Dvojica sinova bili su joj glavna preokupacija sve donedavno, kada se arhitektica odlučila za novi poslovni pothvat - otvorenje kafića s keramikom Monami Ceramic Café, po uzoru na sličan u kakvom je voljela provoditi vrijeme u rodnom gradu.
Egipćanka Mona Khaled Fikry (37) o Hrvatskoj do prije pet godina nije znala gotovo ništa, naša kultura, jezik i običaji bili su joj potpuna nepoznanica, no to je promijenio jedan neočekivan susret u Mađarskoj u kojoj je bila na dočeku 2017. godine i upoznala čovjeka svog života - rođenog Zagrepčanina Almedina Hodžića (37).
"Kako sam često putovala, koristila sam jednu aplikaciju za upoznavanje drugih putnika ili lokalnog stanovništva u mjestima u kojima boravite. Bila sam u Budimpešti kada sam dobila poruku od dečka koji mi se pohvalio da zna pričati arapski, što me odmah zaintrigiralo. I stvarno, pričao ga je odlično!
Dva vjenčanja - u Zagrebu i u Kairu
Upoznali smo se, zaljubili i počeli zajedno putovati, viđali smo se svaka tri mjeseca i zaprosio me u travnju 2018. godine u Sarajevu. Arapski je jezik naučio studirajući ekonomiju šest godina u Libiji i danas radi kao prevoditelj", otkriva nam Mona.
Na prosidbu je pristala bez razmišljanja, iako nikada nije pomišljala da će otići iz rodnog joj Kaira gdje je završila studij arhitekture i živjela s majkom, dvije godine starijom sestrom i četiri godine mlađim bratom. U rujnu 2019. godine imali su dvije svadbe, jednu u Kairu, a drugu u Zagrebu. "Mama se isprva bojala za mene, nije se mogla pomiriti s mojom odlaskom. No shvatila je da neću odustati od plana, dala je priliku Almedinu i danas ga voli kao da je njezin sin. Posjetila nas je nekoliko puta, isto kao i brat s kojim sam ovdje pokrenula posao kojim se on bavi u Kairu. Radi se o obiteljskoj tvrtki koju je osnovao moj otac, a proizvodi dizalice koje služe za prijenos sipkog materijala i predmeta unutar industrijskih pogona, za premetanje materijala i predmeta u skladištima, za prijenos u radionicama i montažnim zgradama te za utovar i istovar željezničkih vagona i kamiona", pojašnjava nam stručno.
Kao kruna njihove ljubavi prije četiri godine im se rodio sin Faris, a prije dvije godine Emir, a dječaci s prijateljima i tetama u vrtiću te s bakom i djedom pričaju na hrvatskom jeziku, a s roditeljima kod kuće na arapskom. Dječaci su joj bili glavna preokupacija sve donedavno kada se odlučila za novi poslovni pothvat - otvorenje kafića s keramikom Monami Ceramic Café, po uzoru na sličan u kakvom je voljela provoditi vrijeme u Kairu.
Obožavateljica Nine Badrić
"Prvi korak je bio tečaj rada s keramikom na koji sam putovala avionom skroz u Berlin jer sam tamo pronašla u skladu s mojim željama, a drugi je bio traženje prostora i odobrenje zahtjeva za kredit. Bilo je naporno i odužilo se, ali sretna sam", zaključuje. Njezini gosti mogu uživati u toplim i hladnim bezalkoholnim pićima, alkohol se ne toči, grupe koje rezerviraju svoj termin oslikavanja keramike čeka Monin ukusni, domaći kolač, a tu je i posebni kutak za djecu. Na policama se nalaze gotovi keramički proizvodi po pristupačnim cijenama i mnoštvo boja, koje si svatko odabere po željama i kreativni proces može početi.
Nije joj bilo jednostavno doći u zemlju o kojoj nije znala ništa, jedna od najtežih stvari bilo joj je učenje jezika, ali kada je i to svladala zavoljela je život u metropoli koji opisuje kao miran, bez prometnih gužvi u kakvim je znala zaglaviti u Kairu. Uživa u šetnjama prirodom, sviđaju joj se ljudi, a vožnje automobilom ne može zamisliti bez glazbe Nine Badrić.
Do prije nekoliko mjeseci imala je samo jednu prijateljicu Egipćanku i to u Čakovcu, ali danas se može pohvaliti s njih četiri, jer sve više njezinih sunarodnjaka dolazi u Zagreb. Od kuće joj najviše nedostaje hrana, pogotovo s obzirom na to da je veganka jer kod nas nema veliki izbora povrća i voća na kakvo je navikla.
Voli Istru, pogotovo Rovinj
"Suprugu i djeci kuham sve, čak i kruh pečem. Ali najviše mi fali voće, one malo egzotičnije vrste", pojašnjava Mona koja je meso prestala jesti zbog ljubavi prema životinjama, prvo kao vegetarijanka, a onda je prekrižila sve prehrambene proizvode životinjskog porijekla. Iz tog razloga nije probala hrvatske specijalitete, jer gotova sva sadržavaju mlijeko ili jaja ili maslac, a najviše jede rižu i povrće.
Domaća kuhinja nije ju je osvojila, ali hrvatska obala i Jadransko more definitivno jesu. "Najljepši i najslađi mi je Rovinj, svima savjetujem da ga posjete. Istra mi je puno draža nego jug", otkriva Mona. U Kairo je nakon preseljenja odlazila svake godine, posljednji je put tamo bila u kolovozu prošle godine. Svoju budućnost vidi u Hrvatskoj, a zbog dolaska nikada nije požalila. Zaključuje da u tome veliku ulogu igra njen Almedin, koji joj je najveća podrška i koji joj pomaže u svemu, od kućanskih poslova i brige o sinovima do uređenja interijera u kafiću. "Zbog posla me sada češće nema doma i to me malo žalosti, ali znam da se mogu uvijek osloniti na njega", zaključuje Mona.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....