Oduvijek je težila skandinavskoj modnoj estetici čije brendove danas ima u svom Garderoba Concept storeu, oazi poslovnih žena koje savjetuje kako izbrusiti stil.
Zamislite banku. Radni stol s poslovnim planom tvrtke "Fine krpice" uoči sastanka o mogućem financijskom ‘backupu’. Nečija obrva lagano se izvija: naziv tvrtke ne ulijeva povjerenje. A tek ime dućana koji je odlučila otvoriti, Garderoba? Kad bi se barem radilo o uvozu auto-dijelova ili nečeg sličnog, konkretnog ... Razgovor o tome što učiniti s "Finim krpicama" prekida se jer dolazi njena vlasnica Ana Ivančić, modna poduzetnica koja se poslije dvadesetpetogodišnje karijere u korporativnom businessu odlučila na odvažan poslovni zaokret. Bankarice u trenu zamjećuju njen odvažno krojen, oversize sako (By Malene Birger), cool čizme (sania d‘mina) i zvonoliku midi suknju (By Malene Birger) kakvu bi i same rado odjenule da su mrvicu odvažnije. Sjeda na ponuđeni stolac i otvara svoj poslovni plan...
Pet godina kasnije, njen Garderoba Concept store u Martićevoj ulici i nedavno otvoreni dućan u Rovinju, profilirali su se kao mjesto kamo poslovne žene dolaze izbrusiti svoj stil. Kad smo zagrebačku pravnicu koja je drugu diplomu stekla na elitnom Executive MBA studiju u Cotrugli Business Academy i nekadašnju predsjednicu Uprave jednog od prvih obveznih mirovinskih fondova Erste OMF, upitali daje li ženama u businessu i poslovne, a ne samo modne savjete, diplomatski kaže: "Osjećam intimnu pobjedu kad poslovna žena izađe iz modne zone komfora (crno, bijelo ili sivo) i malo se opusti. Dovoljno mi je kada samo isproba nešto drugačije i uvjeri se da je mali pomak dovoljan za sreću. Mogu vam reći i to da imamo poseban odnos s klijenticama. Nekad dođu samo pogledati što je novo, malo uživati, malo popričati, pa i pojadati se ako je dan bio teži".
Kada se prije nekoliko godina dogodila velika poslovna promjena zbog prodaje osiguravajućeg društva čija je bila predsjednica Uprave, iz zone komfora izašla je i ona.
Nema priručnika za pokretanje businessa
"Jesam li se bojala? Naravno da jesam. Nema priručnika za pokretanje nepredvidivog, valjivog modnog businessa. Počela sam od nule, na temelju vlastite modne estetike prema skandinavskim modnim brendovima kakvi se u nas nisu nosili", kaže. Počela je istraživati internetske stranice marki koje je otprije poznavala i ponosno odijevala. Sljedeći korak bilo je putovanje u Kopenhagen za vrijeme zimskog Tjedna mode 2017. s prezentacijom koja se sastojala od idejnog rješenja Garderoba Concept storea i njenog životopisa. Ondje je otkrila još jedan modni sajam Revolver i naposljetku joj se otvorio skandinavski modni svemir.
Od početka je plivala protiv struje. Htjela da se u njenu modnu oazu s brendovima, Birger, Henrik Vibskov, Stine Goya, Rodebjer, Ganni dolazi ciljano, to je razlog zbog kojeg se Garderoba ne nalazi u zagrebačkim modnim ulicama.
Znala je i što ne želi: "Događalo mi se da me prodavači u modnim dućanima gledaju s visoka, kao da vrijede više od svakog kupca. To sam susretala i u Zagrebu. Rekla sam sebi:" To neće ići. Tako se ne posluje", govori Ana Ivančić.
Na upit koja je poslovna znanja primijenila u Garderobi nakon što je godinama bila predsjednica Uprave, kaže: "Kad vodite tvrtki s 50 zaposlenih na više, do vas dolaze samo odluke koje su dio vaše ingerencije ili se kolege trebaju s vama konzultirati. Sada do mene dolazi baš sve. Krenimo od toga da je moj tim danas puno manji, petero zaposlenih. Svoj posao odrađuju odlično, klijentice su se vezale uz njih ali u prodaji sam i ja. Stojim iza pulta zbog klijentica koje više vole komunicirati sa mnom. Moja je i kompletna operativa, od nabavke, punjenja artikala u sustav, narudžba, webshop do financija".
Kako je izgleda tranzicija iz korporativnog u modni business? Da li je zaokret prema kudikamo manjoj tvrtki "piece of cake" za one koji business imaju u malom prstu?
"Tu biste se jako prevarili. Koliko god moda izgledala lepršavije i opuštenije od osiguravajućeg društva u kojem sam bila prije, financijske zakonitosti uvijek su iste. Iste su i tržišne zakonitosti, stoga za početak morate moći napisati svoj poslovni plan. Držite se tog plana. Mnogi se nisu održali jer su nakon korporativne karijere krenuli u ‘manje ozbiljan posao‘ po sistemu lako ćemo".
Likvidnost je druga stvar je koja je u financijskom sektoru poput slova "A" u abecedi, ali ga neki poslovni igrači nekako previde.
"Kada vam na račun sjedne prvih 10.000 kuna, to nije novac koji možete potrošiti. Ta pogreška često se ponavlja: kad se na računu skupi znatniji iznos, ljudi si kupe automobil. Previde financijske obaveze i nađu se u dubiozi".
Treća stvar je savladati osnove financijskog jezika. Ukratko, ne možete pregovarati u banci o započinjanju ili širenju posla, a da niste savladali poslovnu financijsku pismenost.
"Morate moći biti ravnopravni sugovornik pregovora u banci. Savladajte osnovnu financijsku abecedu kako biste, primjerice, mogli napraviti izračun ponude koju vam daju. Shvate li da ste im ravnopravan sugovornik, da pričate istim financijskom jezikom, lakše ćete pregovarati, drugačije će se odnositi prema vama", savjetuje Ana Ivančić.
I da, tvrdnja kako je prvih pet godina (ne dvije) najizazovnije u vlastitom poslu - ili proplivate ili potonete - definitivno stoji. Dodatni izazov bila je pandemija koju nitko nije mogao ukalkulirati u poslovni plan (ali bivše predsjednice Uprave poput nje uvijek imaju stavku nepredviđeno). Sada imamo strelovit porast cijena energenata, zastrašujuću inflaciju, zabrinjavajući porast kamata i sve skuplje zaduživanje.
Bakina škola poruba
"Iskobeljali smo se iz burnih voda i sada, unatoč prisutnim nedaćama, plovimo u gotovo pa normalnim tržišnim okolnostima. Slutim da se poduzetnici danas nose sa značajnim posttraumatskim sindromom: preživjeli su još uvijek u grču, taj ‘business-spazam‘ ne popušta", kaže poduzetnica. Kako su neočekivani potezi njena specijalnost, tek je na kraju priče o Garderobi priznala da je njezinim otvaranjem zaokružila dragocjenu obiteljsku priču. Naime, njena baka Josipa Kukolja osnovala je svoj krojački salon od 50-ih godina prošlog stoljeća, godinama je odijevala zagrebačke gospođe, a radila je i sa Žuži Jelinek. Modna priča Ane Ivančić počela je u obiteljskom krojačkom salonu.
"Odmalena sam joj pomagala oko poruba, a za vrijeme studija završila sam krojački tečaj. Tako sam popunjavala garderobu. Baka bi samo preokrenula sako koji bi si sašila i bacila oko na što drugo nego na porube? Moram vam se pohvaliti: krojila sam prema Burdi Internacional. Billa je modno posebnija i teže se nabavljala nego obična Burda. Što još reći? U modi i businessu ništa nije slučajno, a ja i dalje kad biram odjeću, naprije pogledam porube", zaključuje Ana Ivančić.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....