Glazbenik se nedavno vratio iz Zanzibara gdje je boravio punih četrdeset dana, ali nije tamo bio na dugom odmoru već je na egzotičnoj destinaciji bio angažiran kao pjevač koji je zabavljao goste u resortu u kojem uglavnom borave turisti s naših prostora, a s Glorijom je podijelio svoja iskustva.
Sredinom prosinca, u jeku moga najzaposlenijeg dijela godine, stigla mi je ponuda koja se ne odbija. Prijateljica me spojila s menadžericom turističke agencije "Globe Tracker" koja me pozvala na Zanzibar da sviram za njihove goste iz Hrvatske, Srbije, BiH i Crne Gore. Tražili su glazbenika koji može zadovoljiti razne glazbene ukuse, a kako već dugo sviram i imam avanturistički duh, brzo smo se dogovorili.
I tako je krenula moja neplanirana afrička avantura u koju sam krenuo prije Nove godine. O Zanzibaru nisam znao ništa i odlučio sam da tako i ostane dok ne doputujem tamo. Htio sam doći bez ikakvih očekivanja.
Prvi dojmovi
Na put sam krenuo 29. prosinca, a kako je let preko Dubaija do Zanzibara trajao skoro dvanaest sati, meni, koji sam skoro dva metra visok, to je bilo prilično naporno. Moje noge i sjedalo ispred mene vodili su neprekidnu bitku.
Odmah po dolasku na aerodrom u Zanzibaru sam se zbog vrućine skinuo u potkošulju i zaputio s vodičima prema resortu smještenom na istočnoj obali otoka u mjestu Paje gdje se nalazi i istoimena poznata plaža. Umoran od puta, jedva sam čekao doći do sobe jer sam želio samo jedno – ispružiti se na krevetu. No, čekalo me višesatno sjedenje na recepciji na 30 stupnjeva jer su sobe još bile u pripremi. Kako me savladala i glad, preporučili su mi restoran gdje sam goveđi odrezak s krumpirićima čekao sat vremena. Tad mi je postalo jasno – ovdje se živi drugačijim tempom.
Životna filozofija
Pokraj svjetski proslavljene izreke ‘‘Hakuna Matata‘‘ što je na svahiliju fraza koja opisuje život bez pravila, odgovornosti i briga, Zanzibar ima svoju drugu glavnu uzrečicu "Pole, pole", što znači pomalo. I doista, nema te sile, molbe, stimulacije ili motivacije koja će ubrzati lokalno stanovništvo. Naručeni omlet na doručku stiže tek nakon sat vremena, a ponekad gosti odu na izlet ne dočekavši hranu. I sve što dobijete kao odgovor je – "Pole pole", uz obavezan osmijeh.
Menadžeri u resortu su odavno odustali od pokušaja ubrzavanja stvari i jednostavno su se prilagodili. I tako sam i ja odlučio, idem polako, "pole pole".
Upoznavanje otoka
Kako sam svirao svaku četvrtu ili petu večer, imao sam puno slobodnog vremena. Resort je smješten na plaži Paje, ali kupanje u toplom moru ne pruža osvježenje. Zanimljivo je da se dnevno izmjenjuju oseka i plima, pa tako u jednom dijelu dana sve brodice ostaju na suhom jer se more povlači i nekoliko stotina metara, dok se navečer doslovno nema gdje proći od velikih valova. Na sjeveru otoka nema tako velikih oscilacija, more je dublje i samim time nešto hladnije. Kako sam imao dosta slobodnog vremena, u početku sam zajedno s gostima resorta odlazio na organizirane izlete kao što su Blue Safari, razgledavanje spruda s morskim zvijezdama, posjet nezaobilaznom Stone Townu, starom dijelu grada Zanzibara kao i plivanje s delfinima što mi je ostalo u posebno lijepom sjećanju.
S brodicom se otplovi u dublje more i kada se ugledaju peraje, domaćini vam počnu vikati – skačite, skačite! Onda svi skoče u more s maskama i plivaju među jatima delfina, ali kako su oni divlji, teško im je prići blizu iako je meni uspjelo to dva puta. Došao sam im na manje od dva metra i skoro da sam ih mogao dodirnuti.
A na izletu u Stone Town upoznao sam i kod nas poznatog zanzibarskog vodiča i pjevača Musu koji nam je u autobusu pjevao hitove Sinana Sakića i Halida Bešlića. Ljudi su uglavnom plakali od smijeha, Musa već ima ozbiljne ponude za nastupe na Balkanu i nadam se da će ih realizirati.
Nakon što sam obišao sve zanimljive destinacije na otoku, neke i više puta, vratio sam se svojoj omiljenoj aktivnosti – trčanju. Naravno, uvijek u najgorem mogućem terminu, u podne na više 30 stupnjeva. Trošio sam litru vode svakih par kilometara, a znoj mi je tako silno kapao s čela da je usprkos obrvama upadao u oči. Kad bih osjetio da ću se srušiti, svratio bih u prvi resort, naručio piće i okupao se u njihovom bazenu. Sasvim pristojan način preživljavanja, koji je rezultirao gubitkom od tri kilograma.
Cijene i cjenkanje
Zanzibar je nevjerojatno mjesto koje bih preporučio svim avanturistima da ga posjete. Nema potresa, tsunami opasnosti, morskih pasa ni kriminala. Ljudi su nevjerojatno ljubazni, no ponekad je naporno što ti svi žele nešto prodati. Naučio sam lekciju prvog dana kada su mi trojica Masai nomada prodali četiri obične narukvice i magnet za frižider za vrtoglavih 45 eura. Zaključak: cjenkajte se obavezno i bezobrazno. Valuta je tanzanijski šiling - za 100 eura dobijete svežanj novčanica u stotinama tisuća apoena. Mislite da ste bogati, ali naravno, niste. Cijene su prilično visoke i ne prate vrijednost robe ili usluge. Ja bih rekao, slično kao i kod nas.
Na Zanzibaru standard nije visok pa ako ste ljubitelji luksuza i savršene higijene, bolje da i ne dolazite. Restrikcije struje su svakodnevne, a agregat u resortu pali zaposleni kojemu se nikuda ne žuri. Nekada se struja pojavi za pet minuta, a nekada za pola sata, ovisno kada primijeti da je nestala. A bez struje nema ni vode. Zamislite da ste u tom trenutku nasapunani i pod tušem, a voda samo stane... Čisto veselje.
U sobi dobivate jedan ručnik svaki treći dan, a ja sam se snalazio tako da sam svoj veš prao u lavoru, a sušio ga na štriku kod zaštitara. Životinje u sobi su normalna pojava, pauci, kukci, gušteri pa čak i male zmijice u sifonu, su uobičajene i na svu sreću bezopasne.
Hrana
Na Zanzibaru se ne mogu očekivati gurmanske delicije, ali zato je voće rajsko. Sočno, zrelo i svježe, direktno sa stabla. Prava eksplozija slatkih okusa. Mene je oduševio mango smoothie u kojem sam uživao svaki dan. Inače, tamo se najviše jedu piletina, govedina te riba i plodovi mora koje sam najviše konzumirao. Na ulici se najviše nude ražnjići od piletine ili govedine s povrćem, i sve je to jestivo, ali ništa senzacionalno. Uspio sam naći i mjesto s dobrom kavom, ali je ona koštala četiri dolara. Dakle, sve je precijenjeno, a prosječna plaća im je između 100 i 200 dolara.
Afrika – autentična i neponovljiva
Zanzibar je spoj nespojivog. Savršena klima, prekrasne plaže, ali samo par ulica od obale nalaze se siromašne nastambe, bez struje i vode. Djeca se igraju u prašini, škole izgledaju kao kokošinjci, ali u njihovim očima nema tuge – samo radost. Ne znaju za bolje i čini se da im ni ne treba. To je Afrika. Autentična, sa svim svojim manama i vrlinama, i taman kad pomisliš da si je shvatio, ona te opet iznenadi svojom nepredvidivošću. Jer nakon Zanzibara otišao sam na safari, iskustvo koje bih svakako ponovio i svakom preporučio.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....