežemo i sa sobom i s drugima, način da se djeci i odraslima vrati osjećaj sigurnosti, pripadanja i unutarnjeg mira. Tjedan kasnije u Hrvatsku dolazi moj prijatelj, violinist Yury Revich. Pripremamo nastup uz izlazak sunca u Areni u Puli, a za tu prigodu posebno dolazi i cijenjena Stradivari violina. I naravno, nastavljam razvijati "Musical Stories by Matea Leko" - taj moj potpis nije samo izvedba nego priča, atmosfera i premium doživljaj. A sve više povezujem i wellbeing dimenziju kroz "Musical Healing", projekt i suradnje sa stručnjacima u području mentalnog i fizičkog zdravlja. Fascinira me koliko alata već nosimo u sebi, koji nam mogu pomoći nositi se sa izazovima suvremenog i stresnog života. Glazba i pokret kao inspiracija i regulacija, kao radost i reset za nas živčani sustav. U pauzama se odmaram: trenuci sa sinom, more, šetnje, dobar san, dobre knjige - zasad samo dječje.

STEFAN: Planovi su uvijek dinamični - od pedagoškog rada i vođenja masterclassova do koncerata koji slijede na jesen. Odmor je trenutačno u tijeku i maksimalno ga koristim s obitelji, jer je to vrijeme neophodno da bi se na scenu unijela svježa energija.

Kako i s kim se najradije odmarate, uspijevate li se "isključiti"?

MATEA: S obitelji. Najviše volim odmor koji je jednostavan - more, šetnja, dobra kava ili koktel, razgovor s dragim ljudima i vrijeme sa sinom. Svladala sam tu vještinu "isključiti se", možda najvažniju za ostati zdrav. Super mi je kako u tom stanju mira zapravo dolaze i najbolje ideje, bez ikakvog pritiska. Puno učim od svog "mladunčeta", djeca imaju tu divnu sposobnost biti potpuno prisutni ovdje i sada, to bezbrižno postojanje i čuđenje. Najbolja kombinacija za mir i sreću.

STEFAN: Najradije se odmaram sa suprugom Goricom i sinom Nikolom. Što se tiče isključivanja - glazba je stalno prisutna u nekom sloju svijesti, to je način života. Ipak, pravi odmor za mene nije samo odsustvo rada već osjećaj unutarnjeg mira. Kada utihnu koncertna gužva i reflektori, u krugu obitelji pronalazim taj mir.

Koncert je održan u povijesnoj crkvi sv. Nikole

DINO AVDIĆ

Što slušate u slobodno vrijeme?

MATEA: Svog trogodišnjeg sina koji ne prestaje pričati i pjevušiti.

STEFAN: Slušam zaista svašta - od dobrog rocka, preko jazza, funka i filmske glazbe, pa sve do tišine, koja često najviše godi. Otvoren sam za svaki žanr koji ima autentičnost, dobar ritam i pravu energiju.